Pismo Reisu-l-uleme emeritusa dr. Mustafe Cerića, britanskoj i svjetskoj javnosti u povodu zločina u Londonu
ZLOUPOTREBA ALLAHOVOG IMENA SE MORA ZAUSTAVITI
Autor: Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić
Objavljeno: 26. May 2013. 20:05:54
ENGLISH / ENGLESKI
Godinama sam gledao kako se u Sarajevu ljudska krv proljevala pred mojim očima. Međutim, krv na rukama krvnika sa mesarskim nožem u rukama kojeg sam vidio na londonskoj ulici šokirala me je više nego ikad. Ne zato što je krv jednog vrijednija od krvi drugog ljudskog bića. Šokirala me je činjenica da je to bila krv na londonskoj ulici koja je prolivena dok je ubica uzvikivao "Allahu ekber" i zbog toga što se „jedan od napadača pozivao na islam sa željom za osvetom zbog britanske vanjske politike prema muslimanima" (Glenn Greenwald, The Guardian).
Vrijeme je da muslimani, naročito u Evropi, ali ne samo u Evropi, poduzmu ozbiljne i odgovorne korake u otkrivanju ko stoji iza zloupotrebe riječi „Allahu ekber“, te ko su ti koji šire strah i teror u ime islama na evropskim ulicama. Ti i takvi se mogu zvati bilo kako ali ne kao muslimani. Ti ljudi su ubice i treba ih tretirati na isti način kao što se tretira ubicu Anders Breivika.
Mi sada znamo imena ubica u Vulviču (Woolwich). Ali njima je dano još jedno ime: islamisti. Koliko se puta treba ponoviti da je islam nevin od terorizma? Šta treba još dodati kako bi mediji razumjeli da je najveća nagrada teroristima da da ih se nazove „islamistima“? Siguran sam da će britanska vlada proučiti ubistva u Vulviču sa svih tački gledišta, ali hoće li muslimanske zajednice širom svijeta sagledati slučaj ubistava u Vulviču na ozbiljan i odgovoran način? Nadam se da hoće, ali ne zato da ih britanska vlada pohvali, niti da pokažu kako se u svemu slažu sa britanskom vanjskom politikom, već zato da spase ime islama od zloupotrebe i da spase našu djecu od predrasuda zbog njihove vjere.
Naravno, niko ne bi trebao ignorirati fenomen islamofobije, ali niko ne smije ni previdjeti znak islamoprofanije. Upravo tako, mi se danas suočavamo sa brutalnim profanisanjem islama od strane onih koji tvrde da su pozvani da islam "sakralizuju". Ali treba ih upitati, koliko svetosti islama treba oskrnaviti za vašu „sakralizaciju“ islama?! Koliko je potrebno uzvika „Allahu ekber“ za vaša ubistva?! Za koga i u ime čega vi to činite?! Signo ne u ime Allaha i islama?!
Ne, to nije pobožni poziv „Allahu ekber“ koji ja nosim u svom srcu i u svojoj duši! Ne, islam nije zamišljen da se u ime njegovo proljeva krv na ulicama Londona! Ne, islam nije došao da ljude plaši u njihovim domovima. Ne, islam nije vjera samoubica bombaša, auto eksplozija i nasumičnih ubijanja ljudi.
Uzvišena misao islama je da je ljudski život svetiji od svetosti same Ka'be. Islam je došao da nas pouči kako da volimo jedni drugi i kako da poštujemo zajedništvo ljudskog roda. Islam je Božja milost i svjetionik za cijelo čovječanstvo.
Tako nas je poučio naš poslanik Muhammed a.s. u svom posljednjem govoru na brdu Arefat, a to je da je svetost sve i jednog ljudskog života kao svetost svetog dana Arafata. Poslanik bi se postidio kad bi došao i vidio šta neki neodgovorni ljudi rade dok se zazivaju uzvišeno ime Allaha i koriste se svetim značenjem islama, a to je mir i radost svjetovima. Tako se osjeća prosječni musliman danas, postiđen i uplašen, zbog ubistava koji se čine ne samo na ulici Londona, nego i na ulicama Bagdada, Damaska, Kabula i Lahore. Islamofobija je nemuslimanski izum, ali islamoprofanija je muslimanski proizvod pa se stoga muslimani moraju sami pobrinuti kako da se izliječe od te opake bolest.
Jer, bolest islamoprofanije je opasnija za muslimansku zajednicu nego islamofobija zato što ubija samu suštinu njenog bića. Prema tome, vrijeme je da se muslimanski učenjaci i intelektualci svih škola i učenja okupe i izdaju snažnu deklaraciju o zajedničkoj riječi za zajedničku sudbinu muslimana protiv onih koji koriste ime Allaha i islama na pogrešan način. Mora postojati način da se zaštiti ime Allaha i mirovne misije islama u svijetu od onih koji šire strah oko nas i koji ubijaju budućnost naše djece.
Muslimanska zajednica u Engleskoj ima našu punu podršku u osudi londonskih ubistava, ali to nije dovoljno. Britanski muslimani su dovoljno zreli da prepoznaju opasnost islamoprofanije i prema tome treba da pokrenu inicijativu za oslobađanje islama od brutalne profanizacije. Naš glas protiv islamoprofanije mora biti jasan i glasan. Borba protiv zloupotrebe imena Allah i islam je zadatak za muslimane pa, prema tome, moraju ga oni sami provesti, ne čekajući da ih neko drugi pozove.
