Nazif HOROZOVIĆ: Činom ukidanja Vjeronauke, škola, pored ovog obrazovnog, gubi ovu drugu komponentu odgojne ustanove. Da li ima neki predmet koji se teorijski ili praktično bavi odgojem osim Vjeronauke? I zato, Suljagić treba da se zapita šta će učiniti na suzbijanju delinkvencije nakon što je najozbiljniji predmet koji tretira to pitanje isključio?

„Vjeronauku su uveli političari, a istjerati je samo mogu vjeroučitelji.“ Nebrojeno puta sam čuo ovu izjavu. Sa prvim dijelom se nikada slagao nisam, a sa drugim nekada da, a nekada ne. Da je bilo do politike, nikada se Vjeronauka uvodila ne bi i to mi je manje bitno u ovome svemu. Što se tiče druge strane priče, vjeroučitelja, objektivno, bilo je tu svakakvih iskustava, ali da je bilo gorih iskustava od drugih predmeta s tim se ne bih složio. Svi mi, na ovaj ili onaj način, imamo dodir sa školom; nastavnici, saradnici, roditelji, učenici, studenti... i skoro svi smo imali iskustva, vrlo često negativna sa nekim nastavnicima i predavačima. Niko nikada nije govorio da treba ukinuti Historiju, jer nastavnik Historije ne odgovara karakteristikama pravog nastavnika. Niko nikada nije pozvao na ukidanje bilo kojeg predmeta zbog toga što se neki nastavnici iz tog predmeta iživljavaju nad djecom, osim Vjeronauke, gdje se uvijek povuče pitanje: Da li vjeronauka treba i dalje da postoji? To je apsurd. Iako možda zvuči tendenciozno, ali ni jedan predmet nije tako brzo stao na svoje noge kao Vjeronauka. Iako veoma mladi kadrovi, nastavnici Vjeronauke u velikoj većini slučajeva su uspjeli postati izuzetni pojedinci u svojim kolektivima, kandidati za direktorske pozicije ispred svojih kolektiva (npr. elitna OŠ Harmani I u Bihaću), uspješni predavači svoga predmeta, službenici u raznim državnim, kantonalnim i općinskim službama i sl. Čitali smo po portalima, ali ne i gledali neke posebne osvrte na odluku ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarejevo Emira Suljagića, kojom nalaže svim osnovnim i srednjim školama da se ocjena iz Vjeronauka ne ubraja u opšti prosjek ocjena. O tome će se i dalje voditi diskusije, ali je neminovno da imamo potpunu sliku šta ova odluka jadnog Suljagića znači.

„Fakin, poltron i ministar“
Ko nije do sada čuo za to ime neka malo progoogla i vidjet će čuda i čudesa šta sve tom čovjeku nije padalo na um. U svojoj knjizi je napisao sljedeće:
Jer, Bog je očigledno umro – meni se čini da se te desilo negdje u vrijeme kad je Srebrenica padala, ali me drugi uvjeravaju da se zbilo neku deceniju i nešto ranije – a zemlja, i svijet kad smo već kod toga, se u međuvremenu izmijenila do neprepoznatljivosti.

Šta očekivati od novog Ničea nego li da ukine ono što se suprotstavlja njegovom bolesnom umu? On je, također, jedne prilike napisao: Ja sam protiv Islamske zajednice, Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, ne kao takvih, nego ovakvih kakve jesu, protiv sam njihovog otvorenog i svakodnevnog miješanja u politku i pretenzija da budu čuvari nacionalne svijesti i tobožnjeg moralnog kompasa. ... nisam za reisa koji sve moje mrtve prijatelje koji nisu klanjali hladno proglasi nemoralnim, iako su položili živote za nešto u što su vjerovali...

