Enes RATKUŠIĆ: Osujetiti ljudima poput Enesa Karića, Hilme Neimarlije, Adnana Silajdžića, Rešida Hafizovića, Ismeta Bušatlića, Ahmeda Alibašića i drugim brojnim alimima, muftijama, glavnim imamima medžlisa, itd., i samu šansu da iskažu vlastite sposobnosti, na svim funkcijama pa i na funkciji Reis-l-uleme, bio bi vrhunac historijske neodgovornosti. O ličnoj da i ne govorimo. Upravo zato bi eventualnim izborom Mustafe Cerića na doživotnu ili “produženu” funkciju reisu-l-uleme, IZ BiH u svijet zaista poslala poruku, da smo u pogledu uleme i mudrih glava u Bosni hendikepirani, osakaćeni do zabrinjavajućih razmjera. A svi, hvala Bogu, znamo da nismo.

Najvažniji razlog, zbog kojeg Mustafa Cerić nikako ne bi smio biti, ne samo doživotni Reis, nego mu mandat ne bi smio biti produžen ni sedmicu dana, jeste konačna deblokada jedne neosporne istine o Islamskoj zajednici u BiH, koja konačno mora doživjeti svoju transparentnu prezentaciju. Islamska zajednica u našoj zemlji ima značajan broj pametnih, mudrih i sposobnih pojedinaca, zbog čega je uistinu više nego deplasirano i neodgovorno, da ne kažem priglupo, svijet i dalje uvjeravati da mi u Bosni imamo samo jednu mudru glavu, i više ni jednu.

Niti jedan pripadnik Islamske zajednice, ukoliko svojoj zajednici istinski želi dobro, ne može ostati ravnodušan prema informacijama koje u medijima najavljuju nekakvu svebošnjačku raspravu, a ticala bi se “doživotnog mandata” za aktuelnog Reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. Cerića. Rasprava pripadnika Islamske zajednice bila bi svojevrstan odgovor na inicijativu Patriotske lige Sarajeva, koja se založila da se aktuelni Reis-l-ulema izabere za doživotnog predsjednika Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Značajan broj uglednih pripadnika IZ BiH, međutim, nije čekao znak za početak rasprave, nego se odmah odredio o prijedlogu Patriotske lige, koja svoju inicijativu temelji na iznimnim zaslugama Reisa Cerića, u pogledu njegovog angažmana za vjerska, nacionalna, politička, kulturna i druga prava Bošnjaka. Većina njih, koliko se moglo pročitati u štampi, ovakav prijedlog smatra neutemeljenim pa čak i neozbiljnim, s obzirom da on podrazumjeva ne samo promjenu Ustava IZ BiH, nego se, prema tim pojašnjenjima, prije svega kosi sa šerijatskim propisima i temeljnim tradicijskim načelima i normama. “Drugačije mišljenje” zastupaju samo aktuelni predsjednik Sabora IZ BiH Safet Softić i njegov prethodnik na ovoj funkciji Edhem Bičakčić koji su, uzgred rečeno, najmanje pozvani da iznose sudove o šerijatskim propisima.

Slast vlasti kao jedini imperativ
Polazeći od navedenih stručnih elaboracija, s pravom se moramo zapitati čemu uopće rasprava, ako najveći broj ljudi od znanja o islamskim propisima kaže da je ovakav prijedlog neutemeljen. Nije valjda da neminovnost demokratskog dijaloga počiva isključivo na Reisovoj “zagonetnoj” šutnji?! Kako stvari stoje, čini se da sve upućuje na to da se diskutanti, dakle, imaju pripremati da o navedenoj temi, u postramazanskom nadahnuću, razgovaraju samo zbog toga što se Reis-ulema o prijedlogu Patriotske lige ne izjašnjava, bi li, ili ne bi li se, do preseljenja na bolji svijet, prihvatio mandata Reis-uleme. Ukoliko bi do toga uopće došlo to bi značilo samo jedno. Propisi IZ BiH, šerijatska, tradicijska i moralna pravila bi, ne samo stavljeni u aut, nego bi i njihova smislenost bila dovedena u pitanje. U jednoj takvoj situaciji sve bi zapravo u ovoj instituciji bilo relativizirano i podložno promjeni osim aktuelnog Reis-l-uleme.

