Avdo METJAHIĆ: Danas Crna Gora, koja je prije šest-sedam godina stekla svoju samostalnost i to uz pomoć ova dva naroda, ne prestaje kršiti ljudska prava, i to baš nad autohtonim stanovicima, Albancima i Bošnjacima. Vladajući režim Crnu Goru naziva građanskom državom, a otvoreno sprovode crnogorsku nacionalističku politiku, te da su im svi narodi podređeni. To najbolje potvrđuje (ne)zastupljenost Bošnjaka i Albanaca na nivou države, općina a u diplomatiji da ne govorimo. Uglavnom crnogorski diktator traži podobne iz našeg naroda, kako bi lakše vladao, Europi glumio demokratiju a u CG je na djelu jednoumlje, kao i nekada kada se je vladao ono divljački mentalitet: “Ko jači, taj tlači”. Da bih bio jasniji i razumljiviji, pogledajmo grb i zastavu Republike Crne Gore, gdje su na njima simboli monarhistički i religiozni, jednostrani, a vladajuća struktura bi da Crau Goru predstavi kao građansku, više-nacionalu, multi konfesionalnu… Otvorena laž i obmanjivanje građana ali svjetske javnosti!

Onaj koji negira zločin(e), postaje saučesnik zločina i zločinaca, a onaj ko zaboravlja zločin nad njegovim narodom, suđeno je da mu se ponavi, i to još u većoj mjeri. Tako nas uči historija i prošlost, tako govore svi oni koji posjeduju ljudski um i razum; dok bezumni, nesvjesni, kukavice i prodate duše ni koraka ne idu naprijed. Ova zadnja skupina podsjeća me na jednu nanu, koja bi da pohvali svog unuka, na pitanje poznanice, kako joj uči unuk, ona joj veselo odgovara:
- Moj unuk je uvijek u prve!

Ustvari njen unuk nikad nije mrdao iz prvog razreda, i poslije tri ponavljanja, roditelji ga izvade iz škole, da bi čuvao ovce. E kako je čuvao ovce, o tome nije potrebno pojašnjenje, ali ova gore napomenuta skupina, uvijek su u prvi, i ni makac naprijed.
B. Spinoza zapisa: “Ljude treba učiti, jer je razum jedini izvor istine i ujedno put ka savršenstvu, slobodi i najvećoj sreći”
Istina! Da li je to moguće da poslije svega onoga što je naš narod prošao i doživio u posljednje stoljeće, ništa nije naučio, niti se opametio!

Nego, koliko kroz tekstove ponavljamo svom bošnjačkom čovjeku, ispada kao da naričemo kao tužbalica. Jer, nakon svega što smo preživjeli žalosno je da luta, zaboravlja na sve nesreće koje je njegov otac, djed i prdjed prošli, pa i on sam. Bošnjački čovjek, protjeran sa svog topraka, i otisnut u svijet, ne okrećući se za sobom, da bi shvatio, zašto je tu gdje je. To je jedan od razloga, da nikad nije mrdnuo iz prvog razreda, „ponavljač“ je kroz cio život i to na svoju štetu. Mnogi koji su trljali školsku klupu i prolazili razrede, te stekli nekakve diplome, očekujući da iz školske klupe izađe 'džin' i vodi ih kroz život, postali su ravni ovim prvim. E to ti je to; da oni koji uče i „nauče”, ali ne primjenjuju svoje znanje, ako su ga ikad stekli, ravni su seljaku koji ore, a ništa ne sije.

Baciti sjenu na prošlost, što mnogi Bošnjaci rade, baš ovdje u dijaspori, ne mogu očekivati svijetlu budućnost u zajednici sa svojim narodom, jer će bit odbačeni. Ona svjesna skupina Bošnjaka koja poznaje svoju prošlost, njihov put za ljepšu budućnost, nije toliko trnovit, jer ga izgrađuju zajedno.

13.oktobar 2012. godina, ostaje kao pečat zajedništva i jedan veliki podvig, kad su se dva bratska naroda opet zbližila i stali u istom stroju. Kada su Bošnjaci i Albanci Plava i Gusinja, još jednom shvatili, da samo zajedno mogu ostvarit svoja prava, a historija im je svedok, da jedino tako mogu opstati na prostorima Balkana.

