Prof. dr Šefket KRCIĆ: Te kobne večeri, mulla Jakup ef., bez obzira na svoje veliko iskustvo i hikmet (mudrost), bio je prevaren od novih partizanskih vlasti. Izveden je iz kuće, a zatim po kratkom postupku, bez optužnice i suđenja likvidran je kod mosta na Ibru (između starog i novog dijela Rožaja), čime su komunisti bez ikakvog razloga livkidirali velikog humanistu i dobrotvora na zvjerski način i time učinili zločin bez presedana. O ovom događaju, koji se dogodio 11. februara 1945. godine uveče, kao i blokadi grada koja je trajala više hefti nakon skromne dženaze ovog prvaka, u rožajskom kraju i Sandžaku se najviše šutjelo. Malobrojni su oni koji su smjeli spomenuti ime Jakupa ef. Kardovića. Zbog velike presije režima, brojno bratstvo Kardovića se rasturilo i raseljavalo, prvo prema Novom Pazaru, zatim prema Turskoj. Prema brojnim svjedočenjima, koji imaju potomci sandžačkog gazije mulla Jakupa ef. je likvidirao izvjesni Dragiša Bućković, nosilac partizanske spomenice, oficir OZN-e iz Daspića, kod Berana, kako se sam hvalio za vrijeme izdržavanja kazne na golom otoku 1948. godine.

Abstract: U ovom radu, autor prezentira redigiranu i proširenu odrednicu “Kardović, mulla Jakup ef.” iz drugog izdanja Enciklopedije bošnjačke kulture Sandžaka. Prilog donosi osnovne leksikografske podatke o životu, školovanju, kretanju u službi i zaslugama sandžačkog gazije i šehida, mulla Jakupa ef. Kardovića, za jedinstveni Sandžak. Skup na kojim je prezentiran ovaj kraći referat, svjedoči da ovaj čuveni bošnjački prvak i nakon sedam decenija šutnje, nije zaboravljen od svoje porodice, bratstva Kardovića, građana Rožaja i Sandžaka i Bošnjaka u cjelini.
Ključne riječi: mulla Jakup, Kardovići, Rožaje, Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Berane, Peć, Sandžak, Kosovo, Bošnjaci, Albanci, gazija, šehid, heroj.

KARDOVIĆ, mulla Jakup ef. (10. 3. 1869. – 11. 02. 1945.) , bošnjački prvak, heroj, humanist, gazija i šehid iz Rožaja. Rođen je 10. marta 1869. godine u uglednoj porodici bratstva Kardovića, roditelji: mulla Ahmet i Nurka, rođena Hubanić (iz Bijelog Polja). Na ovu ličnost nas je upitio filozof dr Slobodan Tomović, tadašnji munistar vjera u Vladi Crne Gore. Između ostalog, on je istakao, ako već radite Enciklopediju Sandžaka, onda nezaobilazno ime u tom projektu treba da bude mulla Jakup ef. Kardović, koji je na pravdi Boga, kao zaštitnik svih naroda u Sandžaku, stradao od surovih komunista bez optužbe i bez suđenja 1945. godine. Ove riječi su mi prenijeli ljudi u zatvoru, kada sam kao gimanzijalac imao montirani proces u Beranama. Skeptičan sam da ćeš doći do podataka u samoj rožajskoj varoši, ali zato možeš potražiti informacije u okolnim selima Biševa, Novog Pazara, Sjenice, Tutina, Peći, jer je Karadović nezaobilazno ime - istakao je dostojanstveno filozof Tomović.

Riječ je o ličnosti, bez sumnje, najsloženije i najkompleksnije biografije u Sandžaku, o kojoj početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, smo dobili pojedine podatke od publiciste, Alije Matovića iz Rožaja i dr Mustafe Memića iz Sarajeva.

