Posljednjih nekoliko mjeseci potpisnik ovog intervjua je angažovan na pripremi dvogodišnjeg izvještaja o Sandžaku, gdje mu je posebno povjereno cijelo jedno poglavlje o manjinskim i ljudskim pravima Bošnjaka. Desetine ozbiljnih razgovora sa sudionicima društveno-političkih procesa u Sandžaku pružaju mu nesvakidašnje zadovoljstvo. Međutim, čini se, i u pravu je, ni podjele i razdvajanja nisu nigdje toliko izražene na Balkanu, nego što je slučaj u njegovom rodnom Sandžaku. Složen proces analiziranja i bavljenja Sandžakom aktivnije u posljednje vrijeme, uticalo je, da minimizira objavljivanje svojih razgovora o Sandžaku. Eto, poslije par mjeseci, za naše čitatelje, prenosimo razgovor sa vrlo interesantnim sagovornikom.
Dr. Redžep Škrijelj je historičar, turkolog i profesor na DUNP, a obnaša i funkciju šefa resora za obrazovanje u BNV (u tehničkom sazivu). Saznajte više iz razgovora u nastavku...

Dr. Redžep Škrijelj

Bošnjaci.Net: Koliko su Bošnjaci danas spremni da se zauzmu za rješavanje svojih nacionalnih prava, koja im prema Povelji evropske porodice naroda, kao civilizovanom evropskom narodu pripadaju?
Dr. ŠKRIJELJ: Nas državna vlast veoma efektno zaobilazi bacajući nam užareni krompir, koji mi, zauzeti neslogom i odsustvom minimalnog nacionalnog konsenzusa u Sandžaku, nismo kadri uzeti u ruke. Mislim da ključ problema, najprije, treba tražiti među nama, a nakon toga zajednički i složno istupiti pred režimom. Da bi se nečija prava, pa i bošnjačka, poštovala, mora se djelovati promišljeno i energično. Prava nam ko fildžane na tablji niko neće dati. Ona se izgradnjom čvrste nacionalne zajednice i institucija, složno, moraju uzeti i konsumirati.

Pobrkali smo šeš-beš ekonomiju sa golom čašću
Bošnjaci.Net: Cio set zakona o uređenju manjinskih prava je donijet; posljednji je vezan za nacionalna vijeća / savjete. Koliko se u Sandžaku poštuju donesena zakonska akta?
Dr. ŠKRIJELJ: Država i većinski narod u njoj mora da se navikne i shvati, da strukturu njenog stanovništva čine i neke druge nacionalne zajednice. Nisu one od jučer, već od vakta kada ove prostore ljudi naseljavaju. Tek onda možemo računati da ćemo ostvariti status ravnopravnog subjekata u zajedničkoj državi. Bošnjaci su nacionalna zajednica koja je i kroz svoju historijsku prošlost pokazala težnju ka kreativnom zajedništvu i prosperitetu, svih prethodnih, pa i ove, države – Republike Srbije. Zakoni ne smiju biti mrtvo slovo na papiru, oni se moraju sprovoditi. Ne treba ih permanentno donositi i posmatrati kako opstaju bez rezultata. Zakon je, čini se, najefikasniji kada treba saslušavati, pritvarati ili osuđivati mladu, neupošljenu omladinu - danas „vjerne“ navijače našeg prvoligaša, zbog navodnog remećenja „nezaustavljivog“ i, rekao bih, formalnog hoda Zvezde ili Partizana do trijumfa u kompromitovanom državnom šampionatu, gdje vidimo više brutalnosti i uvreda na račun Bošnjaka, nego fudbala i istinske zabave.

