Komemoracijama žrtvama genocida u plavsko-gusinjskom kraju S lijeva: Esmir Bektešević, Muzafer Radončić, Muharem Purišić i Zenel Haxhaj Ašare i fatiha za pred dušu šehida: Ef. Crnić i ef. Šabović Učesnici komemoracije uče fatihu Veliko interesovanje za komemoraciju Bošnjaci i Albanci zajedno Metjahić: Jedna mala nahija, koja je brojala nešto preko 26000 stanovnika 1905., godine, desetkovana je, sa planom da se uništi i posljednji autohtoni stanovnik našeg kraja Krcić sa slikom masakriranog rah. Sejda Redžića: Autohtoni crnogorski zločin genocida se nikada ne smije zaboraviti Srdanović: Bošnjaci i Albanci moraju biti zajedno, najzad bilu su zajedno u svim teškim trenucima Radončić Shpand Haxhaj Musić: Ovaj zloglasni čin monstrumski orijentisanih koljača, ostavio je za sobom bolnu istinu Rexep Balidemaj: Dr. Ziljkić, koordinator izgradnje Šehidske džamije Pažljivo slušanje Mulić: Jedan broj članova Odbora i učesnika komemoracije

100 ruža za 100 godina: Bajraktari na komemoraciji

U subotu, 13.oktobra 2012.godine u New Yorku na dostojanstven način održana je komemoracija povodom stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskom kraju (1912 – 13). U prepunoj sali „CAI - Konferencijskog centra“ na Menhatenu su bili prisutni ugledni Bošnjaci, Albanci, bajraktari, ugledni ljudi i uspješni biznismeni. Pohvalno je da je bila prisutna brojna omladina. Podršku potomcima žrtava i Odboru za komemoraciju pružile su značajne bošnjačke i albanske organizacije, vjerske ustanove i lideri od američkih saveznih država New Yorka i New Jerseya, pa do BiH, Sandžaka, Kosova, Crne Gore, Kanade... Konačno potomci žrtava ne samo da su se organizirali i progovorili, nego su i usvojili dekleraciju sa zahtjevima koji traže da im ispune zvanične institucije i njihovi čelnici u CG i općini Plav.
Sa ovog skupa, također, poslata je poruku mira cijelom svijetu.
Večer je započela onako kako i dolikuje za ovakvim komemorativnim manifestacijama, učenjem ašereta i fatihe pred duše žrtava genocida. Ašere je proučio imam Bošnjačko-američkog comunity centra iz New Jerseya Džemal ef. Crnkić, a prijevod na bosanskom jeziku je pročitao Fuad ef. Šabović, imam Islamskog centra Monticello (NY). To su bili ajeti sure al-Imran (169-173), koji govore o vrijednosti šehida i nagradi koja ih čeka u Džennetu od Uzvišenog Allaha. Fatihu za šehide plavsko-gusinjskog kraja je proučio ef. Šabović a svi prisutni su ponavljali riječ po riječ za njim. Ispred Odbora za komemoraciju „panel program“ su vodili Muharem Purišić, Zenel Haxhaj i Muzafer Radončić, dok je prisutne selamio hadži Esmir Bektešević.
Reisu-l-ulema IZ u BiH dr. Mustafa ef. Cerić uputio je proglas u povodu stogodišnjice genocida nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja, kao i podršku Odboru i učesnicima komemoracije. Prije čitanja proglasa prisutnima je podijeljeno 100 ruža, što je dr. Mersim Ziljkić pojasnio da simbolizaraju na stogodišnjicu od počinjenog genocida "nadajući se da se neće čekati još sto godina do slobode i dokazivanje istine o ovom planetarnom zločinu od strane Crne Gore i njenog vodstva" - istakao je on. Svi prisutni su iz poštovanja prema žrtvama genocida i poštovanja prema reisu-l-ulemi cijeli proglas saslušali na nogama, a na kraju iz New Yorka uputili gromoglasan aplauz, u znaku zahvalnosti što po prvi puta u sto godina jedna tako važna ličnost, sa pozicije institucije Reisu-l-uleme, osuđuje genocid u Plavu i Gusinju i traži pravdu za žrtve. U proglasu Reisu-l-ulema između ostaloga ističe: Izražavam suosjećanje sa porodicama i potomcima žrtava muslimana Bošnjaka i Albanaca na području Plava i Gusinja.
