Elifa KRIJEŠTORAC, poeta i kolumnista Bošnjaci.Net i Turkisch-pressa
OČI BOŠNJAKA ŠIROM SVIJETA UPRTE SU U PRAVCU SBK-A
Autor: Mr. Muhamed Ćeman
Objavljeno: 11. Jan 2013. 15:01:58
Naša sugovornica je gospođa Elifa Kriještorac, poeta, dokazani patriota i kolumnista. Rođena u Sandžaku, tačnije u Prijepolju, da bi krajem '80-ih godina emigrirala u Njemačku, gdje je duži niz godina radila kao socijalni radnik, dok je danas upošljena u svojstvu tehničkog asistenta pri jednoj klinici. Zbirku poezije «Bašča snova», objavila je 1993. godine, a nekoliko pjesama iz te zbirke ušle su u školsku lektiru za sedmi i četvrti razred, za bosanski jezik. Kolumne objavljuje na popularnom web magazinu Bošnjaci.net, dok istovremeno kolumne na njemačkom objavjuje na Turkisch-pressu.
SBK - historijski važan čin za sve Bošnjake svijet
Poštovana gospođo Kriještorac, evo upravo, prije par trenutaka, okončana je Izborna skupština Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) kojoj ste i sami prisustvovali, pa shodno tome, predlažem da i ovaj naš razgovor otvorimo s tom temom. Kako doživljavate SBK, i kakvi su Vaši prvi utisci sa Izborna skupštine?
KRIJEŠTORAC: SBK doživljavam prvenstveno kao historijski važan čin za sve Bošnjake svijeta, ma gdje se oni trenutno nalazili. Kažem historijski jer su ovom projektu pristupili odvažni i kompetentni ljudi, i drugo što je glavni motiv za osnivanjem ovog SBK, pretpostavljam, proistekao iz čiste nužnosti, da poslije dvije decenije učmalosti i drijemanja bošnjačke politike neko konačno ipak preuzme odgovornost, a u cilju ujedinjenja svih Bošnjaka svijeta.
Ja sam jedno vrijeme intenzivno studirala njemačku historiju, jer su me interesovali korijeni i uzroci njemačkog fašizma, i vidjela sam tamo, da su Jevreji odmah po dolasku Hitlera na vlast 1934. godine, u Americi osnovali prvi Jevrejski svjetski kongres. Glavni cilj tog kongresa bio je okupljanje svih Jevreja pod jedan krov, a radi spasa istih od nadolazećeg fašizma. I upravo zahvaljujući jednoj takvoj instituciji, Jevrejski svjetski kongres uspijeva spasiti hiljade Jevreja, jer su novcem iz Fonda, iz deportacionih logora i zatvora otkupljivali zarobljene Jevreje kako iz istočne tako i zapadne Europe. Naravno da nisu spasili sve Jevreje, ali su spasili dovoljno da se taj narod održi i sačuva totalnog uništenja.
Ako se uzme u obzir jedna druga činjenica, da je nad Bošnjacima izvršen najstrašniji genocid koji je nakon Drugog svjetskog rata počinjen na tlu Europe, i ako se uvaži činjenica da spsko-hrvatski fašizam još nije suzbijen, onda je potreba za ovom krovnom institucijom SBK bila najurgentnije pitanje kojeg je trebalo riješiti odmah poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Šta su Vaša konkretna očekivanja glede SBK-a?
KRIJEŠTORAC: Očekujem da će cjelokupno tijelo SBK-a, sa istom ozbiljnošću sa kojom su danas prilikom prvog zasjedanja Skupštine, pristupili osnivači Kongresa, odmah započeti sa radom i realizovanjem onih programa, koji su zacrtani u povelji SBK-a. S posebnim naglaskom što su oči stotine hiljada Bošnjaka širom svijeta ovaj put uprte u pravcu SBK-a.
Kada sam shvatila da svijet neće ništa učiniti da se moj narod spasi totalnog smaknuća, odlučila sam da se priključim redovima Armije RBiH
Došao sam do saznanja da ste aktivno učestovali u zadnjem ratu, u odbrani Bosne od četničko-ustaškog agresora. Kako to da se jedna hanuma, Bošnjakinja poput Vas, koja je već par godina prije početka rata živjela u Njemačkoj, nađe u vojničkoj uniformi i s puškom u ruci?
