Naš merhum: Ibrahim – Braho RUGOVAC (Plav, 8. aprila 1935. - 12. maja 2013.)
SJEĆANJE NA VELIKOG PLAVLJANINA I ČOVJEKA
Autor: Prof. dr. Šefket Krcić
Objavljeno: 17. May 2013. 11:05:44

Ibrahim – Braho RUGOVAC (Plav, 8. aprila 1935. - 12. maja 2013.)
Iznenandni odlazak sa dunjalučkog života Ibrahima–Braha RUGOVCA (1935-2013), istaknutog ekonomiste, društvenog djelatnika i iskernog prijatelja, me je duboko ražalostilo. Haber o tom neumitnom činu, sam primio sa dubokom indignacijom. Prosto nevjerovatno! Prije nekoliko hefti smo intenzivno raspravljali o aktualnoj i paradoksalnoj karadačkoj zbilji, gdje su njegove analize bile izuzetno utemeljene na realnostima i argumentacijama. Prosto rečeno, taj neumitni sipac vremena, odvojio ga je od života i svojih najbližih, brata Rustema, sina Ćaza i kćerki Mirsade, Bisenije, Esmire, Lendite i njegovih vrlih unuka, kao i brojnih rođaka, komšija i prijatelja diljem regiona.

Ibrahim Rugovac je rođen 8. aprila 1935. godine u Plavu, od oca Redžepa – Keća i majke Emine, rođene Hadžaj. Obrazovanje: Osnovnu školu učio je u zavičaju, a ekonomsku i višu ekonomsku školu u Peći. Bez obzira što je ponikao u planini Babinom polju, ispod Starca i Hridskog jezera, bio je vrlo obrazovan i informiran intelektualac sa bogatim iskustvom i kospomolitiskim rezonima. Karijera: Od rane mladosti posebno je bio angažiran za razvoj turizma. Dugo godina je bio direktor hotelskog preduzeća “Plavsko jezero.” Bio je član je raznih društvenih, turističkih i političkih foruma. Sudjelovao je u demostracijama 1967. godine za nacionalna prava Bošnjaka i Albanaca u Plavu. Godine 1971. žestoko se suprotstavio mitomanskoj ideologiji karadačkih komunista (koji su sebe nazivali Srbima, a Bošnjake su pokušali denacionalizirati u Crnogorce). Žestoku je vodio polemiku sa Đokom Pajkovićem, tadašnjim predsjednikom Centranog komiteta SK CG u vezi nacionalnih prava Bošnjaka i Albanaca. Plavska afera oko nacionalnog pitanja Bošnjaka i Albanaca je tada uzdrmala čitavu Crnu Goru i imala je odjeka na širem jugoslovenskom prostoru. Naime, Rugovac se sa svojim aktivistima javno oglasio i otvoreno pitao: Zašto su svi direktori u plavsko-gusinjskom kraju pravoslavci, tj. Srbi, a kad ovih nema dovode se po zadatsku sa strane? Zar su bošnjački i albanski kadrovi, koji imaju stručne i društvene reference, nepodobni za visoke funkcije? Na ovo pitanje morate gospodo i drugovi iz Centralnog komiteta javno i jasno odgovoriti, pitao se Rugovac! Zbog ovakvih pitanja, drugog izlaza vlasodršci Crne Gore nisu imali, nego da sazovu posebnu konferenciju u cilju rješavanja nagomilanih političkih, ekonomskih i socijalnih problema u plavsko-gusinjskom kraju i širem regionu. On je otvoreno žigosao naručene kadrove sa sumnjivim biografijama, posebno - izjvesnog Radenka Radevića i njegove doušničke trambante, koji je pokrivao sve rukovodeće funkcije na teritoriji Općine Plav, a doveden je po zadatku sa ciljem, da vrši pritisak i protjeruje bošnjačke i albanske kadrove iz plavsko-gusinjskog kraja. Zatim, jedno vrijeme I. Rugovac je obavljao funkciju predsjednika Skupštine općine u Plavu. Bio je predsjednik “Foruma za zaštitu Plavskog jezera.” Pored brojnih aktivnosti, Ibrahim Rugovac se posebno angažirao za smještaj i boravak muhadžera tijekom srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Herecegovinu (1992-1995), kao i prihvatanje muhadžera sa Kosova u vremenu od 1998 – 2000. god. u vremenu srpske agresije. Prije odlaska Rugovca u mirovinu, Plav je imao hotel. Danas je taj hotel prodat od strane državne i opštinske mafije, radnici ostali na ulici, a Plav, nažalost, prestao biti grad!

Ovom prilikom, zabilježili smo vrlo interesantno zapažanje, advokata i univerzitetskog profesora dr. Sefera Međedovića, koji se, kao Beranac i Bošnjak najpohvalnije izrazio o Ibrahimu Rugovcu.
- Gospodina Ibrahima Rugovca sam znao iz javnosti. Vrlo je bio prisutan u medijima, posebno kao uspješan direktor ugostiteljskog preduzeća “Plavsko jezero”. Zato sam i zgranut nepažnjom opštinskih struktura u vezi njegove dženaze. Red je bio da, ako to porodica ne može, da Opština organizira komemoraciju – sjećanje, na ovog istaknutog društveno-političkog djelatnika i slobodoumnog građanina. Na taj način, mi smo svi krivi, što takvi ljudi idu na jeftin način u zaborav. Smatram, da nije dovoljno da se dženaza završi samo dovom. Dokle drugi i manje poznati pojedinci dobijaju više društvene pažnje. Zato je Rugovac zaslužio da se od njega oproste, kako političari, tako i intelektualci, jer je svojim bogatim aktivnostima trasirao puteve slobode i otpora diktatorskim režimima, kako prije Miloševića, tako i poslije Miloševića! Ali, za učmalu plavsku sredinu, izgleda nisu važna pregalaštva niti političke zasluge, već takve vrhove, žele ih svoditi obično na mejta i samo bezličnu masu, koju pokriva zemlja. Tim činom, uvrijeđeni su svi sinovi plavsko-gusinjskog kraja, kao i Bošnjaci i Albanci u Sudžaku i na Kosovu. Jer, Ibrahim Rugovac je svojim časnim i dostojanstvenim životom zaslužio da mu se u tom času kad odlazi sa ovoga svijeta u vječiti smiraj javno kažu izrazi zahvalnosti, za ono što je učinio za plavsko-gusinjski kraj. Jer na njega se niko od brojnih radnika hotela “Plavskog jezera”, koji danas gladuju i umiru ne mogu se požaliti – rekao je među ostalog dr. S. Međedović.

Ovaj izuzetni kosmpolita preselio je na Ahiret 12. maja 2013. godine u Plavu. Ukopan je na Mezarju Meterizi u Plavu. Nažalost, izuzev porodične i komšijske pažnje, izostala je ceremonija oproštaja od strane lokalne samouprave, Grada Plava, čijim aktivnostima i unapređivanju je posvjetio čitav radni vijek. Ne možemo prešutjeti, a da ne kažemo, da je Ibrahim Rugovac sa svojom bogatom biografijom, zasluživao mnogo više društvene i političke pažnje, a ne da njegov odlazak ne bude nečujan i da se svede na nivo onih koji bi svakog živog koji misle svojom glavom ukopali.
Njegovoj porodici, koja se sa njim mora uvijek ponositi, neka je zdravo ostatak, a rahmetliji nek Svevišnji Gospodar Svjetova podari život u dženetskim baščama. Amin!