Ne ulazeći u pozadinu motiva, kojim su se rukovodili u Patriotskoj ligi, nekoliko važnih detalja jednostavno ostaje da se razmotri. Nevjerovatno je da o samom prijedlogu Reis-l-ulema šuti i ne određuje se, dok za svaki drugi problem u zemlji ima spreman odgovor. Takvo ponašanje je neodgovornije tim više što takvim neprincipijelnim odnosom Cerić samo hrani “argumentaciju” zagovornika teze o njegovoj prenaglašenoj sklonosti ka ulozi vođe. Ta šutnja je baš zato prvi razlog zbog kojeg se o bilo kakvoj raspravi o njegovoj promociji u doživotnog Reisa uopće ne bi smjelo ni pomišljati a kamo li raspravljati. Ne samo što se o aksiomima ne raspravlja, nego i zbog činjenice što sve upućuje na zaključak da on protiv vlastitog ustoličenja na doživotnu funkciju nema ništa protiv, što je uistinu zabrinjavajuće.

S druge strane, šutnja kao “odgovor” na ovakve informacije, od strane čovjeka na koga se javnost u BiH poodavno navikla da reagira na svaki događaj na koji se treba reagirati, jeste vrhunac neozbiljnosti koji ne priliči funkciji koju vrši. Njegova izjava u “Dnevnom Avazu” da će o takvoj mogućnosti odlučivati organi IZ BiH nije odgovor koji bi vodio razriješenju navedene dileme. Pogotovo, kada je takav odgovor ponuđen u kontekstu Cerićeve opservacije da Bošnjacima nedostaje pravo i iskreno vođstvo, te da im je potreban "putokaz iskrenih i pravednih ljudi koji su spremni na žrtvu za opšte dobro". Upravo zato je krajnje neodgovorno stavljati javno mnijenje, posebno vjernike, u poziciju da, uskraćeni za jednostavna pojašnjenja, razbijaju glavu o tome šta li se po

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić Samo razmišljanje o ovakvom prijedlogu, također, podgrijava tezu da bi Mustafa Cerić prvi Reis-l-ulema u historiji Islamske zajednice, koji je svojim radom i angažmanom zaslužio doživotnu funkciju. S pravom se moramo zapitati nisu li onda njegovi prethodnici prespavali mandate, i da li je moguće da baš nikom ranije nisu padale naum inicijative da barem nekom is plejade poglavara IZ “namaknu” još koji mandat ili doživotnu funkciju.

Reisovoj glavi mota, bi li se ili ne bi prihvatio navedene ponude. Samo razmišljanje o ovakvom prijedlogu, također, podgrijava tezu da bi Mustafa Cerić prvi Reis-l-ulema u historiji Islamske zajednice, koji je svojim radom i angažmanom zaslužio doživotnu funkciju. S pravom se moramo zapitati nisu li onda njegovi prethodnici prespavali mandate, i da li je moguće da baš nikom ranije nisu padale naum inicijative da barem nekom is plejade poglavara IZ “namaknu” još koji mandat ili doživotnu funkciju.

IZ BiH ne fali sposobnih ljudi
I na kraju, najvažniji razlog, zbog kojeg Mustafa Cerić nikako ne bi smio biti, ne samo doživotni Reis, nego mu mandat ne bi smio biti produžen ni sedmicu dana, jeste konačna deblokada jedne neosporne istine o Islamskoj zajednici u BiH, koja konačno mora doživjeti svoju transparentnu prezentaciju. Islamska zajednica u našoj zemlji ima značajan broj pametnih, mudrih i sposobnih pojedinaca, zbog čega je uistinu više nego deplasirano i neodgovorno, da ne kažem priglupo, svijet i dalje uvjeravati da mi u Bosni imamo samo jednu mudru glavu, i više ni jednu.
Osujetiti ljudima poput Enesa Karića, Hilme Neimarlije, Adnana Silajdžića, Rešida Hafizovića, Ismeta Bušatlića, Ahmeda Alibašića i drugim brojnim alimima, muftijama, glavnim imamima medžlisa, itd., i samu šansu da iskažu vlastite sposobnosti, na svim funkcijama pa i na funkciji Reis-l-uleme, bio bi vrhunac historijske neodgovornosti. O ličnoj da i ne govorimo. Upravo zato bi eventualnim izborom Mustafe Cerića na doživotnu ili “produženu” funkciju reisu-l-uleme, IZ BiH u svijet zaista poslala poruku, da smo u pogledu uleme i mudrih glava u Bosni hendikepirani, osakaćeni do zabrinjavajućih razmjera. A svi, hvala Bogu, znamo da nismo.