KRIJEŠTORAC: Ja sam se na samom početku, dakle odmah poslije izbijanja agresije na Bosnu i Hercegovinu intenzivno uključila u humanitarni rad, konkretno na zbrinjavanju izbjeglica koje su počele pristizati na teritoriju Njemačke, pa onda pomaganje oko sređivanja statusa izbjeglice, prevođenja dokumentacije na njemačkom, posjeta hajmovima u kojima su obitavale traumatizovane porodice i Bošnjaci pojedinci, organizovanje i učešće u demonstracijama, i slično. Međutim, agresija na Bosnu i Hercegovinu ke samo godinu ili dvije kasnije dosegla onu drugu fazu plana, a to je, totalno uništenje Bošnjaka sa tih prostora. Posebno kada sam shvatila da svijet neće ništa učiniti da se moj narod spasi totalnog smaknuća, odlučila sam da se priključim redovima Armije RBiH. U početku nisam znala kako uopšte da odem, pa sam preko tadašnjeg lista Ljiljan uputila otvoreno pismo svim vojno sposobnim Bošnjacima i Bošnjakinjama, da se odazovu mom pozivu te da zajedno samnom pođu braniti Bosnu i Hercegovinu. I hvala Dragom Allahu, mnogi Bošnjaci su se odazvali i uz puno peripetija i prepreka koje smo morali prebroditi, da bi uopšte ušli na teritoriju BiH, nas 60-ak ipak smo ostvarili taj nijet i došli tamo gdje nas je Armija RBiH najviše trebala. Bio je to za mene najčasniji čin u mom životu, na kojeg sam ja i danas ponosna, prije svega što je moj narod i pored strašnog genocida ipak opstao i nastavio da egsistira.
KOS-ovci u akciji
Gospođo Kriještorac, nedavno je Vaša kolumna «Crveni Baron – Osman Destanović» privukla posebnu pažnju, ali i reakcije. Šta je bio povod pa ste odlučili baviti se na tako kritičan način, ličnošću Osmana Destanovića?
KRIJEŠTORAC: Izgleda mi da je ta moja kolumna u početku pogrešno shvaćena, mada sam ja tom kolumnom zapravo pokušala informisati javnost o tome kako su su se preostale strukture bivšeg KOS-a uvukle u srž bošnjačke dijaspore, gdje se ponovo žele reorganizirati, pod plaštom jedne nove perfidne ideologije „Bošnjačkog nacionalizma“ a koji nikada u našem bošnjačkom korpusu nije postojao, jer su Bošnjaci uvijek, pa i poslije ovog zadnjeg genocida, zagovarali pluralizam i demokraciju, tražeći samo svoja prava unutar tih multkulturalnih zajednica i na prostoru novonastalih država bivše Jugoslavije, u kojima su rođeni i čiji su oni građani. Zbog toga, apsurdna je tvrdnja Osmana Destanovića koji i dalje tvrdi, da su IZ u BiH na čelu sa dr. Cerićem, i navodni Latićevi mladomuslimani, glavni krivci za raspad Jugoslavije i kasnijeg genocida koji je izvršen nad Bošnjacima, jer upravo mi, učenisci rata, najbolje znamo kako se ta JNA za kojom gosp. Destanović i danas boluje, u toku agresije preobrazila u desnicu ruku zločinačke SANU, što je i omogućilo genocid nad Bošnjacima i ne samo na prostoru Srebrenice već na prostoru cijele teritorije Bosne i Hercegovine. Dakle ti pojedinci i grupe bivših radnika KOS-a, vojnih lica i policije, vješto su iskoristili vrijeme kada su stvoreni novi stereotipi o islamu, kako bi navodnom odbranom Bošnjaka od strašnih islamista, od Njemačke javnosti sakrili prvo, svoje prijašnje funkcije, a pod okriljem jednog humanitarnog društva sebe prezentirali kao humaniste i antifašiste, a kojima je navodno jedini cilj spašavati Bošnjake od izmišljenog islamskog i albanskog fašizma.