On nema pojma ni šta piše, ni šta govori, jer je obični „fakin, poltron i ministar“, kako su ga nazvali urednici jednog bh portala ocjenivši ga kao negativnu ličnost, jer ovo što govori se nikada nije ni izgovorilo, ni napisalo. Emir Suljagić je povukao drugi važan potez u borbi protiv svojih neistomišljenika, a nikako zbog onoga što on javno kaže. Prvi je, da vas podsjetim, bio razrješenje Arzije Mahmutović sa mjesta direktora JU Djeca Sarajeva, da bi nakon njenog odlaska zapošljavao studente koji su radili za SDP-ovu kampanju i tim činom „povećao kvalitet“ JU Djeca Sarajeva, a da ne govorimo o zapošljavaju u već prepuno Ministarstvo obrazovanja i nauke KS.

Zamjena teza i jezivo neznanje
Meni je strašno bilo čitati neke komentare i nebuloze poput onih tipa Emira Imamovića, vječnog zaštitnika prostakluka i onih koji to promoviraju. Naime, mnogima nije jasno da je Vjeronauka uglavnom fakultativno-obvezujući predmet, a negdje i izborno obvezujući. To znači, da se niko ne prisiljava na Vjeronauku, a ako odabere da sluša Vjeronauku za njega taj predmet postaje obaveznim. Vjeronauka nije vannastavna aktivnost, niti dodatna ili dopunska nastava, Vjeronauka ima svoj status i prema tome se treba ravnati. O kakvoj crnoj diskriminaciji se radi, crni ministre? Ako neko od učenika ima 14 predmeta bez Vjeronauke i ne sluša Vjeronauku, naravno da će mu se podijeliti zbir ocjena sa 14, a ne sa 15 i ako neko ima 15 predmeta sa Vjeronaukom, naravno da će mu se podijeliti zbir ocjena sa 15?! U medicinskoj školi, u trećem i četvrtom razredu Biologija, Hemija i Fizika su izborni predmeti. Učenik mora uzeti dva predmeta od tri, a može i sva tri. Znači li to da su svi učenici koji ne idu na sva tri predmeta diskriminirani i da onima koji idu na sva tri predmeta treba ukinuti mogućnost da im ocjena iz trećeg izbornog predmeta ulazi u zbir ocjena?? Naravno da ne znači i bilo bi diskriminirajuće da to znači.

Suljagić Pitam ministra Suljagića, da li je on u svojoj trajnoj borbi protiv delinkvencije, uveo u nastavni proces, da li u sklopu nekog predmeta ili odvojeno, neko gradivo gdje se mladim ljudima istinski prilazi i govori o rizičnom ponašanju sa raznih aspekata? Vjerovatno jedan čas u godini, na odjeljenskoj zajednici, je dovoljan za tako nešto!?

Emir Imamović je, nakon uobičajenih prostakluka koje u svakom svom tekstu besramno iznosi, napisao sljedeće: Jednostavno da jednostavnije ne može biti: izborna nastava je neobavezna, pa ako u prosjek ocjena ne ulazi, šta znam, domaćinstvo, dramska, plesna…nema vala nikakvog razloga da u isti taj prosek uđe i učenje o tome da sve što treba znati piše u svetim knjigama. (www.radiosarajevo.ba p.s. Sramota me je bilo citirati cijeli tekst!!!)

Jadan ne bio, šta izgovori i osta živ. Odi u školu i pitaj kakva je razlika između izborne nastave i sekcije? Plesna, dramska, horska... su sekcije koje spadaju u sporedne aktivnosti učenika, a Vjeronauka je PREDMET koji se izvodi u sklopu NASTAVE, a pomenute sekcije su VANNASTAVNE AKTIVNOSTI!!!

