SISTEMATSKO POTKOPAVANJE UNIVERZITETA U BIHAĆU
Autor: Fahrudin Vojić
Objavljeno: 21. Apr 2013. 15:04:16
Fahrudin VOJIĆ: Tokom šesnaest godina rada i postojanja, Univerzitet u Bihaću je učnio mnogo na poboljšanju kvalitete obrazovanja, kako bi na taj način osigurao adekvatna znanja svojim studentima, te im omogućio da sa svojim diplomama budu prepoznati u regionu i šire. Provođenje tih principa nije bilo nimalo lako, naprotiv, ono je idalje opterećeno nizom problema, ali obzirom na realnu upisnu politiku, nastava se uglavnom izvodi u duhu bolonjskog procesa. S obzirom na mali broj studenata koji se upisuju na razlicite odsjeke, olakšan je princip rada sa manjim brojem studenata tokom predavanja i vježbi, a samim tim i lakše praćenje studenata kroz proces školovanja i interaktivni način rada, na kojima se i temelji bolonjski proces. U sve svoje dokumente i procedure Univerzitet u Bihaću je uvrstio procese osiguranja kvaliteta, što se može provjeriti posredstvom oficijalne web stranice Univerziteta, ili direktnim uvidom u rad ove visokoobrazovne ustanove.
Kada je prije dvije sedmice ministar zdravstva Republike Hrvatske, gospodin Ranko Ostojić, prilikom gostovanja u popularnoj emisiji Hrvatske radio televizije „Nedjeljom u 2“ - koju uređuje i vodi Aleksandar Stanković, na pitanje o priznavanju diploma hrvatskim studenticama koje su studij Visoke Zdravstvene škole pohađale na Univerzitetu u Bihaću - odgovorio kako se radi o vikend edukaciji koja nije ista kao nešto što se radi cijeli dan ili cijeli tjedan, uz to dodavši kako Hrvati moraju cijeniti svoju struku i svoje Sveučiliste – nije ni slutio da će takva njegova nesuvisla izjava povrijediti mnoge i prouzrokovati buru negodovanja, posebice kod Hrvatica koje su utrošile tri godine mukotrpnog truda i dolazaka u Bihać, kako bi proširili svoje znanje i stekli diplomu visokog obrazovanja, a koje su mu odgovorili protupitanjima na ministrovoj zvaničnoj fejsbuk stranici.

Orkestrirani napadi iznutra

Ono što je, na određen način, poražavajuće jeste činjenica, da su ovdašnji pojedinci citirali navedenu izjavu ministra Ostojića, kao neki dokaz ispravnosti, već odavno izlizane, teze o neadekvatnosti krajiškog Univerziteta, koji više od jedne decenije prkosi onima koji bi željeli da ga ugase ili potisnu u drugi plan, tako što bi potencirali osnivanja privatnih univerziteta za koje se zna kako posluju i kakav kvalitet obrazovanja nude. Ali nije ovo prvi put da Univerzitet u Bihaću trpi napade i degradacije, te da se dovodi u pitanje kvaliteta i standard obrazovanja koje pruža ova visokoobrazovna ustanova. U zadnjih nekoliko godina, napadi na ovaj Univerzitet su se umnožili, kao i tvrdnje da je ova ustanova korumpirana i da znanje stečeno na ovom Univerzitetu nema nikakvu vrijednost. Posebno su interesantne teze pojedinaca, kako Vlada Unsko-sanskog kantona treba otpočeti pripremu terena za otvoranje privatnih visokoobrazovnih ustanova, koje bi navodno trebale da poluče puno bolje rezultate od Univerziteta u Bihaću, i koje ne bi iziskivale finansiranje sa budžeta ovog Kantona, koji je ionako slab i nestabilan, te kao takav „nedovoljan“ za finansiranje ove ustanove. Također su zanimljive ideje nekih prethodnih predlagača, koji su u javnosti plasirali ideju ukidanja ovog Univerziteta i pripajanja ovdašnjih fakulteta Univerzitetu u Banja Luci. Uzevši u obzir sve te medijske i parlamentarne egzibicije, koje su se odvijale u proteklih nekoliko godina, teško se oteti dojmu da iza ovakvih deplasiranih i tendencioznih izjava, u određenoj mjeri, ne stoji antibošnjačka politika, koja pokušava da ovaj dio Bosne i Hercegovine, politički asimilira i učini ovisnim u ekonomsko-obrzovnom smislu.