Tog 13. oktobra u New Yorku gdje živi većina plavsko-gusinjskih gorštaka, i poslije trke za boljim životom, ne zaboravljaju sjetit se svojih predaka i svog zavičaja, koji je okupiran od kraljevine Crne Gore 1912. godine, i kad je izvršen pokolj nad Bošnjacima i Albancima, koji ima pun karakter genocida. Svake godine u istom mjesecu, veliki dio ova dva naroda, koji ima u sebi urođenog patriotskog naboja, sjeti se 1912-13. godine, sjeti se Previje, Racine, Krša Čekica i drugih stratišta naših predaka koji su stradali zbog nacije, vjere, imena… Sjećanja se prenose sa oca na sina, unuka, kad je Crna Gora na čelu sa kraljom Nikolom, uz upotrebu nepismenih popova, pokrstila više od 12.000 muslimana, Bošnjaka i Albanaca. Uz “mušketanje” masovna strijeljana, kršćenje, bilo je silovanja djevojaka i žena iz oba naroda.

Crnogorski zločinci, uz kralja Nikolu, odgovorni za genocid 1912. i 1913.: Avro Cemović, Todor Vešović, Petar Bojović, Gornjovasojevićki glavari i Vukota Pantović

Na komemoraciji stogodišnjice događaja, genocida iz 1912-13. godine nad muslimanskim življem plavsko-gusinjske doline, sastali su se unuci i praunuci masakriranih, kršćenih i protjeranih sa svojih topraka. Sastali su se da bi dali do znanja strukturama vlasti Crne Gore, koja se kiti ni manje ni više nego ‘europskom’ demokracijom, očekujući da ih prihvate u porodici ujedinjene Evrope, i to sa krvavim rikama do lakata. To neće ići baš tako lahko. Da bi sprali svu nevinu krv sa sebe, i bili prihvaćeni prvo od sugrađana, nad kojima je u prošlosti činjen genocid i sve moguće torture, crnogorske vlasti imaju jako puno toga odraditi i pokazati građanima da žale zbog genocida i pokazati da nikada nikoga neće proganjati i ubijati zbog imena. Kao prvo Bošnjaci i Albanci u CG, moraju bit ravnopravni sa svim narodima koji žive zajedno na tim prostorima, jer ova dva naroda, Bošnjaci i Albanci, ma gdje živjeli nose u srcu njihov zavičaj Plav i Gusinje.

Istine radi, zabog raznih vidova pritisaka vladajućih crnogorskih režima, danas Plavljani i Gusinjani žive na svim kontinentima, posebno u zemljama zapadne Evrope i Amerike, dok i u ranijim raseljavanjima Turska je bila jedini spas, za koje se više ni ne zna tačnog broja koliko nas tamo ima, jer smo opterećeni najnovijim raseljavanjima.

Historija bilježi da je život Bošnjaka i Albanaca na tom prostoru zabilježen još u 2. mileniju st.e., samo neznalicama je ovaj podatak sporan, mada nauka ovo potvrđuje, a od istine se ne može pobjeći, pa i ako često kasni.

Danas Crna Gora, koja je prije šest-sedam godina stekla svoju samostalnost i to uz pomoć ova dva naroda, ne prestaje kršiti ljudska prava, i to baš nad autohtonim stanovicima, Albancima i Bošnjacima. Vladajući režim Crnu Goru naziva građanskom državom, a otvoreno sprovode crnogorsku nacionalističku politiku, te da su im svi narodi podređeni. To najbolje potvrđuje (ne)zastupljenost Bošnjaka i Albanaca na nivou države, općina a u diplomatiji da ne govorimo. Uglavnom crnogorski diktator traži podobne iz našeg naroda, kako bi lakše vladao, Europi glumio demokratiju a u CG je na djelu jednoumlje, kao i nekada kada se je vladao ono divljački mentalitet: “Ko jači, taj tlači”.
Da bih bio jasniji i razumljiviji, pogledajmo grb i zastavu Republike Crne Gore, gdje su na njima simboli monarhistički i religiozni, jednostrani, a vladajuća struktura bi da Crau Goru predstavi kao građansku, više-nacionalu, multi konfesionalnu… Otvorena laž i obmanjivanje građana ali svjetske javnosti!