Perfidnost „Crvenog Barona“
Uslijedila je tužba protiv Vas od strane osobe koju ste hrabro prozvali, a nakon toga, i podrška upućena Vama od strane jedanaest respektabilnih bošnjačkih udruženja, iz čak sedam različitih zemalja. Koji je Vaš komentar?
KRIJEŠTORAC: Da, uslijedila je tužba protiv mene zbog navodne „prijetnje“ kako je stajalo u obrazloženju pozivnice, da bi Osman Destanović revidirao svoju prvobitnu izjavu, u kojoj je naveo, da je cilj moje kolumne bio poziv islamistima na linč ili ubistvo gosp. Destanovića lično. Sada se služba svela samo na navodnu uvredu Osmana Destanovica. Odmah potom, sa foruma internet stranice udruženja UDBK skinuti su svi dokazi, koje sam trebala iskoristiti u svoju odbranu, ali sam ja te dokaze kopirala malo ranije na USB-ključu, i kasnije ih predočila istražitelju tijekom mog saslušanja. Što se tiče podrške koja mi je upućena od strane respektabilnih bošnjačkih udruženja, samo je potvrda da nisam pogriješila sa informisanjem javnosti u ovom slučaju, jer je Osman Destanović na jedan perfidan način iskoristio neinformisanost javnosti pa su mu vrata dobronamjernih Bošnjaka svugdje bila otvorena, što u budućnosti, nadam se neće biti slučaj, a što je u pismu podrške meni isto tako i naglašeno.
Poziv u Katar
Razgovor smo započeli sa, uistinu radosnom tematikom, a to je osnivanje SBK-a, da bi nakon toga tretirali nešto manje vesele teme, pa nastojim da moje posljednje pitanje doprinese pozitivnoj atmosferi, kako se ova današnja svečarska atmosfera nikako ne bi narušila. – Pa shodno tome upitao bih Vas sljedece. Nedavno ste iz Katara dobili veoma laskavu pozivnicu. Recite nam molim Vas o kakvoj je pozivnici konkretno riječ?
KRIJEŠTORAC: Pozivnica je upućena od strane jedne katarske princeze, a koja je čitajući moju davno objavljenu priču „Ajna„ posvećenu jednoj srebreničkoj majci, izrazila želju da lično upozna i autoricu priče, tj. mene. Priča je prevedena na arapski jezik, a ja još uvijek ni ne znam tačno ko je autor pevoda. Naravno da sam prihvatila poziv, jer mi je čast upoznati jednu tako prominentnu, a tako humanu princezu, kao što je mi je zadovoljstvo i čast upoznati njenu lijepu domovinu Katar.
 Sarajevski muhabet kolumnista Bošnjaci.Net: Muhamed Ćeman i Elifa Kriještorac |
Poštovana gospođo Kriještorac, evo upravo, prije par trenutaka, okončana je Izborna skupština Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) kojoj ste i sami prisustvovali, pa shodno tome, predlažem da i ovaj naš razgovor otvorimo s tom temom. Kako doživljavate SBK, i kakvi su Vaši prvi utisci sa Izborna skupštine?
KRIJEŠTORAC: SBK doživljavam prvenstveno kao historijski važan čin za sve Bošnjake svijeta, ma gdje se oni trenutno nalazili. Kažem historijski jer su ovom projektu pristupili odvažni i kompetentni ljudi, i drugo što je glavni motiv za osnivanjem ovog SBK, pretpostavljam, proistekao iz čiste nužnosti, da poslije dvije decenije učmalosti i drijemanja bošnjačke politike neko konačno ipak preuzme odgovornost, a u cilju ujedinjenja svih Bošnjaka svijeta.
Ja sam jedno vrijeme intenzivno studirala njemačku historiju, jer su me interesovali korijeni i uzroci njemačkog fašizma, i vidjela sam tamo, da su Jevreji odmah po dolasku Hitlera na vlast 1934. godine, u Americi osnovali prvi Jevrejski svjetski kongres. Glavni cilj tog kongresa bio je okupljanje svih Jevreja pod jedan krov, a radi spasa istih od nadolazećeg fašizma. I upravo zahvaljujući jednoj takvoj instituciji, Jevrejski svjetski kongres uspijeva spasiti hiljade Jevreja, jer su novcem iz Fonda, iz deportacionih logora i zatvora otkupljivali zarobljene Jevreje kako iz istočne tako i zapadne Europe. Naravno da nisu spasili sve Jevreje, ali su spasili dovoljno da se taj narod održi i sačuva totalnog uništenja.
Ako se uzme u obzir jedna druga činjenica, da je nad Bošnjacima izvršen najstrašniji genocid koji je nakon Drugog svjetskog rata počinjen na tlu Europe, i ako se uvaži činjenica da spsko-hrvatski fašizam još nije suzbijen, onda je potreba za ovom krovnom institucijom SBK bila najurgentnije pitanje kojeg je trebalo riješiti odmah poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Šta su Vaša konkretna očekivanja glede SBK-a?
KRIJEŠTORAC: Očekujem da će cjelokupno tijelo SBK-a, sa istom ozbiljnošću sa kojom su danas prilikom prvog zasjedanja Skupštine, pristupili osnivači Kongresa, odmah započeti sa radom i realizovanjem onih programa, koji su zacrtani u povelji SBK-a. S posebnim naglaskom što su oči stotine hiljada Bošnjaka širom svijeta ovaj put uprte u pravcu SBK-a.
Došao sam do saznanja da ste aktivno učestovali u zadnjem ratu, u odbrani Bosne od četničko-ustaškog agresora. Kako to da se jedna hanuma, Bošnjakinja poput Vas, koja je već par godina prije početka rata živjela u Njemačkoj, nađe u vojničkoj uniformi i s puškom u ruci?
KRIJEŠTORAC: Ja sam se na samom početku, dakle odmah poslije izbijanja agresije na Bosnu i Hercegovinu intenzivno uključila u humanitarni rad, konkretno na zbrinjavanju izbjeglica koje su počele pristizati na teritoriju Njemačke, pa onda pomaganje oko sređivanja statusa izbjeglice, prevođenja dokumentacije na njemačkom, posjeta hajmovima u kojima su obitavale traumatizovane porodice i Bošnjaci pojedinci, organizovanje i učešće u demonstracijama, i slično. Međutim, agresija na Bosnu i Hercegovinu ke samo godinu ili dvije kasnije dosegla onu drugu fazu plana, a to je, totalno uništenje Bošnjaka sa tih prostora. Posebno kada sam shvatila da svijet neće ništa učiniti da se moj narod spasi totalnog smaknuća, odlučila sam da se priključim redovima Armije RBiH. U početku nisam znala kako uopšte da odem, pa sam preko tadašnjeg lista Ljiljan uputila otvoreno pismo svim vojno sposobnim Bošnjacima i Bošnjakinjama, da se odazovu mom pozivu te da zajedno samnom pođu braniti Bosnu i Hercegovinu. I hvala Dragom Allahu, mnogi Bošnjaci su se odazvali i uz puno peripetija i prepreka koje smo morali prebroditi, da bi uopšte ušli na teritoriju BiH, nas 60-ak ipak smo ostvarili taj nijet i došli tamo gdje nas je Armija RBiH najviše trebala. Bio je to za mene najčasniji čin u mom životu, na kojeg sam ja i danas ponosna, prije svega što je moj narod i pored strašnog genocida ipak opstao i nastavio da egsistira.
Gospođo Kriještorac, nedavno je Vaša kolumna «Crveni Baron – Osman Destanović» privukla posebnu pažnju, ali i reakcije. Šta je bio povod pa ste odlučili baviti se na tako kritičan način, ličnošću Osmana Destanovića?