Školovanje i kretanje u službi
Mekteb i srednju Ruždiju završio je u Akovu, a Visoku medresu studirao je u Skopju. Bio je istinski poliglota i širokog pogleda na svijet. Pored bosanskog, mulla Jakup Kardović aktivno govorio je i pisao na sedam jezika: turski, arapski, persijski, njemački, albanski i makedonski. Bio je veoma cijenjen među medresantima i zato je bio tražen i angažiran kao vjeroučitelj – mualim i imam, u brojnim gradovima Sandžaka i Kosova. Njegovi bliži srodnici kažu da se tri puta ženio i da je imao preko desetoro djece, a da su mu šćeri i sinovi doživjeli kao i on veliki ugled, kako u Rožaju, tako i pećkoj nahiji i u Pazaru. Pa Turske carevine i Sandžaka zategao je na mjesto glavnog imama u Beranama. U ovom mjestu, je dobio informacije od svih svojih kolega iz Plava, povodom agresije karadačke vojske, 1912. kraljeve vojske, na Plav i Gusinje, kao i na događaje nasilnog pokrštavanja započete 5. marta 1913. godine. Istovremeno, tada je Jakup ef. bio savjetnik gradonačelnika Rožaja, mulla Ahmeta ef. Ganića, kojim je vrlo brzo i precizno prenio habere, kako sve zlo, masakr i genocid dogodio nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja. Na temelju toga, rožajski prvaci su napravili strategiju, kako da se zaštite od Vasojevićkog bataljona, na čelu sa zloglasnim komadantom Avrom Cemovićem, koji je po strategiji kralja Nikole, nastojao da istrijebi pripadnike islama u plavsko-gusinjskom, rožajskom i bihorskom kraju. Tada su Ahmet ef. sa Jakup ef. vješto nadmudrili zločinca Cemovića, istaknuvši da imaju dženazu sestre u Kosovskoj Mitrovici i da okupljanje naroda u Rožaju odgode za heftu dana, da bi završili porodičnu ceremoniju. Prema izjavama svjedoka iz Rožaja i Plava, tada je Jakup ef., s obzirom da je znao više jezika, telefonski obavijestio, preko K. Mitrovice, nadležne međunarodne institucije, posebno Društvo naroda u Parizu, o događajima genocida u Plavu, i oni koji se pripremaju za likvidaciju Bošnjaka u Rožaju. Zatim, gradonačelik Rožaja Ahmet ef. Ganić je sa delegacijom otputovao na Cetinje, kod kralja Nikole, kojeg je upoznao sa događajima likvidacije Plavskih prvaka i sa prozetelizmom (nasilnim pokrštavanjem) u Plavu i Gusinju. Tako su zaustavljeni dalji zločini nad Bošnjacima i Albancima u Sandžaku, a po naredbi kralja Nikole, zločinac Cemović je lišen života. Karadačani su od otetog zlata i imetka u Plavu, potplatili nekog iz Rožaja, i tako godinu dana kasnije otrovali Ahmeta ef. Ganića.

Nakon ovih događaja, mulla Jakup ef. je bio postavljen za imama u pećkom kraju, gdje je bio jako dobro primljen od lokalnog stanovništva. U tom vremenu, upoznao je veliki broj bošnjačkih i albanskih prvaka, među kojima treba spomenuti Aćifa ef. Hadžiahmetovića iz Novog Pazara, političara Dragu, Osmana ef. Hrastodera, Jusufa Mehonjića (vođa sandžačke komite), Agana ef. Kojića, Mehmeda Aba Kojića, Hasana Zvizdića, Ibrahima ef. Pačariza, Šabana Palužu, Džemaila Koničanina, braću Drešević, Mujka Mukovića i druge prvake, davao im je vrlo korisna uputstva, kako da zaštite nejač od raznih režimskih i raznih drugih hordi, koje su napadale nezaštićeni bošnjački narod između dva rata u Sandžaku i na Kosovu.

Kad je izbio Drugi svjetski rat, mulla Jakup ef. je bio čovjek sa punih sedam decenija, ali veoma vitalan i fizički zdrav, imao je izuzetnu podršku svoje porodice i šire akrebe, tako da je mogao djelovati u interesu zaštite identiteta bošnjačkog i albanskog naroda. Bio je komadant muslimanske milicije Rožaja i Biševa. Organizirao je odlazak Rožajaca i Biševaca u Novi Pazar, Tutin i Sjenicu, kada su ovi gradovi i njihova okolina bili napadnuti od strane četnika i drugih kvislinga. Njegova grupa se iz dana u dan, kako ističu historičari, se širila. Ljudi su im se iz mjesta u mjesto pridruživali, što je značajno utjecalo na uspjeh i odbranu sandžačkih gradova i naselja, kojima su pristigli u pomoć. U tim borbama, bez obzira na godine (kako rekosmo, ima ih je preko 70), pokazao je visok stepen umješnosti u rukovođenju odbrane ovih gradova od neprijatelja, koji su planirali istrebljenje Bošnjaka i Albanaca. Pored toga, bio je veoma cijenjen među svojim borcima, kako među Bošnjacima, tako i od strane Srba i Crnogoraca. U arhivima Novog Pazara, Rožaja, Berana, Peći i drugim mjestima, dobili smo saznanja i izjave, da je u Sandžaku štitio ne samo Bošnjake, već i srpsku (preko 425 žena i djece u okolini Novog Pazara) i crnogorsku nejač (porodice Magdalinić i Radević), to je znak da je Kardović bio, ne samo humanist, već i lider, koji je javno djelovao i učio druge po islamskim principima. Posebno se istekao, kao glavni komandujući u bitkama na Kacuberu (12. avgusta 1941. godine), kao i na bici za odbranu Novog Pazara, Tutina i Sjenice, iste godine. Poklič Jakupa ef. je bio: “Mi idimo da branimo vatan! Tamo ne smije da se radi ništa što nam vjera ne dozvoljava!” Historičari bilježe činjenice, da je Jakup ef. u više navrata zaštitio komuniste Hivziju Ćatovića i Meho Bejtića (kasnije predsjednika opštine Novi Pazar), opravdavajući time da se i oni bore za Sandžak, ali na drugi način. Time je pokazao široku bošnjačku toleranciju.