No, bojati se da nemamo previše razloga za optimizam?! Naime, stanje u IZ BiH, ali i bosanskohercegovačkoj javnosti, opet ide na ruku samo Ceriću?! Sve su prilike da prisustvujemo identičnom scenariju u režiji “naivaca”. Čini se da u cijeloj priči olahko zaboravljamo jednu činjenicu, koju malo ko podvrgava ozbiljnijoj analizi. Naime, galerija značajnih imena u IZ BiH koju spominjem, a koja u javnosti uživa status opozicije aktuelnom Reisu-l-ulemi, snosi ogromnu odgovornost za ovakvo stanje! Zbog čega i zašto? Njihova mudrost, nažalost, obitava unutar prenapregnutog intelektualizma, koji u pogledu praktičnog djelovanja polučuje samo metafizičko-skolastički sterilitet. Njihova komunikacija sa pripadnicima IZ BiH je bitno reducirana, što ostavlja prostor za “praktičare” koji samo vješto koriste njihovu smušenost za ovozemaljske poslove.

Intelektualnim sterilitetom protiv “praktičara”
Svako ko je, sa malo više pažnje, pratio prethodno ustoličenje Reis-l-uleme nedvosmisleno se mogao uvjeriti da se saborničko opredjeljivanje za Cerića imalo najviše zahvaliti “nesposobnosti” i “neznanju” onih koji su vodili kampanju njegovog glavnog konkurenta Enesa Karića. Ko god je u to vrijeme pratio detalje navedene kampanje jasno je mogao uočiti da će orkestralni napadi na Cerića proizvesti samo suprotan efekat, što se i dogodilo. Drugim riječima aktuelnog Reis-l-ulemu su ustoličili mediji koji su na račun njegove vladavine izricali najžešće, ali i najprimitivnije intonirane kritike, začinjene priglupim i uvrijedljivim sintagmama, koju pojedina pera drže snažnijim od svakog argumenta. Medijska naklapanja da se Cerić se vozika u “okašu” mercedecu, da je više u vazduhu (avionu) nego na zemlji, više u inostranstvu nego u Bosni itd., nije išla na ruku njegovom konkurentu. I što je najgore, iz te kampanje, koja je išla u prilog isključivo Ceriću, niko od njegove opozicije u IZ BiH nije izvukao bilo kakvu pouku. Izvještaj o islamofobiji, najnoviji dokument u izdanju IZ BiH, o tome najilustrativnije svjedoči.