Prvi uslov za liječenje opake bolesti jeste da se zna gdje nas boli. A mi znamo – boli nas u srcu i duši. Oni koji predstavljaju islam kroz ubistva moraju se identificirati i izolirati iz naše zajednice. Mora se zaustaviti njihova zloupotreba imena islam za njihove profane ciljeve. I njihove mentore treba naći i zaustaviti ih da nam nanose bol u srcu i duši.
Mustafa Cerić
Reisu-l-ulme emeritus
Gostujući profesor na Svjetskom univerzitetu za islamske nauke i obrazovanje, Amman, Jordan
Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa
 DR: CERIĆ: Naš glas protiv islamoprofanije mora biti jasan i glasan. Borba protiv zloupotrebe imena Allah i islam je zadatak za muslimane pa, prema tome, moraju ga oni sami provesti, ne čekajući da ih neko drugi pozove. |
Vrijeme je da muslimani, naročito u Evropi, ali ne samo u Evropi, poduzmu ozbiljne i odgovorne korake u otkrivanju ko stoji iza zloupotrebe riječi „Allahu ekber“, te ko su ti koji šire strah i teror u ime islama na evropskim ulicama. Ti i takvi se mogu zvati bilo kako ali ne kao muslimani. Ti ljudi su ubice i treba ih tretirati na isti način kao što se tretira ubicu Anders Breivika.
Mi sada znamo imena ubica u Vulviču (Woolwich). Ali njima je dano još jedno ime: islamisti. Koliko se puta treba ponoviti da je islam nevin od terorizma? Šta treba još dodati kako bi mediji razumjeli da je najveća nagrada teroristima da da ih se nazove „islamistima“? Siguran sam da će britanska vlada proučiti ubistva u Vulviču sa svih tački gledišta, ali hoće li muslimanske zajednice širom svijeta sagledati slučaj ubistava u Vulviču na ozbiljan i odgovoran način? Nadam se da hoće, ali ne zato da ih britanska vlada pohvali, niti da pokažu kako se u svemu slažu sa britanskom vanjskom politikom, već zato da spase ime islama od zloupotrebe i da spase našu djecu od predrasuda zbog njihove vjere.
Naravno, niko ne bi trebao ignorirati fenomen islamofobije, ali niko ne smije ni previdjeti znak islamoprofanije. Upravo tako, mi se danas suočavamo sa brutalnim profanisanjem islama od strane onih koji tvrde da su pozvani da islam "sakralizuju". Ali treba ih upitati, koliko svetosti islama treba oskrnaviti za vašu „sakralizaciju“ islama?! Koliko je potrebno uzvika „Allahu ekber“ za vaša ubistva?! Za koga i u ime čega vi to činite?! Signo ne u ime Allaha i islama?!
 Ubice na ulicama Londona Borba protiv zloupotrebe imena Allah i islam je zadatak za muslimane pa, prema tome, moraju ga oni sami provesti, ne čekajući da ih neko drugi pozove. |
Uzvišena misao islama je da je ljudski život svetiji od svetosti same Ka'be. Islam je došao da nas pouči kako da volimo jedni drugi i kako da poštujemo zajedništvo ljudskog roda. Islam je Božja milost i svjetionik za cijelo čovječanstvo.
Tako nas je poučio naš poslanik Muhammed a.s. u svom posljednjem govoru na brdu Arefat, a to je da je svetost sve i jednog ljudskog života kao svetost svetog dana Arafata. Poslanik bi se postidio kad bi došao i vidio šta neki neodgovorni ljudi rade dok se zazivaju uzvišeno ime Allaha i koriste se svetim značenjem islama, a to je mir i radost svjetovima. Tako se osjeća prosječni musliman danas, postiđen i uplašen, zbog ubistava koji se čine ne samo na ulici Londona, nego i na ulicama Bagdada, Damaska, Kabula i Lahore. Islamofobija je nemuslimanski izum, ali islamoprofanija je muslimanski proizvod pa se stoga muslimani moraju sami pobrinuti kako da se izliječe od te opake bolest.
Jer, bolest islamoprofanije je opasnija za muslimansku zajednicu nego islamofobija zato što ubija samu suštinu njenog bića. Prema tome, vrijeme je da se muslimanski učenjaci i intelektualci svih škola i učenja okupe i izdaju snažnu deklaraciju o zajedničkoj riječi za zajedničku sudbinu muslimana protiv onih koji koriste ime Allaha i islama na pogrešan način. Mora postojati način da se zaštiti ime Allaha i mirovne misije islama u svijetu od onih koji šire strah oko nas i koji ubijaju budućnost naše djece.
Muslimanska zajednica u Engleskoj ima našu punu podršku u osudi londonskih ubistava, ali to nije dovoljno. Britanski muslimani su dovoljno zreli da prepoznaju opasnost islamoprofanije i prema tome treba da pokrenu inicijativu za oslobađanje islama od brutalne profanizacije. Naš glas protiv islamoprofanije mora biti jasan i glasan. Borba protiv zloupotrebe imena Allah i islam je zadatak za muslimane pa, prema tome, moraju ga oni sami provesti, ne čekajući da ih neko drugi pozove.
Prvi uslov za liječenje opake bolesti jeste da se zna gdje nas boli. A mi znamo – boli nas u srcu i duši. Oni koji predstavljaju islam kroz ubistva moraju se identificirati i izolirati iz naše zajednice. Mora se zaustaviti njihova zloupotreba imena islam za njihove profane ciljeve. I njihove mentore treba naći i zaustaviti ih da nam nanose bol u srcu i duši.
Mustafa Cerić
Reisu-l-ulme emeritus
Gostujući profesor na Svjetskom univerzitetu za islamske nauke i obrazovanje, Amman, Jordan
Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa