Amir HALEP: Bitno je samo da se prava Bošnjaka u Crnoj Gori ne ugrožavaju i da se ne šire neistine kako se nameće bošnjački identitet onima koji to nikada nisu bili, jer dovoljno je pogledati samo historijsku kartu Bosne te vidjeti koja su sve bosanska područja nekada pripojena Crnoj Gori i prirodno da je na tim područjima opstao određeni broj Bošnjaka i pored svih pogroma koji su nad njima vršeni.

U ustavu Republike Crne Gore iz 2007. godine je navedeno „... slobodni i ravnopravni građani, pripadnici naroda i nacionalnih manjina koji žive u Crnoj Gori: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Muslimani, Hrvati i drugi ...“ Može se zapaziti da osim Crnogoraca kao konstitutivni narodi se navode (između ostalih) Bošnjaci i Muslimani tj. Muslimani sa velikim "M". Kao što je poznato u jugoslovenskom popisu stanovništva iz 1961. godine, pojavila se opcija Muslimani u narodnosnom smislu, po prvi put, a 1968. godine, prihvaćen je i termin Musliman sa velikim "M", kako bi se razlikovali pripadnici naroda od sljedbenika islama. Konačno 1993. je vraćeno historijsko ime Bošnjaci koje je izbrisano 1918. godine propašću Austro-Ugarskog carstva te je na teritoriji BiH prestala upotreba nakaradnog narodnog imena Musliman. Naime, razlikovanje između pripadnika islama tj. muslimana i pripadnika naroda je vršeno kroz upotrebu velikog „M“ i malog „m“ slova što u nekim drugim jezicima sa drugačijim pravopisima ne znači ništa. A da se i ne govori o apsurdnosti činjenice da su se mnogi ateisti izjašnjavali kao „Muslimani“.

Međutim, izvan BiH, konkretno u Crnoj Gori, mnogi Muslimani su se 1993. našli u nedoumici da li da vrate i prihvate narodno ime Bošnjak ili da zadrže staro ime Musliman. U tom smislu prema popisu stanovništva u Crnoj Gori iz 2011. živi oko 54.000 Bošnjaka, oko 21.000 Muslimana i ukupno 434 Bosanca. Crnogoraca ima oko 280.000.

Sponatno se nameće pitanje otkuda značajan broj Bošnjaka u Crnoj Gori. Detaljnija istraživanja nisu vršena, ali i bez njih je poznato da su Bošnjaci u Crnoj Gori jednim dijelom doseljenici, a drugim dijelom su domicilno starosjedilačko stanovništvo. Naime, ako se pogleda historijska karta Bosne može se zapaziti da su mnogi gradovi u Crnoj Gori kao što su npr. Pljevlja, Bijelo Polje, Nikšić, Herceg Novi i drugi nekada bili unutar bosanskog teritorija, te je na ovim područjima značajan broj Bošnjaka koji nisu doseljenici već starosjedioci.

Što se tiče Muslimana u Crnoj Gori ili pak Crnogoraca islamske vjere, da su, po nekim nezrelim pričama, potomci islamiziranih Crnogoraca, to je apsolutno neznatan broj. Međutim, oni koji se danas tako izjašnjavaju to čine iz neznanja ili radi dodvoravanja političkim strukturama u toj republici, kojima očito fali Crnogoraca.

Etnička karta nakon popisa 2011.

Prema nekim tvrdnjama „islamizirani Crnogoraci“ žive na jugoistoku Crne Gore, u naseljima lociranim između gradova Bar i Ulcinj, u kojima živi i znatan broj Bošnjaka. Istovremeno većina Bošnjaka živi na sjeveru i zapadu Crne Gore. Interesatno je spomenuti da ti tzv. islamizirani Crnogorci, neovisno o tome jesu li vjernici ili ateisti, izjašnjavaju se i kao Muslimani. Ovo potvrđuje da je u pitanju neznanje i lutanje u tuđoj, tj. crnogorskoj ili izmišljenoj naciji Muslimani. Podvlačimo, necivilizacijski i asimilatorski progoni Bošnjaka, zbog svoje nacije ali i vjere, konačno moraju biti zaustavljeni. Vlasti u toj republici moraju prestati sa angažmanom podobnih a na štetu cijelog jednog naroda.

Prof. Mahmut Metanović u svom radu “Istorija Mrkojevića” koji je objavljen na Web stranici mrkojevici.me (dostupno 21.06.2013.) je detaljno opisao proces islamizacije crnogorskog plemena Mrkojevića tokom XVII vijeka. Mrkojevići su naseljeni upravo na spomenutom području opštine Bar tj. na jugoistoku Crne Gore.

Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske – BDSH je u svoj program stavila kao jedan od zadataka: “Rad na preimenovanju stare nacionalne odrednice „Musliman“ u stvarnu i konačno priznatu nacionalnu odrednicu "Bošnjak" temeljni je zadatak BDSH. Zbog gotovo stoljetnog nekorištenja stvarnog nacionalnog imena Bošnjak, kao i zbog višedesetljetne navike da se izjašnjavamo kao Muslimani, još uvijek, kod velikog broja Bošnjaka postoji inertnost pri prihvatanju stvarnog nacionalnog imena.” Međutim, u Crnoj Gori djeluju organizacije Savjet Muslimana Crne Gore i Matica muslimanska Crne Gore, koje još uvijek tvrdoglavo insistiraju na očuvanju narodnog imena Musliman u Crnoj Gori. Na Web stranici Savjeta Muslimana Crne Gore savjetmuslimanacg.com (dostupno 21.06.2013.) se može pročitati: “Do smanjena broja Muslimana u popisu stanovništva 2003. godine je došlo uslijed veoma organizovane, manipulativne, prevarantske i prljave propagande koja je sprovođena u cilju ostvarivanja Velikobošnjačkog nacionalističkog i asimilatorskog programa, po kome bi svi Muslimani bivše SFRJ „preimenovani“ u Bošnjake. U Crnoj Gori je propaganda sprovođenja bez ma kakvih smetnji i osporavanja od strane rukovodstava političkih partija koje su vršile vlast i u kojima su Muslimani politički organizovani, Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije. Jedino je Matica muslimanska, u vrlo ograničenim medijskim i drugim uslovima i mogućnostima, razobličavala ciljeve i negativne posledice ostvarivanja Velikobošnjačkog programa negiranja osobenog nacionalnog identiteta Muslimana Crne Gore i nametanja im tuđeg, bošnjačkog, koji nijesu nikada bili Bošnjaci.”
Prema ovima navodima Bošnjaci vode asimilatorsku politiku spram tzv. crnogorskih Muslimana što odista nije volja bošnjačkog naroda. Ne može se isključiti mogućnost da su neki pojedinci ili manje organizovane grupe odista vodile neku svoju kampanju, ali Bošnjaci ne žele nikoga asimilirati i svjesni su da npr. u Hrvatskoj živi veliki broj muslimana koji se izjašnjavaju kao Hrvati. Npr. u medijima se može pronaći podatak da Enver Moralić čije bogatstvo se procjenjuje na 400 miliona EUR i koji spada u deset nabogatijih građana Hrvatske se izjašnjava kao Hrvat premda je i rođen i odrastao u Bosni. Bošnjaci smatraju da se svaki građanin Crne Gore treba slobodno izjašnjavati o svom narodnom identitetu kako želi pa čak i kao Musliman ako baš hoće. Bitno je samo da se prava Bošnjaka u Crnoj Gori ne ugrožavaju i da se ne šire neistine kako se nameće bošnjački identitet onima koji to nikada nisu bili, jer dovoljno je pogledati samo historijsku kartu Bosne te vidjeti koja su sve bosanska područja nekada pripojena Crnoj Gori i prirodno da je na tim područjima opstao određeni broj Bošnjaka i pored svih pogroma koji su nad njima vršeni.

Vlasti Republike Crne Gore ovu državu u svijetu predstavljaju kao da je danas slobodna i demokratska zemlja, u kojoj je svako slobodan da se u nacionalnom smislu opredijeli onako kako želi i kako se osjeća. Međutim, ako uzmemo u obzir političke pritske na popisu stanovništva, onda je jasno da u tu državi još nije stigla sloboda i demokratija, zato jeste krajnje vrijeme da se oslobodimo nekih ostataka prošlosti. Ako se u Crnoj Gori odnos pravoslavnog stanovništva spram stanovništva islamske vjeroispovjeti stoljećima karakterisao pojmom “istraga”, danas kada Crna Gora ubrzanim koracima ide ka članstvu u Evropskoj Uniji i sukladno tome usvaja evropske vrijednosti tolerancije i slobode, onda je i red da se taj odnos i na terenu nepovratno mijenja. Izgradnja dobrih međunacionalnih i međukonfesionalnih odnosa u Crnoj Gori treba da je zadaća svih razumnih ljudi u toj državi svjesnih činjenice da je to preduvjet za prosperitet svih njenih građana. Ipak, zbog činjenice da su međunacionalni i međukonfesionalni odnosi u Crnoj Gori bolji negoli u većini zemalja regiona ovakvo stanje djeluje katalitički na sveukupno poboljšanje odnosa u regiji.

Bajrak Bošnjaka u Crnoj Gori

Premda, kao što je već rečeno, većina građana Crne Gore danas nastoji da izgradi dobre odnose u Crnoj Gori, određeni broj političara radi suprotno tj. nastoji narodski rečeno da “zakuhaju” tj. da pogoršaju međunacionalne i međukonfesionalne odnose i da na taj način ostvari za sebe razne koristi. Oni uglavnom zazivaju zloduhove prošlosti i kroz takvo “dosipanje soli” na već zaliječene rane prave probleme tamo gdje ih (više) nema. Ovo dakako ne znači da probleme treba “gurati pod tepih” već ih treba valjano i taktično rješavati, ali oni problemi koji su već adekvatno i razumno riješeni se ne trebaju ponovno otvarati. Međutim, kao što je već rečeno, većina građana Crne Gore danas je svjesna pravih namjera takvih “dušebrižnika” koji koji žele da uzburkaju narod. Jer, neće takvi “dušebrižnici” na svojim plećima iznijeti teret problema koje izazovu, već upravo građani koji su na svojoj koži dobro osjetili težinu provođenja raznoraznih dušebrižničkih ideologija.

Ipak, imajući u vidu prošlost Crne Gore, povratak povjeranja među narodima u CG jeste ključ svih pitanja. Zato svi odgovorni za remećenje međuljudskih odnosa i posebno oni koji su odgovorni za stradanje bošnjačkih civila, hapšenja, deportacija itd. u vremenu srpsko-crnogorske agresije na BiH i Hrvatsku, trebaju odgovarati pred pravosudnim organima, kojima treba izreći adekvatne kazne, kako bi među pripadnicima etničkih zajednica zavladalo povjerenje. To znači da je neminovno da se sprovede lustracija u Republici Crnoj Gori; najzad to očekuju svi narodi u toj republici kojima jeste stalo do toga da odgovorni za remećenje mira na zemlji konačno i odgovaraju.