KRIJEŠTORAC: Izgleda mi da je ta moja kolumna u početku pogrešno shvaćena, mada sam ja tom kolumnom zapravo pokušala informisati javnost o tome kako su su se preostale strukture bivšeg KOS-a uvukle u srž bošnjačke dijaspore, gdje se ponovo žele reorganizirati, pod plaštom jedne nove perfidne ideologije „Bošnjačkog nacionalizma“ a koji nikada u našem bošnjačkom korpusu nije postojao, jer su Bošnjaci uvijek, pa i poslije ovog zadnjeg genocida, zagovarali pluralizam i demokraciju, tražeći samo svoja prava unutar tih multkulturalnih zajednica i na prostoru novonastalih država bivše Jugoslavije, u kojima su rođeni i čiji su oni građani. Zbog toga, apsurdna je tvrdnja Osmana Destanovića koji i dalje tvrdi, da su IZ u BiH na čelu sa dr. Cerićem, i navodni Latićevi mladomuslimani, glavni krivci za raspad Jugoslavije i kasnijeg genocida koji je izvršen nad Bošnjacima, jer upravo mi, učenisci rata, najbolje znamo kako se ta JNA za kojom gosp. Destanović i danas boluje, u toku agresije preobrazila u desnicu ruku zločinačke SANU, što je i omogućilo genocid nad Bošnjacima i ne samo na prostoru Srebrenice već na prostoru cijele teritorije Bosne i Hercegovine. Dakle ti pojedinci i grupe bivših radnika KOS-a, vojnih lica i policije, vješto su iskoristili vrijeme kada su stvoreni novi stereotipi o islamu, kako bi navodnom odbranom Bošnjaka od strašnih islamista, od Njemačke javnosti sakrili prvo, svoje prijašnje funkcije, a pod okriljem jednog humanitarnog društva sebe prezentirali kao humaniste i antifašiste, a kojima je navodno jedini cilj spašavati Bošnjake od izmišljenog islamskog i albanskog fašizma.
Uslijedila je tužba protiv Vas od strane osobe koju ste hrabro prozvali, a nakon toga, i podrška upućena Vama od strane jedanaest respektabilnih bošnjačkih udruženja, iz čak sedam različitih zemalja. Koji je Vaš komentar?
KRIJEŠTORAC: Da, uslijedila je tužba protiv mene zbog navodne „prijetnje“ kako je stajalo u obrazloženju pozivnice, da bi Osman Destanović revidirao svoju prvobitnu izjavu, u kojoj je naveo, da je cilj moje kolumne bio poziv islamistima na linč ili ubistvo gosp. Destanovića lično. Sada se služba svela samo na navodnu uvredu Osmana Destanovica. Odmah potom, sa foruma internet stranice udruženja UDBK skinuti su svi dokazi, koje sam trebala iskoristiti u svoju odbranu, ali sam ja te dokaze kopirala malo ranije na USB-ključu, i kasnije ih predočila istražitelju tijekom mog saslušanja. Što se tiče podrške koja mi je upućena od strane respektabilnih bošnjačkih udruženja, samo je potvrda da nisam pogriješila sa informisanjem javnosti u ovom slučaju, jer je Osman Destanović na jedan perfidan način iskoristio neinformisanost javnosti pa su mu vrata dobronamjernih Bošnjaka svugdje bila otvorena, što u budućnosti, nadam se neće biti slučaj, a što je u pismu podrške meni isto tako i naglašeno.
Razgovor smo započeli sa, uistinu radosnom tematikom, a to je osnivanje SBK-a, da bi nakon toga tretirali nešto manje vesele teme, pa nastojim da moje posljednje pitanje doprinese pozitivnoj atmosferi, kako se ova današnja svečarska atmosfera nikako ne bi narušila. – Pa shodno tome upitao bih Vas sljedece. Nedavno ste iz Katara dobili veoma laskavu pozivnicu. Recite nam molim Vas o kakvoj je pozivnici konkretno riječ?
KRIJEŠTORAC: Pozivnica je upućena od strane jedne katarske princeze, a koja je čitajući moju davno objavljenu priču „Ajna„ posvećenu jednoj srebreničkoj majci, izrazila želju da lično upozna i autoricu priče, tj. mene. Priča je prevedena na arapski jezik, a ja još uvijek ni ne znam tačno ko je autor pevoda. Naravno da sam prihvatila poziv, jer mi je čast upoznati jednu tako prominentnu, a tako humanu princezu, kao što je mi je zadovoljstvo i čast upoznati njenu lijepu domovinu Katar.