Osuđujem genocid, ubistva, pokrštavanje i progon muslimana Bošnjaka i Albanaca na području Plava i Gusinja u koji su bili involvirani tadašnji državni organi Crne Gore (...)Ohrabrujem potomke žrtava, kako u njihovom zavičaju tako i one u dijaspori, da ne zaborave stradanje svojih predaka zbog imena i pripadnosti islamu i ne zaborave svoj zavičaj“ , kaže između ostaloga u proglasu reisu-l-ulema dr. Cerić.
Nakon proglasa pročitani su brojni telegrami podrške iz Sarajeva, Novog Pazara, Prizrena, Plava, Toronta, New Yorka....
Glavni muftija IZ u Srbiji Muamer ef. Zukorlić u poruci organizatorima i učesnicima komemoracije između ostaloga ističe: „Izražavam svoje divljenje da nakon minulih generacija u dalekom svijetu, van svoga zavičaja, niste izgubili osjećaj potrebe obilježavanja godišnjice stradanja muslimana Bošnjaka i Albanaca plavsko-gusinjskog kraja.
Komemorativnim skupom koji organizujete na Menhetnu u New Yorku odašiljete poruku cijelom svijetu da su sandžački muslimani, ma gdje živjeli, protagonisti mira i pravde, ali i apel da se ovakvi zločini nikada i nikome ne dese“ – stoji u poruci podrške muftije Zukorlića.
Zamjenik ministra u Ministarstvu dijaspore Vlade Republike Kosova Ćerim Bajrami, u telegramu organizatorima komemoracije, potomcima žrtava i svim prisutnima, izražava svoje najdublje saosjećanje: „Sam ovaj čin bošnjačkog i albanskog sjećanja na svoje nevine žrtve od prije 100 godina, pruža nam uvjerenje da one nisu zaboravljene, ali nam istovremeno uliva nadu da će planeri genocidnih pokreta protiv Bošnjaka i Albanaca, i ovim Vašim postupkom biti upozoreni, da se ovakva zlodjela ne zaboravljaju, bez obzira što poneki put pravda zaobiđe njihove izvršioce.
Neka je rahmet dušama svim nevino ubijenim ljudima tokom okupacije Plava i Gusinja, 1912. i 1913.godine“, istakao je ministar Bajrami.
Prof. Emir Ramić , direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada sa sjedištem u Torontu Izražavajući suosjećanje sa porodicama i potomcima žrtava genocida nad Bošnjacima i Albancima na području Plava i Gusinja i podršku organizatorima i učesnicima komemorativnog skupa u New Yorku, između ostaloga je naglasio: „Organizovani, sistematski plan istrebljenja Bošnjaka i Albanaca na području Plava i Gusinja ima genocidni karakter zbog potpunog, sistematskog, planskog vjerskog obespravljivanja, nasilnog pokrštavanja i ugušivanja svih vjerskih obilježja. Prije pokrštavanja izvršeno i masovno strijeljanje pripadnika muslimanske vjeroispovijesti. Strijeljanje je vršeno da bi se muslimanski narod prisilio da, navodno, dobrovoljno pređe u pravoslavnu vjeru. Strijeljano je više od 10% ukupnog muslimanskog stanovništva. Prilikom pokrštavanja izmjenjena su imena pokrštenim, zabranjeni svi islamski običaji i nošnja, uveden pravoslavni post i običaj, zatvorene sve džamije, mektebi i ruždije“.