Univerzitet u Bihaću
Neosnovane trvdnje
Ono što je glavni adut onih koji tvrde da ovaj Univerzitet ne ispunjava svoju zadaću, jeste tvrdnja kako su mnogi odsjeci i smjerovi na Univerzitetu nepotrebni i pogrešni, kao i to da Krajini trebaju neki novi stručnjaci za kojima se javila potreba u zadnjih nekoliko godina. Ako pogledamo druge univerzitete u Federacije i Republici Srpskoj, pa i u širem regionu, možemo primjetiti kako i oni u svom širokom sistemu obrazovnih ponuda, također imaju odsjeke koje ima i Univerzitet u Bihaću, od ekonomskih, pravnih i teoloskih, pa do poljoprivrednih, tehnickih i pedagoskih, ali nikada nisu potezali pitanje njihovog ukidanje jer „ima“ previše ekonomista, mašinskih tehničara, inžinjera itd. Dakle, nema neke bitne razlike u smjerovima kada je u pitanju Univerzitet u Bihaću i univerziteti u ostatku Bosne i Hercegovine i regiona, s tim da oni imaju neke smjerove koje ova obrazovna ustanova nema, ali koji teško da bi promjenili socijalnu sliku Krajine, prouzorokovanu neulaganjem u privredni sektor i nekvalitetnim vođenjem politike zapošljavanja, za koju neki uporno krive Upravu krajiškog Univerziteta, što je potpuno neosnovano, iz prostog razloga što se politika ove obrzovne institucije ne sastoji u politici zapošljavanja, nego u politici obrazovanja. Strategiju zapošljavanja treba da vodi Vlada, koja po tom pitanju vrlo malo čini, pa svoju nemoć pravda nepotrebnim kadrovima koje izbacuje Univerzitet i neophodnošću pokretanja novih odsjeka, umjesto da poduzme konkretne korake u cilju zapošljavanja, i na taj način od sebe odagna brojne kritike upućene od strane građana. Postavlja se pitanje sta će se desiti ako se na Univerzitetu otvori nekoliko novih odsjeka? Da li neko može garantovati da će svi ti svršenici biti odmah zaposleni i to na neodređen period? Uostalom, ne moguće je proizvesti kadar koji bi se zaposlio doživotno, jer tempo života koji trenutno živimo, nameće takvu igru i pravila da se pojedinac mora konstantno obrazovati tj. cjeloživotno obrazovanje, koje, s vremena na vrijeme, podrazumijeva i prekvalifikaciju. Dakle, neosnovanost takvih tvrdnji je očigledna, ono što je činjenica, jeste to da Univerzitet radi svoj posao i edukuje mlade ljude koji bi dalje trebali biti problem Vlade i njene politike zapošljavanja, koja bi podrazumijevala i organizaciju seminara za neformalno obrazovanje i prekvalifikaciju, kako bi oni pronašli svoje mjesto na trzištu rada, jer niko ne može garantovati da će otvoranje novih smjerova povećati stepen zapošljavanja i poboljšati privrednu sliku Kantona. Bez domaćih ulaganja i kreiranja boljih uslova za inostrane ulagače, nerealno je očekivati da Univerzitet bude taj koji će promjeniti trenutno stanje u Kantonu.

