Avdo METJAHIĆ: Ovo je bio jedan od ljepših dana za našu dijasporu, tako da ćemo ovdje, daleko od svog vatana, stati u jedan i jedini stroj, bošnjački stroj, organizovani, kao nikad ranije. Da ćemo našim ponašanjem pokazati; ko ustvari kosi, a ko vodu nosi, i svim onim našim sunarodnicima koji skrenu sa našeg nacionalnog puta, reći; da se vrate svom korpus i da moramo zajedno raditi samo za jednu kuću, i to bošnjačku, što veću i tvrđu.

Prije nekoliko godina u razgovoru sa svojim prijateljem velikim Bošnjom gospodinom Besimom Velićem, zatražih od njega, da se ponovo aktivira, jer bošnjaštvo za koje se on borio i izborio sa svojim ahbabima, traži njegovo ponovno aktiviranje. Njegov odgovor je bio: “Borili smo se da povratimo, našem narodu, dugo osporavanu nacionalnost, i to smo uspjeli, pa danas je na Bošnjacima da ga čuvaju kao zjenicu oka svog. Naravno da ću radit i pomoći za sve što se zahtijeva od mene”. Rekao sam mu da je prošlo mnogo vremena od prvog Sveošnjačkog sabora koji je održan u Sarajevu 1993. godine, stvaranja Matice bošnjačke, godinu dana ranije, te da je sve u matici Bosni zamrznuto, našto se složio samnom, te mi je rekao “da gaji nadu da će sinovi bošnjački ubrzo osjetit potrebu, da se moraju organizovati na nacionalnoj razini, jer to je jedini način opstanka našeg naroda na tim prostorima, na svojoj zemlji plemenitoj.

Jest, bio je dug period neaktivnosti Sabora Bošnjaka te izumiranja Matice bošnjačke, za koju sa pravom mogu reći, da je bio pucanj u prazno, i to sve zbog neaktivnosi ljudi koji su prihvatili taj veliki zadatak.

Pojedinci i grupe Bošnjaka stvarali su razna udruženja u matici i dijaspori, te sve zbog nekih nerazjašnjenih razloga, mnoga su izumirala prije nego su obnarodovana. Jedna od aktivnih organizacija Bošnjaka u dijaspori je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, koji zbog rivalstva pojedinaca podijeljen na dva dijela, i dalje funkcioniše.

Razlog funcionisanja ove bošnjačke urganizacije je, što su ostali ljudi dostojni i vjerni ideji i obavezi prema svom narodu, te i dalje rade, jer u sebi posjeduju patriotski naboj i sigurno neće odustati sa tog puta. Jedan od bošnjačkih patriota je i prof. Emir Ramić, koji ne odustaje od Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, kao i mlađa intelektualna elita koji su završili prestižne fakultete na univerzitetima širom SAD i Kanade.

Neaktivnostima nacionalnih institucija, pripomogli su naša politička elika, kojoj je samo važan njihov lični interes, a promociji njihovih ličnosti pripomaže i dalje vjerovanje u njih jednog dijela Bošnjaka. Velika nesreća je što ljudi i dalje vjeruju onima, koji ih obmanjuju skoro dve decenije. Od prestanka rata u Bosni i Hercegovini, nismo vidjeli ni jedan pozitivan pomak, jer su Bošnjaci birali neodgovorne ljudi, koji nisu davali nikakvih pozitivnih rezultata. Ovakvim načinom biranja svojih vođa, slomljena je kičma bošnjačkog jedinstva, tako da za nesmotrenost pojedinaca pati ona druga strana našeg naroda, koja razmišlja pozitivno, i radi na jedinstvu, ali im do sad ne ide od ruke.



Bošnjaci van Bosne, specijalno u Sandžaku organizuju se u nevladinim udruženjima, da bi zaštitili svoja prava, i opstali na svojim topracima. Ti dobri Bošnjaci nailaze na otpor, ne samo od sistema država u kojima žive, nego i od svojih minderpuza, koji su prodali svoj obraz za fotelje.

Bošnjaci Sandžaka organizuju se kao nikad ranije, tako da je posljednjih par godina izašla na površini elita, koju je bošnjački narod odavno priželjkivao.

