Fahrudin KLADNIČANIN: Politika je posao u kome su čuda svakodnevna, rabota bez morala i emocija. Napuštanjem sandžačke političke arene i prelaskom na teritoriju Srbije, stranku ministra Ljajića, počinju da potresaju unutarstranački sukobi. Pazarizacija kao fenomen specifičnog političkog djelovanja raširio se po cijelom Sandžaku. Zbog neslaganja sa politikom ministra Ljajića, došlo je do raskola u prijepoljskom odboru i formiranju Demokratske partije Sandžaka. Također mjesto predsjednika foruma mladih napušta Almir Mehnić. Nepunih godinu dana poslije smjene Sulejmana Ugljanina za mjesta gradonačelnika, smijenjen je Mirsad Đerlek, kadar Sandžačke demokratke partije, a na njegovo mjesto imenovan je Meho Mahmutović. Untarstranački nepotizam uzdramao je stabilnost ove stranke odlaskom nekolicine kadrova, koji pod vođstvom bivšeg gradonačelnika formiraju Sandžačku narodnu partiju. Nakon raspisivanja izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće i pojavljivanjem muftije Muamera ef. Zukorlića na izbornoj listi Bošnjačke kulturne zajednice, mjesto pomoćnika gradonačelnika napušta Emir Elfić, koji krajem prošle godine formira Bošnjačku demorkatsku zajednicu.

Već duže vrijeme se postavlja pitanje šta se dešava sa politikom jedne od najjačih političkih partija u Sandžaku. Da li je ministar Rasim Ljajić osnivanjem Socijaldemorkatske partije Srbije, riješio da raskrsti sa sandžačkom politikom, da se upusti u pridobijanje glasova neopredijeljenih građana i građanki Srbije, nudeći socijaldemoratsku opciju, svoj politički šarm i socijalni dijalog kao idealno međurješenje.

U svakom slučaju činjenica je od rok trajanja “sandžačke politike” za ministra Ljajića odavno prošao. Stranka koja je od 2000. godine doživljavala uspone i padove, buđenja iz mrtvih, oživljavanja i preživljavanja, uspjela je da postane vodeća stranka u Sandžaku, za mjesta gradonačelnika smijeni autokratskog lidera Sulejmna Ugljanina, također ministra u Vladi Srbije, u gradovima Sandžaka preuzme vlast.

Istina za volju to je bila jedina politika koja je u ovom turbuletnom periodu sandžačke politikče tranzicije parirala Ugljaninovoj politici, a politički pluralizam svodio se na konstantno forsiranja sadašnja dva ministra u vladi. Politika je posao u kome su čuda svakodnevna, rabota bez morala i emocija. Napuštanjem sandžačke političke arene i prelaskom na teritoriju Srbije, stranku ministra Ljajića, počinju da potresaju unutarstranački sukobi. Pazarizacija kao fenomen specifičnog političkog djelovanja raširio se po cijelom Sandžaku. Zbog neslaganja sa politikom ministra Ljajića, došlo je do raskola u prijepoljskom odboru i formiranju Demokratske partije

Đerlek Muković Beganović Elfić

Sandžaka. Također mjesto predsjednika foruma mladih napušta Almir Mehnić. Nepunih godinu dana poslije smjene Sulejmana Ugljanina za mjesta gradonačelnika, smijenjen je Mirsad Đerlek, kadar Sandžačke demokratke partije, a na njegovo mjesto imenovan je Meho Mahmutović. Untarstranački nepotizam uzdramao je stabilnost ove stranke odlaskom nekolicine kadrova, koji pod vođstvom bivšeg gradonačelnika formiraju Sandžačku narodnu partiju. Nakon raspisivanja izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće i pojavljivanjem muftije Muamera ef. Zukorlića na izbornoj listi Bošnjačke kulturne zajednice, mjesto pomoćnika gradonačelnika napušta Emir Elfić, koji krajem prošle godine formira Bošnjačku demorkatsku zajednicu. Iz političkog jezgra Sandžačke demokratske partije, formiraju se tri političke stranke, koje u ovom trenutku imaju izuzetno jak politički rejting. Posljednji izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće posližili su kao test za odmeravanje političkih snaga, iako je minister Ljajić forsirao tezu “da izbori za BVN nisu politički.” Činjenica je da partija koja je na posljednjim izborima u Novom Pazaru dobila preko 25.000 glasova, sa istim ljudima, uz svu stranačku i političku infrastrukturu na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće u istom gradu osvaja oko pet hiljada glasova. Nema objašnjenja za izborni rezultat! Razočarenje Bošnjaka je upravo trasirano odnosom koje ova partija u posljednje dvije godine ispoljava prema Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji. Da li je to cijena političke igre u koju je Sandžačka demokratska partija svjesno ušla vidjećemo na sljedećim izborima.

Nekad jaka politička stranka, sa zaista poštenim i čestitim ljudima, koji su vjerovali u ideje i promjene, harizmatičnog lidera, sve više podsjeća na Đeknu. Danas je i Mujo Muković, potpredsjednik Sandžačke demokratske partije čiji je i osnivač podnio ostavku na sve stranačke funkcije, kao i na funkciju državnog sekretara u Ministarstvu za infrastrukturu. Odluku o ostavci nije donoo na prečac, mnogo je razmišljao, pokušavao da promjeni stanje u kojem se našla Sandžačka demokratska partija, a je nedostatak minimum političke odgovornosti unutar stranačkih kolega, motiv koji je ga je natjerao da podnese “nepozivu ostavku”.

U Sadžaku je došlo vrijeme pluralizmu!