Bošnjaci.Net: Da li se slažete sa konstatacijom muftije Zukorlića - "da je ovo vrijeme gore od Miloševićevog" po pitanju ostvarivanja prava Bošnjaka?
Dr. ŠKRIJELJ: Vrijeme u kome živimo ne treba upoređivati sa nekim gorim od današnjeg. Ne smijemo ignosrisati potrebu da vidimo šta je to „bazični nacionalni interes“. Da smo ga u ono vrijeme imali, i da smo tada pokazali bar trohu sloge, ne bi nam se dogodilo batinanje, prebijanje, psihička tortura i indirektni progon hiljada nezaštićenih mladih ljudi i čestitih domaćina. Pobrkali smo šeš-beš ekonomiju sa golom čašću. U mnogim slučajevima egoizam pojedinaca, čak i najbližih komšija, pred evidentnim problemima svojih susjeda (bilo koje narodnosti i porijekla) i nezainteresovano okretanje glave pred iskrslim nevoljama, bili su prepoznatljiva karakterna osobina. Bošnjaci su, nadamo se, izvukli veoma korisne pouke iz tih „bila ne ponovila se“ vremena.

U Republici Srbiji Bošnjaci su autohtona nacionalna zajednica
Bošnjaci.Net: U društveno – političkim krugovima u Sandžaku, posljednje vrijeme, se vrlo glasno govori i zastupaju stavovi da smo mi Bošnjaci narod. E, sad, šta su Bošnjaci - nacionalna manjina ili konstitutivni narod?
Dr. ŠKRIJELJ: Danas ovo pitanje tumače mnogi tzv. „stručnjaci“, nastojeći da objasne opšti položaj Bošnjaka Sandžaka, koji kao problem egzistira u mnogim državama svijeta. U Republici Srbiji Bošnjaci su autohtona nacionalna zajednica koju ustavno zakonodavstvo tretira kao nacionalnu

ZAKONI: Bošnjaci su nacionalna zajednica koja je i kroz svoju historijsku prošlost pokazala težnju ka kreativnom zajedništvu i prosperitetu, svih prethodnih, pa i ove, države – Republike Srbije. Zakoni ne smiju biti mrtvo slovo na papiru, oni se moraju sprovoditi. ŠEŠ-BEŠ EKONOMIJA: Pobrkali smo šeš-beš ekonomiju sa golom čašću. U mnogim slučajevima egoizam pojedinaca, čak i najbližih komšija, pred evidentnim problemima svojih susjeda (bilo koje narodnosti i porijekla) i nezainteresovano okretanje glave pred iskrslim nevoljama, bili su prepoznatljiva karakterna osobina. CIRKUS I AUTOHTONOST: U Republici Srbiji Bošnjaci su autohtona nacionalna zajednica koju ustavno zakonodavstvo tretira kao nacionalnu manjinu, što u ovim okolnostima nije sporno, usprkos činjenici da se to nama ne dopada. Ne treba od toga praviti nikakav cirkus i historijsku aporemu Sandžaka tumačiti na ovaj ili onaj način. Država u kojoj danas živimo se samodeklarirala kao nacionalna država koja prema svom, vrlo diskutabilnom, ustavnom instrumentarijumu, ostale nacionalne zajednice tretira kao manjine. SVEBOŠNJAČKI ILI SVESANDŽAČKI: Osjećam zadovoljstvo svog punog doprinosa naporima da dođemo do pomirenja sve tri izborne liste i uspostavljanje bošnjačkog nacionalnog konsenzusa koje ćemo, inšallah, zvati svebošnjačko ili svesandžačko Bošnjačko nacionalno vijeće. BOŠNJACI ČEKAJU IZVINJENJE: Mom bošnjačkom narodu nisu potrebne vođe, ni lideri, ni retoričari, već sposobni i odlučni profesionalci koji će našu mladost ponijeti u prosperitetnu sutrašnjicu, lišenu bajatih i šupljih priča; pojedinaca koji su spremni da umjesto konflikata nude slogu i zajednički prosperitet svog naroda. Takvi ne treba da mrze, preziru i dijele. Čekamo dan kada će se neko od njih, zbog ovakog bilansa dubokih podjela i nesloge, izviniti svom narodu. Mržnja i rotluk su odavno zašli u domove naših ljudi... SRBI - NISU JEDINI NAROD NA SVIJETU: Većinski srpski narod mora shvatiti da nisu jedini narod na ovom svijetu; da je Svevišnji osim njih jaratis’o i druge ljude. Mora doći vakat za naše potpunije angažiranje u ustanovama javne i sudske vlasti. Po drumovima Srbije Bošnjak ne treba biti predmet prepoznavanja po tablicama na automobilu, već po intelektualnim i ljudskim osobinama, kao integrativni faktor koji će ostvarivati značajnu ulogu u izgradnji države i društva u kome živimo. BANU ZA SPOSOBNE A NE PODOBNE: Treba pozdraviti ideju o BANU, ali i za nju treba sloga i konsenzus. Drago mi je da je moj veliki drug, profesor, duhovni učitelj i poliglota - akademik Ferid Muhić, „fibula sapientia” te značajne ustanove. Ali, mnogi dijele zajedničko uvjerenje da “Bošnjačka akademija” u svojm nijetu mora da je konsenzualna, nacionalna i depolitizirana institucija. Takva mora postati dokučiva za sve sposobne, a ne podobne, bošnjačke znanstvenike, književnike, umjetnike i humaniste. AUTONOMIJA SANDŽAK: Kulturna autonomija Sandžaka je nezamisliva bez ekonomskog napretka u koji mora biti uključena nova infrastruktura (putevi, željeznica, moderni rudnici, poljoprivredni kapaciteti, jedinstvena informaciona mreža). Ako toga ne bude, teško ćemo zaustaviti odliv sposobnih - mladih kadrova, što će nastaviti nepopularni talas iseljavanje u tzv. treće zemlje.