Prije donošenja Ustava CG 2007.godine, Bošnjačka stranka sa DPS-om je potpisala dokument o promjeni državnih simbola. Lagali su Bošnjake - Bošnjačka stranka i DPS. Ništa neobično od Mila i njegovih poslušnika!

Nedavno portparol DPS-a Časlav Vešović rekao je, da je stav njegove stranke, da državne simbole ne treba mijenjati. Proizlazi da svi dogovori, sa ovom strankom odmah izjalove i da je obmanjivanje način na kojem DPS drži vlast u CG. Kakva je to istina i ko svjestan treba povjerovati, “da ti simboli održavaju historiski kontinuitet i građanski koncept CG”. Opet dolazimo do odgovora koji je jasan, da je crnogorska vlast, odnosno DPS, jednostrana, i da simboli prestvaljaju jedan narod, cnogorski, a ostale narode, niko ne mari posebno što su pod tim simbolima prije jednog stoljeća ubijali Bošnjake i Albance!

Eto uz pomoć prije svega kvazi Bošnjaka, Albanaca, vratili su Crnogorci zastavu pod kojom su njihovi preci napravili masakre nad drugim i drugačijim narodima, od Gusinja, Plava, Nikšića, Podgorice, Kolašina, Bara, Ulcinja, te do Dukađina, Sandžaka i Hercegovine, a i drugim mjestima gdje su nekad živjeli muslimani. Vladajuća struktura ne obraća pažnju da ti simboli vrijeđaju dva naroda, i da ih oni nikada neće prihvatiti, te da su minder-puze sa njihovim sljedbenicima manjina i otpad svog naroda.

Eto to je mentalitet vladajuće garniture u Crnioj Gori.
Sa komemoracije žrtvama genocita iz 1912-13.godine, upućena je deklaracija vladajućoj strukturi Crne Gore, državnom parlamentu, Vladi CG, diplomatama u SAD, građanima, medijima CG i presjedniku opštine Plav.

Sve što se traži od vlasti CG: Da prihvati istinu i izraze žaljenje za genocid koji je počinjen nad dva naroda pri okupaciji plavsko-gusinjskog kraja 1912-13. godine, kao i sve ostalo što je ovom deklaracijom traženo. U demokratskom svijetu tako nešto ne uzima vremena i uvijek se okrenu istini i narodu koji je prošao kroz torture, a u Crnoj Gori se žrtva prisiljava na zaborav.
Zar tako treba da bude, bar sad početkom trećeg milenija, gdje svijet, odnosno Evropa ide na ujedinje evropskog prostora, a crnogrska vlast i dalje ostaje vjerna divljačkom razmišljanju: “ko jači, taj tlači”.
Deklaracija ne samo da nije poslata institucijama Crne Gore, nego će bit poslana i međunarodnim institucijama, nakon objavljivanja na web-magazinu Bošnjaci.net, sa komentarima se pojavljuje izvjesni “Zuum” koji kaže, citiram:

“Ajmo da se vratimo koju stotinu godina prije ovog STRAŠNOG GENOCIDA pri čemu su Crnogorci pobili 500000 Bošnjaka i Albanaca i 1000000 Turaka!!! Koliko samo nepismenosti i primitivizma u ovakvim ‘Deklaracijama’ da čovjeku pamet stane! Da li je Crna Gora zaista osudjena da umjesto naprijed ovakvi nepismenjaci stalno guraju kola unazad. Pa da nijesu Plavljani i Gusinjani RODJENI islamske vjere ili su im mozda Turci genocidom nametnuli a kralj Nikola samo namjeravao da ih vrati korijenima!!! Zaista ovakvim načinom tražite samoizolaciju i cini mi se da pravite sve veci jaz umjesto da gradimo zajednicku civilizovanu budućnost. Činjenica je da neko manipulišuci nepismenjacima dobro profitira”

(Ovaj komentar je ostavio čovjek, koje je zadužen da prati rad bošnjačkih i albanskih asocijacija i web magazina Bošnjaci.net