U sjevernom ranije, a prije nekolko mjeseci, u južnom dijelu Sandžaka osnovana je Bošnjačka kulturna zajednica, koju smo sa radošću dočekali. Prošle godine osnovana je u Novom Pazaru Bošnjačka akademija nauke i umjetnosti (BANU), jedan od najvećih koraka bošnjakče intelektualne elite. Izvršno vijeće Sandžaka već otvara svoja predstavništva u zemljama zapadne Evrope. Bošnjaci van Bosne se organizuju, tražeći sva građanska i demokratska prava za svoj napaćeni narod. Tako ovaj dio Bošnjaka Sandžaka, ne samo da radi na organizovanju bošnjačke regije, nego je krenuo da organizije i dijasporu, što je jedan veliki korak za jedinstvo našeg naroda, uošte.

U subotu, 7. januara 2012. godine u Monticellu, savezna država New Yorku, delegacija Bošnjaka iz Novog Pazara, posjećuje svoju dijasporu kojoj je itekako potrebna organizavanost. Naši musafiri su bili; rektor Internacionalnog univerziteta iz Novog Pazara (IUNP) prof. dr. Mevlud Dudić, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice Sandžaka Jahja Fehratović, te predsjednik Izvršnog vijeća Sandžaka Sead Šaćirović. Na ovom velikom skupu, predložen je Incijatvni odbor za formiranje Bošnjačke kuturne zajednice, za Americu sa sjedištem u New Yorku. Također je otvoreno Prestavništvo Sandžaka u SAD, sa sjedištem isto u New Yorku.

Prisutnim se prvo obratio presjednik BKZ Jahja Fehratović, te je naglasio, da opstanak Bošnjaka zavisi na njihovom samo organizovanju, ne samo u Sandžaku nego i svugdje gdje žive Bošnjaci, rašturkani diljem svijeta. Ovaj bošnjački aktivista nije zaboravio da informiše svoje sunarodnike, kako naš narod živi i preživljava teške dane, gdje je zapostavljen od države Srbije i Crne Gore, kojoj je stalo do podjela i koje izazivaju skandale u bošnjačkom etnosu koristeći se podanicima iz našeg naroda.

Drugi naš musafir rektor Internacionalnog univerziteta iz Novog Pazara (IUNP) i vođa delegacije prof. dr. Mevlud Dudić, u svom govoru bio je opširan, naglašavajući da je jedinstvo Bošnjaka, garant njihovom opstanku u matici i van nje. Njegovo obraćanje je privuklo pažnju svih prisutnih, koji su slušali izlaganje sa velikim interesovanjem.

Osjećao se je pozitivan osmjeh na licima ljudi koji sa zadovoljstvom očekuju da ih neko informiše u detalje, o životu naših ljudi na tim prostorima, što je dr. Dudić uspio.
Prisutnim se obratio i presjednik Izvršnog vijeća Sandžaka Sead Šaćirović, koji je ponovio jasano i glasano, da Bošnjaci moraju stati zbijeni u jednom safu, jedinstveni, što će im omogućiti bolje sutra.

Ovom vrlo važnom skupu obratili su se zvaničnici grada Monticello koji svi do jednog izjaviše da su zadovoljni sa Bošnjacima kao njihovim sugrađanima, te svi od reda izrazili zadovoljstvo te ih imaju u svojoj sredini.

Ovo je bio jedan od ljepših dana za našu dijasporu, tako da ćemo ovdje, daleko od svog vatana, stati u jedan i jedini stroj, bošnjački stroj, organizovani, kao nikad ranije. Da ćemo našim ponašanjem pokazati; ko ustvari kosi, a ko vodu nosi, i svim onim našim sunarodnicima koji skrenu sa našeg nacionalnog puta, reći; da se vrate svom korpus i da moramo zajedno raditi samo za jednu kuću, i to bošnjačku, što veću i tvrđu.

Nikad više mi ne smijemo vjerovati onim koji nas ubjeđuju da rade za narod, jer pravi patriote rade samo sa narodom.