Bošnjačka kulturna zajednica u Rožajama, 2. juna 2013. godine, organizirala je Međunarodni znanstveni skup o “Mulla Jakupu ef. Kadroviću – gaziji Sandžaka”

U svim svojim aktivnostima, mulla Jakup ef. se zalagao za jedinstveni Sandžak i za bolju gradsku suradnju i prijateljstvo, ne samo među samim Bošnjacima, već i za dobre odnose i suradnju između Bošnjaka i Albanca, kao povijesnih saveznika. Na taj način, mulla Jakup ef. je kao branilac Sandžaka je stekao veliki ugled u svim mjestima naše regije i šire, i o njemu su ispjevane brojne epske i lirske pjesme koje su zapamćene.

Likvidacija po kratkom postupku, bez optužbe i suđenja
Nakon povratka iz Peći, početkom 1945. godine u oslobođeno Rožaje, prema svjedočenju publiciste Alije Matovića, Jakup ef. se vratio kod svoje poridice i njega su posjetili nekoliko visokih komunističkih funkcionera i sa njim razgovarali o navodnoj njegovoj predaji. Jakup ef. je rekao, ja sam tu, kod svoje kuće, ja nikakav zulum nisam napravio, da bi se nekome morao predavati! Ja sam se borio za slobodu ovog kraja i za slobodu svih ljudi, bez obzira na vjeru i naciju (što je historijska istina) – rekao je Jakup ef.

Tih dana u posjetu mu je došao i bošnjački prvak iz Sjenice glasoviti Hasan ef. Zvizdić, koji mu je predložio da idu zajedno za Tursku. Mulla Jakup ef. je odbio takav prijedlog Zvizdića, rekavši, da je to suprotno svim njegovim dosadašnjim naporima borbe za opstanak Bošnjaka u Rožaju i Sandžaku. Doslovno je Jakup ef. rekao: “Zato ne mogu da se odvojim od svog naroda, i ja ću se boriti do kraja, ja ne bježim, neću da mi se svećaju na djecu” – rekao je Jakup ef. Nakon toga, Hasan ef. Zvizdić, poslije otklanjenog sabah namaza otputovao je preko Peći u Tiranu, odakle je prema svjedočenjima otišao za Tursku i u toj zemlji doživio duboku starost (podatak podaci iz monografije “Bratstvo Kardovića”, autora F. M. Kardovića). Međutim, kako ističe Matović, u toku 1943. i 1944. godine, veliki broj četnika je obrijao bradu i prešli su na stranu partizana. Neki od njih su u hladnoj zimskoj noći 11. februara upali u kuću Jakupa ef. i ispred porodice ga na prevaru odveli na “razgovor”. Dalje kaže Matović, “ovaj 75-godišnjak je bio istinski gazija, branitelj svog naroda i svih ljudi u nevolju. Bio je vjeroučitelj i vojni strateg. Branio je svoj narod, svoje Rožaje, i svoj Sandžak, koji je uspio da odbrani, ali nije sebe odbranio od partizanskog bez zakonja... “ (A. Matović).