Ma kako to zvučalo irealnim, Izvještaj o islamofobiji, bolje rečeno reakcije na ovaj dokument, aktuelnom Reis-l-ulemi bi mogli donijeti značajnu prednost. Ovdje, naravno, mislim na krajnje neprihvatljiv apriorizam u njegovom osporavanju. Ovaj dokument se, naime, ad hoc ne može okarakterizirati kao “nemjerljivo štetan za interese države, Bošnjaka pa i same IZ, kako kaže uvaženi akademik Esad Duraković, jer on, ignorirali mi tu činjenicu ili ne, sadrži niz činjenica koje vape za kritičkim odgovorom, koji nažalost izostaje u intelektualnim krugovima.
Drugim riječima, navedeni dokument se može kritikovati, posebno zbog niza navoda koji se završavaju sa tri tačke, što upućuje da nisu prenijeti u cjelini i sličnih opservacija, koje mogu upućivati na drugačija tumačenja. Ali to nikako ne smije značiti, da ga apriori treba odbaciti, jer mnogi navodi nedvosmisleno potvrđuju da se u našem javnom prostoru, opterećenim “viškom demokratije”, olahko izriču optužbe i kvalifikacije, koje ne povlače bilo kakvu odgovornost, čak i kad se dokaže da su uvrijedljive, iskonstruirane, zlobne, jednom riječi neistinite. To je temeljni razlog zbog kojeg ne razumijem bilo kakvu priču o njegovoj štetnosti, nepotrebnosti, pogotovo od ljudi sa akademskim zvanjima i neospornim znanjem. Takva praksa mora biti predmet javnog dijaloga i ozbiljnih analiza, jednako kao i Reis-l-ulemino ponašanje i izjave. Na koncu, logika po kojoj bi se izrada svakog dokumenta imala bazirati isključivo na izbjegavanju mogućih povreda sujeta Međunarodne zajednice je za BiH kao i svaku instituciju unutar nje, bez obzira na temu, dugoročno opasnija od bilo kakve demokratske rasprave.

Dokument za raspravu a ne odbacivanje
S druge strane, kad smo već kod navedenog dokumenta, niko nema pravo da svaku izjavu Reis-l-uleme secira i detaljiše tražeći inspiraciju za različite oblike kritičkih osvrta, a da pri tom za vlastiti slijed rečenica odnosno njihov sadržaj, bude lišen bilo kakve odgovornosti. U tom smislu postaje više nego tragikomično gledati kako se pojedini “nezavisni” intelektualci i novinari naprosto utrkuju da istaknu i javnost obavijeste da su se našli na spisku islamofoba, iako takav spisak javnosti baš niko nije predočio, što ukazuje da je on, i kao fikcija, jako poželjan sa stanovišta njihove reputacije. To utrkivanje ko je na toj imaginarnoj listi bolje plasiran zapravo je samo vrhunac podaničkog mentaliteta, koji može izazvati samo gađenje. Kako drugačije shvatiti spomenuta ponašanja, osim da je priskrbljivanje takvog statusa u ovakvoj situaciji očito više nego atraktivno. Jer, više je nego očito da se na osnovu takve reputacije iz međunarodnih fondova još uvijek može ušićariti.

Sve to, naravno, aktuelnom Reis-l-ulemi ne daje za pravo da misli i nada se da će nakon dvodecenijske vladavine istu produžiti do prelaska na ahiret. Bilo bi više nego zabrinjavajuće vjerovati da IZ BiH u ovom trenutku na poziciju Reis-l-uleme ne može kandidirati barem trideset ljudi, koji jednako kao aktuelni Reis, čak i bolje, mogu voditi i predstavljati ovu instituciju. U suprotnom, to bi značilo da je Cerić gradio infrastrukturu, kao garanciju vlastitog opstanka, a ne afirmacije IZ. Uostalom, zasigurno bez jakog razloga značajan broj zaposlenika IZ, u neobaveznim razgovorima, vlastitu instituciju ne imenuje “DJL” (čitaj Društvo jednog lica).

Jasno je da se malo ko, bez obzira na razinu duhovno-intelektualne snage, u gottovo podaničkoj atmosferi gdje se sve moguće hvale adresiraju na jednu adresu, može oduprijeti uvjerenjima o vlastitoj posebnosti i ulozi u historiji. No, taj korak se reis Cerić jednostavno, ma koliko mu se vlast uslačala i omilila, zbog posebnosti institucije na čijem se čelu nalazi, mora odlučiti. Respektirajući, dakle, ne samo šerijatske propise, što je sveta obaveza, nego i činjenicu da institucija na čijem se čelu nalazi ima čitavu galeriju respektabilnih i snažnih duhovnih i intelektualnih figura, on konačno mora napustiti poziciju “zagonetne sfinge” i sve pripadnike IZ BiH uvjeriti da opći interes u svakom trenutku mora biti iznad uskogrudnih pojedinačnih ciljeva i ambicija.