Preživjela žrtva crnogorskog genocida i režima 1994. Ibrahim Čikić u poruci učesnicima skupa je istakao: „Niko ne zna šta je katil do onaj koga su živa u ruke držali. Uzvišeni Gospodar je htio da ja doživim takvo iskustvo i upravo iz tog razloga saosjećam sa svakim šehidom plavsko-gusinjskog kraja, sa svakom silovanom majkom ili sestrom, i osjećam lom svakog probijenog rebra, noge, ruke, kičme... Sigurno poslije komemoracije i deklaracije koja će izaći sa tog skupa, potomci crnogorskih katila neće imati miran san sve do svoje smrti", - istako je Čikić.

„Prolivena krv šehida Plavljana i Gusinjana nakon sto godina jača je od svih silnika njihovih ubica, koji su izumrli ili bili likvidirani od nalogodavaca, da bi se skinula ljaga sa zvanične vlasti, kako su, navodno, samovoljno i bez znanja Cetinja vršili pokrštavanje i likvidacije. Allah ih je kaznio, da su oni što su nastavili da žive, bili bez potomstva ili sa evladom po očevim zaslugama“ – napisao je između ostaloga u svojoj poruci Dževat Musić, predsjednik Skupštine BKZ u CG i predsjednik Odbora BKZ Plav.
Prof. Rizah Gruda u dužoj poruci potomcima žrtava gencida na komemoraciji, koju je pročitao dipl. maš. ing. Šefkija Radončić, je naglasio: „Mi Bošnjaci i Albanci imamo obavezu samo da pamtimo i pišemo sve nabrojano, sa koljena na koljeno, da ne zaboravimo genocid koji je tadašnji režim izvršio prema muslimanima plavsko-gusinjskog kraja. Previja i Racina 1913. godine su opomena da se nad bošnjačko-albanskom prošlošću mora duboko zamisliti jer ona je bez lažne patetike bila tragična. Ono što je jednom bilo stvarno ostaje vječno moguće. Sve što se desilo treba dozivati u svijest da postane sastavni dio historijskog pamćenja. Naše stanje neće niko promijeniti osim nas. Stoga predlažem da se podigne spomen obilježje žrtvama genocida u balkanskim ratovima 1912-1913. godine. Kao i to da Bošnjaci i Albanci u obrazovnom sistemu Republike Crne Gore pored crnogorske historije proučavaju svoju historiju, jezik, kulturu, održavaju svoje adete i običaje. Zaustavimo iseljavanje i izgrađujmo svoj kraj. Mahsuz selam svim učesnicima ovog skupa. Nadam se da će ovaj skup prerasti u jednu tradiciju da se svake godine održavaju ovakvi skupovi kako se ne bi zaboravile žrtve genocida nad Bošnjacima i Albancima“.
Spriječen zbog bolesti, pismenu podršku skupu je uputuo i Uka Gombalaj.
„Bošnjaci i Albanci moraju biti zajedno, najzad bilu su zajedno u svim teškim trenucima“ – rekao je Smajle Srdanović, rukovodilac Predstavništav Sandžaka u New Yorku. On je poručio da genocid nad Bošnjacima i dalje traje, navodeći primjer da neki 'naši' uz stogodišnjicu od genocida slavili jubileje. On je poručio Bošnjacima i Albancima: „Črsto držite svoje vjere i običaja i da treba da budu ponosni na sebe, jer oni nisu nikog nikad ugnjetavali“. Posebno je naglasio: „Iako pojedincima, hvala Bogu, nije uspjelo da spriječe ovu komemoraciju, ipak doći će vrijeme kada će se stidjeti svi oni koji su na bilo koji način, tajno i javno vrijeđali potomke žrtva genocida“, zaključio je on.
Član Odbora za komemoraciju Zenel Haxhaj u svom dužem radu na albanskom jeziku je posebno istako stradanje albanskih i bošnjačkih civila u vrijeme genocida prije jednog stoljeća. Haxhaj je iznio veliki broj dokaza o umiješanosti crnogorskog vrha i da se ne radi o pojedincima. On je naglasio važnost zajedništva Albanaca i Bošnjaka kroz historiju, ali je jako važno da tako ubudućnosti nastave.
Shpand Haxhaj također je izrazio zahvalnost svima onima koji su došli na ideju organiziranja komemoracije, i posebno da se ne stane samo na ovom skupu. Ne smijemo zaboraviti naše šehide, poručio je on, posebno ističući da su Bošnjaci i Albanci uvijek bili jedno i zajedno, tako da se mora raditi na unapređenju i jačanju našeg međusobnog jedinstva.

Imam iz Californije dr. Bajram Mulić je u svom obraćanju istakao pojašnjenje šehidskog stanja i poruke jedinstva.
Dok je član Odbora za komemoraciju Avdo Metjahić u svom pisanom radu istako: „Ovaj mjesec oktobar već puno stoljeće podsjeća generacije Bošnjaka i Albanaca na kobnu 1912-13. godinu. Podsjeća nas na genocid koji je počinila zvanična crnogorska vojska, pod dirigentskom palicom kralja Nikole, i njegovih vojvoda, koji su sve to isplanirali, i svoj zločinački plan na najbrutalniji način sproveli.
Masakrirano je par hiljada naših predaka, koji nisu htjeli prihvatiti pravoslavnu vjeru, pokršteno je preko dvanaest hiljada. U Albaniju i Tursku pribjeglo par hiljada familija, žitelja našeg kraja.
Jedna mala nahija, koja je brojala nešto preko 26000 stanovnika 1905, godine, desetkovana je, sa planom da se uništi i posljednji autohtoni stanovnik našeg kraja“ istakao je Metjahić, čiji će rad naknadno biti objavljen.
Esad Krcić, član Odbora za komemoraciju i gl. urednik Bošnjaci.Net, inače Generalni medijski pokrovitelj komomeracije stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima, je istakao: “Upravo od mjeseca oktobra tekuće 2012. te da maja 2013, puno je stoljeće od kako je crnogorska kraljevska vojska okupirala Plav i Gusinje (1912. i 1913.). Tada u osmomjesečnom vojnom terorisanju, pod crnogorskom (i današnjom državnom) zastavom i kapom, i uz pomoć i podršku sveštenika Pravoslavne crkve, izvršen je zločin nasilnog masovnog pokrštavanja 12,500 muslimana, silovanja djevojaka i žena, strijeljanje, klanje, pljačkanje, istrebljenje, koje je praćeno zatvaranjem i skrnavljenjem džamija (Sultanija), mezarja, medresa i škola ruždija, te paljenje stotine porodičnih kuća i kula u ovom kraju i pljačkanja imanja... U navedenom periodu, prema podacima historičara, ubijeno je oko 1800 Bošnjaka i Albanaca, mada ova brojka je sigurno veća. Jednom riječju, crnogorska kraljevska vojska koja je bila pod direktnom komandom kralja Nikole izvršila je genocid, elitocid, urbicid i kulturocid u plavsko-gusinjskom kraju. Tada je u logorima van plavsko-gusinjskog kraja strpano više od hiljade uglednih ljudi različite starosne dobi, dok je nekoliko hiljada izbjeglo u Albaniju, a kasnije u Tursku. Iz straha, mnogi se nisu smjeli vratiti na svoj toprak u Plav i Gusinje, dok je na 'njihovim posjedima otpočeo proces kolonizacije crnogorskog stanovništva. Kasnije je to potvrđeno agrarnom reformom. Proglašeni su odmetnicima i naredbom crnogorskog kralja Nikole naređeno je da budu strijeljani gdje budu zatečeni, bez ikakvog objašnjenja ili saslušanja...'. Strijeljani su, odnosno mušketani kako su govorili, u avlijima, sokacima, mahalama, njivama, livadama, planinskim vrletima, odnosno na svakom mjestu gdje su zatečeni. Čitav taj kraj je natopljen nedužnom šehidskom krvlju. Zato ni pod koju cijenu ovaj autohtoni crnogorski zločin genocida se nikada ne smije zaboraviti, što je i svrha našeg večerašnjeg okupljanja i komemoracije žrtvama crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja, odnosno sjećanje na sve naše šehide. Da se ne zaborave!“ – rekao je između ostaloga Krcić, čiji rad ćemo posebno objaviti.
Abidin Musić, jedan od učesnika komemoracije u obraćanju pojašnjavajući metode brutalnog ubijanja, nasilnog pokrštavanja, mušketanja je istakao: Dokle god je naše biće na marginama svog misaonog koncenzusa, bez poduhvata i analitički odrađenih projekata, dotle je i najlakše sa nama upravljati i proturati iskrivljene historijske a s tim u vezi i moralne činjenice najčeđće našim najmlađima, tj. učenicima kroz školstvo, gdje se nažalost često upijalo i upija znanje sa pogrešnih izvora.
Mi Bošnjaci kao narod imamo pravo na saznanje o svojoj prošlosti, ne zbog osveta, jer mi doista želimo i pokazujemo normalan suživot i toleranciju sa svim komšijama, bez razlike na vjersku ili nacionalnu pripadnost, već zbog duga prema žrtvama koje nemamo prava zaboraviti“ – istakao je Musić, čiji rad ćemo naknadno objaviti.
Jedan od uglednih Albanaca porijeklom iz Martinovića i bivši pilot Redxep Balidemaj u svom emotivnom obraćanju oduševio je sve prisutne, koji su ga često prekidali aplauzima. Čestitao je organizatorima na ovoj večeri i posebno prisutnim mladima koje je pozvao da pamte i ne zaborave. Pozvao je Albance i Bošnjake da izgrade i ekonomski razviju Plav i Gusinje da na taj način spriječimo iseljavanje.
Član Odbora za komemoraciju dr. Mersim Ziljkić, koordinator izgradnje „Šehdiske džamije“ putem video projekcije predstavio je projekat džamije koja se podiže pred dušu šehida od Plava i Gusinja do Srebrenice. Listajući slike od postavljanja kamena temeljca, izlijevanje zidova, pa sve do oblaganja bakrom kubeta džamije i posebno vitke munare koja svojom ljepotom ukrasila jezersku dolinu. Šehidska džamija treba biti završena do ljeta 2013., kada u povodu stogodišnjice genocida nad Bošnjacima i Albancima treba biti otvorena. Zato je poželjno da svi oni u čijim srcima je ugrađena džamija da se financijski podrže ovaj projekat.
Na komemoraciji jasno je ocrtan put kojim Bošnjaci, ali i Albanci, treba da idu. Iz brojnih pisama podrške, koja su stigla i obraćanjima potomaka žrtava, se osuđuje genocid, izražava spremnost za suživot i toleranciju, ali i traži pravo na slobodu i pravdu.
U dekleraciji koju je na komemoraciji pročitao Muzafer Radončić, između ostalog kaže da potomci žrtava imaju pravo na izgradnju Memorijalnog centra, jer njihovi preci, žrtve genocida, konačno zaslužuju da dobiju ime i prezime. Deklaraciju su potpisali predstavnici bošnjačkih i albanskih organizacija u New Yorku, New Jerseyu i Kanade, koja će biti upućena na adrese institucija i čelnika države Crne Gore i općine Plav. Ovako jasna deklaracija se usvaja po prvi put u historiji plavsko-gusinjskog naroda i posebno što potpisnici već nagovještavaju da će preduzeti sva demokratska sredstva u rješavanju svojih zahtjeva posebno kada su u pitanju žrtve genocida i prava Bošnjaka i Albanaca. Ako institucije CG budu izbjegavali zahtjeve, ova i naredna godina, najavljuju oni, da će preko lobističkih grupe preduzeti incijativu u instutucijama UN-a, EU, Kongresa i Senata SAD i Kanade.