manjinu, što u ovim okolnostima nije sporno, usprkos činjenici da se to nama ne dopada. Ne treba od toga praviti nikakav cirkus i historijsku aporemu Sandžaka tumačiti na ovaj ili onaj način. Država u kojoj danas živimo se samodeklarirala kao nacionalna država koja prema svom, vrlo diskutabilnom, ustavnom instrumentarijumu, ostale (više od dvadesetak) nacionalne zajednice tretira kao manjine. Ne treba se time u ovom trenutku zamlaćivati, jer nacionalne zajednice u susjednim ili drugim zemljama (npr. mađarska, rumunska, turska i druge) su dugo autohtone na određenom životnom prostoru, ali imaju sličan tretman. Mnogo je važnije šta u tako profiliranoj državi Bošnjaci mogu ostvariti za sebe i kako iznaći rješenja za svoj kulturni, ekonomski i građanski status. Paušalan pristup ovom pitanju je pohabana floskula koju naši neuki pojedinci koriste da postignu halo-efekat na dosadnim mitinzima koji nam se (kao nekad „nebeskom narodu“) permanentno događaju, a moraju postati naša prošlost.


Bošnjaci.Net: Kako vi ocjenjujete dosadašnji rad BNV u tehničkom sazivu?
Dr. ŠKRIJELJ: Biti danas Bošnjak, član nekakvog „tehničkog mandata” BNV-a, je veoma težak i odgovoran zadatak. Najteže je, što kao i ostali naši ljudi, očekujete da se nešto riješi, a brzo postanete svjesni da u tome ne možete sudjelovati na način kako to želite. Nastojite da implementirate niz projekata koje državna resorna ministarstva efektno prolongiraju i meću ad acta. Na kraju osjećate zadovoljstvo što i taj posao Sizifa ili Davida sa Golijatom radite iskreno i profesionalno. A negdje u podsvijesti bude vam žao što niste član Vijeća koje je po personalnoj strukturi zajedničko i bošnjačko, što se sve ne događa u uslovima konsenzusa Bošnjaka koji svi željno očekujemo. Naravno, da rad u ovakvom sazivu nije dovoljan da se naši problemi riješe zajedničkim naporima. Osjećam zadovoljstvo svog punog doprinosa naporima da dođemo do pomirenja sve tri izborne liste i uspostavljanje bošnjačkog nacionalnog konsenzusa koje ćemo, inšallah, zvati svebošnjačko ili svesandžačko Bošnjačko nacionalno vijeće.