Potom još jadniji od svog ministra, Imamović spominje džunglu i još tamo neke, da prostite, stvari i poziva se na neke uređene zemlje... I tu je promašio, jer u uređenim zemljama Vjeronauka nije upitna. Za one koji ne znaju status Vjeronauke u Evropi je sljedeći:

Države u kojima postoji vjeroispovjedno religijsko obrazovanje u javnim školama, nude ga u tri različita oblika:
Kao obavezan predmet (Austrija, Kipar, Finska, Njemačka, s izuzetkom nekih pokrajina, Grčka i Irska);
Kao fakultativni predmet (Bugarska, Hrvatska, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Italija - po izboru, Latvija, Malta, Poljska, Rumunija, Slovačka, Španjolska, Srbija);
Kao fakultativno-obavezni predmet (Belgija, Litvanija, Luksemburg, Portugal). U Bosni i Hercegovini religijsko obrazovanje postoji u sva tri oblika, u Švicarskoj dva (obavezno i fakultativno). U ovom sistemu, učenik mora izabrati jednu od nekoliko opcija kao dio svog nastavnog programa, i religijsko obrazovanje je jedna od tih opcija. U sistemima gdje je religijsko obrazovanje vjeroispovjedno orijentirano, često postoji niz različitih predmeta, od kojih učenici i/ili roditelji mogu odabrati jedan. (Izvor: Kodelja, Z; Bassler, T (2004). Religija i školovanje u otvorenom društvu: Okvir za informirani dijalog. Ljubljana, Slovenija – www.rijaset.ba)

Vjeronauka je u Evropi, kao što se može vidjeti, na visokom nivou i ne postoje nikakve snage koje žele da je ukinu ili da obezvrijede njen uticaj!

Zašto ne Kultura religija?
Stalno se spominje da je Kultura religija predmet koji treba biti alternativa za Vjeronauku! Nije tačno, niti bilo koji drugi predmet može biti alternativa za Vjeronauku, ali može biti izborni, da se ovi Suljagićevi diskriminirani ne bi i dalje osjećali diskriminiranim!

Međutim, u primjeni Kulture religija u nastavnom procesu i nemaju baš lijepa iskustva. Naime, predavači Kulture religija su profesori socijologije i bivši profesori Marksizma i oni mogu samo površno analizirati i konstatovati određene historijske činjenice o vjerama, ali ne i ulaziti u detalje, jer ne poznaju to područje. Za razliku od Vjeronauke, koji je veoma živ i dinamičan predmet, Kultura religija je suhoparan i za učenike veoma dosadan predmet. I to u konačnici znači da će ogromna većina učenika izučavati radije Vjeronauku nego li se mučiti na časovima Kulture religija.

I zbog toga ne pada na pamet Suljagiću i njemu sličnim da uvode i afirmišu Kulturu religija, jer bi to značilo potpuna afirmacija Vjeronauke i zato je uvijek bolje skresati Vjeronauku i potući „neprijatelja“ – čitaj vjeru - u startu!

Delinkvencija i Vjeronauka
Još jedan ibret u svemu ovome je što se na ovakav korak upustio jadni ministar Suljagić leži u tome što Kanton Sarajevo ima najveću stopu maloljetničke delinkvencije u cijeloj državi BiH. Ukidanjem Vjeronauke (brisanje ocjena je njeno praktično ukidanje!) ćemo dobiti još više delinkvenata i još više djece koja će rado biti na cesti frajeri, po uzoru na svog ministra.

Da su ovi jadnici uzeli planove i programe Vjeronauke, evo, recimo, za srednje škole, vidjeli bi da se radi o programu koji uveliko pomaže mladom čovjeku da bude čovjek, da bude fin i pristojan, da bude moralan i odgovoran, da bude pametan i priseban, da bude otvoren i tolerantan... i da bude... i ubijeđen sam da je Vjeronauka učinila mnogo na tom polju da suzbije, shodno njenoj moći, potencijalne delinkvente i da ih u startu obeshrabri ako pomisle na taj nevaljali čin. Govoreći o svetosti čovjekovog života, o tome da je „čovjek Božije djelo, pa teško onome ko oskrnavi Božije djelo!“ mi jasno poručujemo djeci i mladima da ubosti čovjeka, pretući čovjeka, raniti čovjeka... spada u red skrnavljenja Božijeg djela i da zato slijedi ovosvjetska i onosvjetska sankcija.