Bošnjaci su defakto u zadnjih 100 i više godina živjeli u zabludi, nadajući se da diskriminacije sprovođene nad njima, na skoro svim poljima života, riješiti oni koji su ih diskriminirali. Osim toga Bošnjaci su često bili sredstvo, preko kojeg su drugi ostvarivali svoje ciljeve (najčešće političke i ekonomske) a nerijetko vrlo osorno i krajnje neljudski i druge vrste ciljeva. Bošnjacima, žrtvama takve diskriminativne politike, ponekad i nisu stvari tako crno izgledale. Sve je to bilo prekriveno oprobanim terapijama lažnog prijateljstva, dok u posljednjoj zajedničkoj državi Jugoslaviji, bratstvom i jedinstvom. Ali, istini za volju nisu svi ni Bošnjaci spavali. Bilo je onih koji su tražili svoja prava. Koji su imali svoj ponos. Budnost takvih obično nije dugo trajala. Tražiti pravo, za Bošnjake, značilo je osuditi sebe na u najmanju ruku "odbačenost iz društva". Kako je vrijeme odmicalo broj budnih se povećavao. Tako je Tito i komunistička Jugoslavija i priznali na neki način Bošnjacima naciju "Musliman". Bošnjacima su bila omogućena i izjednačena prava da izučavaju i slušaju o drugima i drugačijima, ali ne i ista prava kada je u pitanju učenje o sebi. Što znači da edukativnu i informativnu diskriminaciju, u Jugoslaviji, Bošnjaci pa skoro i nisu primjetili. Međutim devedesetih godina prošlog vijeka, agresijom na BiH, hapšenjem i zlostavljanjem brojnih naprednih Bošnjaka Sandžaka, dolazi do naglih promjena. Bošnjaci postaju svijesni svoje samobitnosti i ono što nije smijelo ući u historiju, što se čuvalo šapatom ispod njihovih krovova, krenulo je vani. Počelo je ulaziti u druge knjige. Očit primjer je ubijanje i zlostavljanje Bošnjaka tokom Prvog balkanskog rata 1912. - 1913. godine u Plavu i Gusinju od strane tadašnje kraljevske vojske Crne Gore. Zajedno s Bošnjacima ubijani su i protjerivani i Albanci. Ubijeno je najmanje 1800 Bošnjaka i Albanaca svih starosnih doba, više hiljada je protjerano a zatim oko 12500 nasilno pokršteno. Kad se zbroje ova zlodjela crnogorske vojske i pravoslavne crkve, onda je prema Bošnjacima učinjen genocid. Za taj genocid nikad nije niko odgovorao. Čak šta više, ta zlodjela su slavljena i veličana u Crnoj Gori tokom 20. vijeka. To je sedmi po redu od 11 učinjenih genocida nad Bošnjacima od strane Crnogoraca i Srba. Ubijani su na najgnusniji način i obično pokopavani u plitke masovne grobnice, kako bi njihove kosti mogle raznositi zvijeri i psi lutalice. Da su Bošnjaci širom Jugoslavije znali za ova zlodjela "drugu glavu" bi imali. Drugačije bi mislili 90-tih godina. Srebrenica nebi bila poznata po pokolju Bošnjaka. Ipak mislimo da je došlo vrijeme kad se može slobodno reći i zatražiti od države Crne Gore da prizna počinjeni genocid. Kada duše žrtava genocida konačno treba da nađu svoj smiraj. Kad nije grijeh proučiti fatihu pred duše stradalih. Kada potomcima žrtava više nije potrebna istina, jer je s koljena na koljeno nose već 100 godina.

Pored Bošnjaci.net komemoraciju su pratili urednici revije "Focus" i "gusinje-plav.com". (S.H. - E.K.)