Bošnjaci.Net: Koji su to važni projekti koji su do sada realizovani u okviru BNV?
Dr. ŠKRIJELJ: U pomenutom, tzv. tehničkom mandatu BNV-a, kao univerzitetski profesor, obavljam dužnost šefa resora za obrazovanje. Najvažniji je naš zajednički angažman na izradi planova i programa za implementaciju nastave na bosanskom jeziku nacionalne grupe predmeta (bosanski jezik, historija, likovno i muzičko vaspitanje) na svim nivoima (predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje). Kad kažem zajednički, tu prije svega mislim na nesebično angažovanje nastavnog osoblja iz svih sandžačkih opština uz čiju pomoć smo uspjeli da odradimo veoma značajan zadatak tako da u ovom trenutku čekamo da nam resorno Ministarstvo prosvete, konačno, da zeleno svjetlo za početak izvođenja kompletne nastave u sredinama u kojima Bošnjaci ostvaruju uslove za adekvatnu primjenu modela, saglasno evropskoj Povelji o manjinskim i regionalnim jezicima, koju je potpisala i naša država, i Ustavu Republike Srbije, i konačno ostvare san o potpunom obrazovanju na svom maternjem - bosanskom jeziku.

Mom bošnjačkom narodu nisu potrebne vođe, ni lideri, ni retoričari, već sposobni i odlučni profesionalci
Bošnjaci.Net: Posljednjih nekolio mjeseci u Sandžaku se sprovodi proces formiranja raznih nacionalnih institucija, čiji osnivač je muftija Zukorlić. Jedna od posljednjih koja je formirana jeste BANU, kao univrzitetski profesor, neko ko ima prijateljske odnose sa većinom osnivača ove institucije. Kako vi komentarišete osnivanje BANU?
Dr. ŠKRIJELJ: Dio postavljenih pitanja insanu sugerišu vjersku komponentu života. Bošnjaci su mala nacionalna zajednica u kojoj pulsira jedna ogromana kreativna energija. Mom bošnjačkom narodu nisu potrebne vođe, ni lideri, ni retoričari, već sposobni i odlučni profesionalci koji će našu mladost ponijeti u prosperitetnu sutrašnjicu, lišenu bajatih i šupljih priča; pojedinaca koji su spremni da umjesto konflikata nude slogu i zajednički prosperitet svog naroda. Takvi ne treba da mrze, preziru i dijele. Čekamo dan kada će se neko od njih, zbog ovakog bilansa dubokih podjela i nesloge, izviniti svom narodu. Mržnja i rotluk su odavno zašli u domove naših ljudi, počev od moje Pešteri, pa do onih mjesta i ljudi koji se ni ne poznaju. Tog ogromnog taksirata se trebamo otarasiti. Normalno, treba pozdraviti ideju o BANU, ali i za nju treba sloga i konsenzus. Drago mi je da je moj veliki drug, profesor, duhovni učitelj i poliglota - akademik Ferid Muhić, „fibula sapientia” te značajne ustanove. Ali, mnogi dijele zajedničko uvjerenje da “Bošnjačka akademija” u svojm nijetu mora da je konsenzualna, nacionalna i depolitizirana institucija. Takva mora postati dokučiva za sve sposobne, a ne podobne, bošnjačke znanstvenike, književnike, umjetnike i humaniste.

Bošnjaci.Net: Iz današnje perspektive, kako ocjenjujete položaj Bošnjaka, prije deset (kada je počeo proces demokratske konsolidacije) i prije dvadeset godina (kada su nastupile godine zla i ludila)?
Dr. ŠKRIJELJ: Položaj nas Bošnjaka je znatno bolji nego prije 20-ak godina, a to pokazuju i činjenice. Bošnjake u državi Srbiji čeka veoma težak put. Nama će u Srbiji biti bolje kada većinskom narodu bude odlično. Ali, mi nemamo pravo da budemo pasivni, jer se prava uzimaju, a ne dobijaju. Biće nam dobro oniliko koliko budemo sposobni da se zajednički borimo. Ostvarivanjem naših prava jačaće i evropska demokratska pozicija zemlje u kojoj živimo. Demokratska i evropska Srbija će biti odrednica koja će se za par godina prevoditi sa: prosperitetni i evropski Sandžak u evrointegrisanoj Srbiji – regija koja je ostvarila san svog naroda o utiranju improvizirane državne granice između nas i naših Bošnjaka u crnogorskom dijelu Sandžaka.