Ovo je dakle ogledalo Crne Gore i Crnogoraca u današnje vrijeme, koji nas pozivaju na “civilizovanu” budućnost, koju mi poznajemo još od okupacije bošnjačkih i albanskih sredina 1912.godine. Ovi i ovakvi, najavljuju nam samoizolaciju, što ništa nije novo. Jer pogledajmo naš rodni kraj koji je proglašen Nacionalnim parkom, s namjerom da se po ko zna koji put ova bošnjačko-albanska sredina uguši i ponovo natjera narod ovog kraja na iseljavanje. Hotel “Plavsko jezero”, je zatvoren preko jedne decenije, a onaj koji ga je kupio, umjesto da ga renovira, on podiže ogromne novce na račun hotela i ulaže ih po primorju i trpa ih u svoj džep. Hotel na obali Plavskog jezera propada za male pare, kao i ostala preduzeća, tako da radnici koji su nekad radili u ovim firmama, napuštaju svoj vatan, što je još jedan vid genocida.

Ovakvi kao ovaj “zuum”, htjeli bi da nam kažu: “Zašto sad ovo forsirate, bilo i prošlo”, insistirajući na zaboravu. Oni mogu forsiratat mnogo toga što se i nije desilo, i koje u većini proizlazi iz mašte dokonih guslara i njihovih nacističkih stihova i Njegoševih blejanja, gdje im je izvor čitave historije, ali istine koje izlaze na vidjelo treba zakopati duboko u zemlji a ljude koji to forsiraju, ušutkati.

Gospodo vladajući, prihvatite sve tačke iz deklaracije, ustvari zahtjeve Bošnjaka i Albanaca, koji su sa stanovištva istine i pravde jesu civilizovani, i ponesite se primjerima “čojstva”, kojeg reklamirate, pa da vidite koji stepen civilizacije posjeduju ova dva naroda bošnjački i albanski.
Iz svega što smo prošli, živjeći sa vama Crnogorcima, Srbima, odnosno pravoslavcima, mi smo samo postajali strpljivi, čekajući da vi gospodo postanete civilizovani, i tek onda, da vam predočimo ono od čega bi Crna Gora, da pobjegne, a to je od istine. Suočite se sa istinom, prihvatite je onakva kakva je, i sigurno naići ćete na civilizovane partnere, sa kojima se može razgovarat, bez ikakvog uvijanja i sa kojima se može živjeti bež ikakvih problema.

Najzad komentar izvjesnog “Zuum-a”, ne bih shvatili ozbiljno, da je sam, a prošlost nas je naučila da bolje i ne očekujemo od velikog broja komšija pravoslavaca. Eto nisu dalje otišli is devetnajestog vijeka, za nesreću njihovu i komšija, koji od njih očekuju da se transformišu u civilizovano i demokratsko društvo, bar sad.

Ovakve izjave, nas ne iznenađuju, jer to je ono što nam je poznato, ali tojagaši više nisu mogući da nas ušutkaju. Na nama je da se branimo, ali samo civilizaciski. Na nama potomcima masakriranih, nasilno kršćenih, opljačkanih i protjeranih sa svojih topraka, da pamtimo i tražimo ono što smo usvojili 13.oktobra ove godine, jer na to imamo pravo.

Svi oni, kojima nešto smeta u današnjoj CG, smatraju se neprijateljima i protivnicima Crne Gore, u kojoj je civilizacija daleko a demokratija nedostupna sa takvim mentalitetom. Ako im prljavština u njihovoj kući ne smeta to je njihovo pravo da žive u njoj, ali ako trebamo da živimo zajedno, onda sa prljavštinom van, a istinom unutra.
Potomci masakriranih, kršćenih, silovanih, pljačkanih i protjeranih, očekuju ispunjenje zahtjeva koji su navedeni u deklaraciji.
Ako vam gospodo “vladari” može biti da diktirate svoje naume podobnim elementima unutar bošnjačkog i albanskog korpusa u Crnoj Gori, ali i ovdje u dijaspori, opomenut ću vas, da je to manjina, i da ćete se opržit i dobit po prstima. Treba se čuvati bijesa strpljivih ljudi.

Radi istine: Crna Gora, prihvatanjem Deklaracije Bošnjaka i Albanaca, od 13. oktobra 2012. godine, u svim tačkama, samo bi profitirala, dokazujući time Evropi i svijetu da im je stalo do demokratizacije, poštivanja ljudskih prava i sloboda, da im je stalo do Bošnjaka i Albanaca u Crnoj Gori kao ravnopravnih građana koji su autohtoni na tim prostorima.