Pitam ministra Suljagića, da li je on u svojoj trajnoj borbi protiv delinkvencije, uveo u nastavni proces, da li u sklopu nekog predmeta ili odvojeno, neko gradivo gdje se mladim ljudima istinski prilazi i govori o rizičnom ponašanju sa raznih aspekata? Vjerovatno jedan čas u godini, na odjeljenskoj zajednici, je dovoljan za tako nešto!?

Činom ukidanja Vjeronauke, škola, pored ovog obrazovnog, gubi ovu drugu komponentu odgojne ustanove. Da li ima neki predmet koji se teorijski ili praktično bavi odgojem osim Vjeronauke?
I zato, Suljagić treba da se zapita šta će učiniti na suzbijanju delinkvencije nakon što je najozbiljniji predmet koji tretira to pitanje isključio?

Reakcije su nedovoljne
Nakon te famozne odluke o praktičnom ukidanju Vjeronauke i svođenje Vjeronauke na razinu sekcija, što će dovesti da u jednoj školi od 500 učenika budemo imali njih 15 na Vjeronauci, slijevala su se saopštenja osude i podrške sa raznih strana. Prva se oglasila Naša stranka koja je podržala ovaj ministrov nalog, a tu su bila saopćenja VPS Rijaseta IZ-e i Kahaterskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, Vjeroučitelja KS-a TK-ai drugih. Međutim, mogu misliti koliko su ta saopćenja zabrinula ministra i mogu misliti sa koliko slasti i cinizma je neke od njih pročitao i pri tom opsovao, kako samo on to zna i javno uraditi, svima po spisku...

Da su Tunižani i Egipćani napisali milione stranica svojim tiranima kako su nepravedni i kako bi trebali da odu s vlasti, mislite li da bi se Ben Ali i Mubarak pomakli s mjesta ili uzbudili? Međutim, kada su se ljudi masovno pojavili na ulicama, kada su svoj neposluh tiranijskim režimima javno iskazali, ozbiljno su shvaćeni.

SDP-ova vlast na svim nivoima je imala svoje ljude u nevladinom sektoru koji je protekli period brujao, kritikovao „nacionalističku“ vlast, bacao farbe i boje na Predsjedništvo... Kada je SDP došla na vlast kao da nevladin sektor više ne postoji. Od kako je Stefan Pejović došao za Suljagićevog savjetnika u Ministarstvo, i pokretu DOSTA je dosta da se bori za ono za što se, navodno, borio protekli period.

Predlažem i javno pozivam udruženja koja okupljaju Vjeroučitelje, te nevladine organizacije koje se bore za jednakopravnost i protiv samovolje političara, da iziđu na javne proteste, da pozovu ministra i njegove fantomske savjetnike da im javno obrazloži svoju odluku. Pozivam roditelje, sadašnje i buduće, da iziđu na ulicu i jasno kažu ministru kakav stav imaju prema predmetu koji će im pomoći da što bolje i efikasnije odgoje svoju djecu. Pozivam učenike, bivše i sadašnje, da iziđu na ulicu i pred Ministarstvom obrazovanja i nauke KS kažu ministru šta misle o njegovoj odluci o ukidanju ocjena iz predmeta Vjeronauka?!

Sve dok se to ne desi, mi možemo mahati saopćenjima i slati ih ministru koji će morati zaposliti još jednu čistačicu (neku od aktivistica SDP-a) da počisti oko njegovog stola brojne papire saopćenja raznih institucija, udruženja i pojedinaca. Možda će ona izjava s početka ovog teksta ubuduće glasiti: „Vjeronauku su uveli političari i oni će je i istjerati.“

Živio drug ministar!