Te kobne večeri, mulla Jakup ef., bez obzira na svoje veliko iskustvo i hikmet (mudrost), bio je prevaren od novih partizanskih vlasti. Izveden je iz kuće, a zatim po kratkom postupku, bez optužnice i suđenja likvidran je kod mosta na Ibru (između starog i novog dijela Rožaja), čime su komunisti bez ikakvog razloga livkidirali velikog humanistu i dobrotvora na zvjerski način i time učinili zločin bez presedana. O ovom događaju, koji se dogodio 11. februara 1945. godine uveče, kao i blokadi grada koja je trajala više hefti nakon skromne dženaze ovog prvaka, u rožajskom kraju i Sandžaku se najviše šutjelo. Malobrojni su oni koji su smjeli spomenuti ime Jakupa ef. Kardovića. Zbog velike presije režima, brojno bratstvo Kardovića se rasturilo i raseljavalo, prvo prema Novom Pazaru, zatim prema Turskoj. Prema brojnim svjedočenjima, koji imaju potomci sandžačkog gazije mulla Jakupa ef. je likvidirao izvjesni Dragiša Bućković, nosilac partizanske spomenice, oficir OZN-e iz Daspića, kod Berana, kako se sam hvalio za vrijeme izdržavanja kazne na golom otoku 1948. godine. Ovaj zločin su kasnije potvrdili i Arslan Skenderović i mnogi drugi Rožajci, koji nisu pristali da šute. Pismenu bilješku, o načinu likvidaciji sačinio je tadašnji funkcioner Džeko Hodžić, ali nije poznato gdje se taj dokument nalazi – ističu predstavnici bratstva Kardović. Dakle, zločin, ne zastarijeva!

Iz razgovora sa intelektualcima ovog kraja, saznali smo da je akademski slikar Sabahudin Honsić, zamoljen od jednog građanina iz bratstva Hećo, da mu naslika rahmetli oca, što je ovaj umjetnik i učinio. Slikar Honsić je napravio portret prijateljevog oca, a neko je umjetnika prijavio policiji, smatrajući da je napravljena slika mulla Jakupa ef. Kardovića, zbog čega je ovaj umjetnik sa brojnim prijateljima morao da dokazuje, da nije, pa je imao veliki broj problema sa tadašnjim vlastima.

Međunarodni znanstveni skup o “Mulla Jakupu ef. Kadroviću – gaziji Sandžaka”

Znanstveni skup i akademija o mulla Jakupu ef.
Nakon 68 godina, skoro punih sedam decenija, prekinuta je šutnja o Jakupu ef., u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) u Crnoj Gori i Sandžačkog muftijstva, u Rožaju je 2. juna 2013. godine, organiziran Međunarodni znanstveni skup o “Mulla Jakupu ef. Kadroviću – gaziji Sandžaka”, o kojem su znanstvenici iz Sandžaka, Kosova, Crne Gore i Makedonije, rasvjetlili ličnost i djelo ovog gazije. Na skupu su govorili: Besim Agić, doc. dr Hivzo Gološ, prof. dr Admir Muratović, prof. dr Šefket Krcić, advokat Velija Murić, prof. dr Muhamed Shatri, pisac Fatmir Baći, prof. dr Izber Hoti, prof. dr Haki Kasumi, mr Qerim Lita, prof. hvz. Abdurahman Kujević, publicist Ali Daci, prof. Fazli Murići i prof. Fazli Hajrizi, koji su sa raznih aspekata rasvjetlili ličnost ovog bošnjačkog prvaka. (Njihovi znanstveni referati biće objavljeni u posebnom zborniku radova). Na kraju skupa, sudionici ovog međunarodnog simpozija su usvojili zaključke, u kojima su između ostalog istakli inicijativu, da se mulla Jakup ef. Kardović proglasi narodnim herojem Sandžaka i na taj način pokrenuta je procedura u vezi njegove pravne rehabilitacije, što su građani Rožaja i Sandžaka jednodušno pozdravili. Nakon ovog skupa, održana je Akademija posvećena liku i djelu Jakupa ef., na kojom su posebno govorili gl. sandžački muftija Muamer ef. Zukorlić, gradonačelnik Rožaja Nusret Kalač i nekoliko predstavnika iz bratstva Kardovića. U prepunoj sali Doma kulture, prikazan je dokomentarni film o Jakupu ef., koji je režirao filmski umjetnik Eldar Lakota.

Skup su pozdravili: rektor prof. dr Mevlud Duduć, ispred Internacinalnog univerziteta u Novom Pazaru, prof. Skender Redžepagić, predstavnik Udruženja Plavljanina i Gusinjana u BiH i Nuradin Bicić, ispred bošnjačkih institucija iz Amerike. Medijator ovog skupa je bio Hazbija Kalač, predsjendik BKZ-a u Crnoj Gori i glavni urednik Revije “Sandžak”.

(Izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu «Mulla-Jakup ef. Kardović – gazija Sandžaka», Rožaje, 2.juni 2013. godine)