Srpski narod mora shvatiti da nisu jedini narod na ovom svijetu
Bošnjaci.Net: Da li država Srbija mora da mijenja kurs djelovanja prema nacionalnim manjinama, posebno prema Bošnjacima; šta po Vašem mišljenju država mora uraditi?
Dr. ŠKRIJELJ: Ne treba Bošnjacima u Sandžaku nikakav tretman koji bi bio posebniji od onog koji u demokratskim društvima (u Vojvodini na pr.) ostvaruju mnogi narodi. Naša država mora iznaći mehanizme za uspostavu društva potpune jednakosti i zajedništva svih svojih građana na svim nivoima. Većinski srpski narod mora shvatiti da nisu jedini narod na ovom svijetu; da je Svevišnji osim njih jaratis’o i druge ljude. Mora doći vakat za naše potpunije angažiranje u ustanovama javne i sudske vlasti. Po drumovima Srbije Bošnjak ne treba biti predmet prepoznavanja po tablicama na automobilu, već po intelektualnim i ljudskim osobinama, kao integrativni faktor koji će ostvarivati značajnu ulogu u izgradnji države i društva u kome živimo. U jačanju naše pozicije veliku odgovornost imaju naši politički predstavanici od osnovnih nivoa, pa do resornih ministarstava. Bošnjacima se moraju stvoriti uslovi za zbrinjavanje velikog broja nezapošljenih madih ljudi. Vakat je da ih iz parazitskog uključimo u proizvođačko društvo u kome će živjeti od svoje pameti i svog rada. Samo se na taj način možemo nadati boljitku za sve. Ali, da ne zaboravim najvažnije, Bošnjaci moraju reći zbogom onima koji ih međusobno svađaju. Omladina Sandžaka mora u svojim redovima prepoznati i dovesti svoje prave predstavnike, i reći zbogom generacijama koje ne umiju ni lap-top da kurišu.

Kulturna autonomija Sandžaka je nezamisliva bez ekonomskog napretka
Bošnjaci.Net: Kada vam neko kaže "uspostavljena je Autonomija Sandžaka" vi odgovarate?
Dr. ŠKRIJELJ: Ovo veoma delikatno pitanje autonomije Sandžaka je danas više kuloarsko nego suštinsko pitanje. Način na koji se zagovora ne doprinosi njegovom razrješenju, već unosi paralizu sveukupnih međubošnjačkih odnosa u etničkom Sandžaku. Naime, naziv Sandžak, kao zajednička imenica za oblast koja se danas nalazi u tri nezavisne republike nekadašnje zajedničke Jugoslavije, je sve manje Sandžak za Bošnjake u crnogorskom, pa čak i bosanskom dijelu Sandžaka. Neki ga se stide ili im izaziva podsmijeh, jer nemaju osjećaj, tog nama potrebnog, sandžačkog zajedništva. U takvim uslovima je veoma teško govoriti o Sandžaku kao oblasti kome treba dati teritorijalnu autonomiju, koju je kao autonomna jedinica Osmanlijskog carstva stekao na Berlinskom kongresu (1878). Od Berlinskog Sandžaka danas sigurno postoji samo veći – srbijanski dio, koji mnogi vide kao regionalnu autonomnu regiju u kojoj ima mjesta za sve. Multietničnost je njegovu ključna komponenta, koja obećava sigurnu sutrašnjicu svim svojim građanima. Kulturna autonomija Sandžaka je nezamisliva bez ekonomskog napretka u koji mora biti uključena nova infrastruktura (putevi, željeznica, moderni rudnici, poljoprivredni kapaciteti, jedinstvena informaciona mreža). Ako toga ne bude, teško ćemo zaustaviti odliv sposobnih - mladih kadrova, što će nastaviti nepopularni talas iseljavanje u tzv. treće zemlje. Ne treba smetnuti činjenicu: nema tog bošnjačkog faktora kog’ ne raduje priča o autonomiji, ali je za bilo koji oblik regionalne ili nacionalne autonomije potrebno jako i nepodijeljeno društvo. Sve druge priče su laž i podvala.

Bošnjaci.Net: I za kraj...
Dr. ŠKRIJELJ: Muslimanima u cijelom svijetu, a posebno mojim Bošnjacima, želim Bajram šerif mubarek olsun!