Neupitna kvaliteta

Tokom šesnaest godina rada i postojanja, Univerzitet u Bihaću je učnio mnogo na poboljšanju kvalitete obrazovanja, kako bi na taj način osigurao adekvatna znanja svojim studentima, te im omogućio da sa svojim diplomama budu prepoznati u regionu i šire. Provođenje tih principa nije bilo nimalo lako, naprotiv, ono je idalje opterećeno nizom problema, ali obzirom na realnu upisnu politiku, nastava se uglavnom izvodi u duhu bolonjskog procesa. S obzirom na mali broj studenata koji se upisuju na razlicite odsjeke, olakšan je princip rada sa manjim brojem studenata tokom predavanja i vježbi, a samim tim i lakše praćenje studenata kroz proces školovanja i interaktivni način rada, na kojima se i temelji bolonjski proces. U sve svoje dokumente i procedure Univerzitet u Bihaću je uvrstio procese osiguranja kvaliteta, što se može provjeriti posredstvom oficijalne web stranice Univerziteta, ili direktnim uvidom u rad ove visokoobrazovne ustanove. Dakle, rad Univerziteta u Bihaću je transparentan i otvoren za uvid svakom, ko želi da se uvjeri u adekvatnost njegovog rada, što znači da ova visokoobrazovna ustanova stoji iza kvalitete koju nudi i spremna je da istu dokazuje svim mogućim sredstvima. Također je potrebno napomenuti, kako je Univerzitet u Bihaću, u cilju osiguranja evropske budućnosti i konkretizacije svoje želje, da bude punopravni konkurent ostalim visokoobrazovnim institucijama u Evropi i regionu, prije godinu dana izradio i nacrt srateškog razvoja za period 2011.-2015. godine, čime je želio da pred akademsku i opću javnost, postavi konkretne planove i očekivanja, kako bi na taj način postao otvoren za sve ideje i kritike u cilju poboljsanja kvalitete obrazovanja u budućnosti. Treba naglasiti, da je Univerzitet u Bihaću dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih priznanja i certifikata, što mu daje dodatnu vrijednost i pojačava njegov ugled u regionu. Što se tiče kadrova koji vode i koji predaju na ovom Univerzitetu, suvišno je bilo šta o njima govoriti, prije svega što ovaj tekst nema namjeru da dokazuje njihov neupitni kvalitet, i s druge strane, zbog činjenice da su oni svoje znanje stekli na poznatim i priznatim međunarodnim univerzitetima unutar i van Bosne i Hercegovine, pa bi dekredibilizacija njih značila i dekredibilizaciju tih univerziteta, što je gotovo pa nemoguće, jer su isti međunarodno akreditirani.

Značaj Univerziteta za Krajinu

Uzevši u obzir činjenicu, da prije rata na ovim prostorima nije bilo univerziteta, osim što su postojale neke visokoobrazovne škole, koje su opet bile pripojene Univerzitetu u Banja Luci, i broj studenata koji su se obrazovali na ovoj visokoobrazovnoj instituciji tokom proteklih šesnaest godina koji se kreće do 5000 svršenika, koji možda nikad ne bi imali mogućnost studiranja da nije osnovan Univerzitet u Bihaću, može se zaključiti da je značaj ovog Univerziteta za područje Krajine ogroman. Kada se govori o visokom obrazovanju, nezaobilazan je detalj nacionalnog i religijskog identiteta i opstanka, u čemu veomu važnu ulogu ima i ova institucija. Postavlja se pitanje kako? Nakon što Bošnjaci nisu istrjebljeni ratom i genocidom, njima se sada pokušava osporiti etnički identitet, s kojim su u uskoj vezi jezik i religija, te plasirati antibošnjačke vrijednosti, kako bi im se zadao završni udarac i dovršila kolonijalizacija mirnodobskim putem. Upravo zbog te činjenice, ova obrazovna ustanova igra vrlo značajnu ulogu za Bošnjake na području Bosanske Krajine, jer im koliko toliko daje garanciju, da će buduće generacije znati kako da se nose sa onima koji u miru pokušavaju da im otmu ono što nisu uspjeli tokom rata. Stoga se slobodno može kazati, da Univerzitet u Bihaću predstavlja važan projekat, prije svega obrazovnog, ekonomskog, ali i nacionalnog i religijskog opstanka Bošnjaka u Krajini.