MAKSIMALNI KAPACITET ŠKOLSKOG AUDITORIJUMA: Zbog ponovnih plasiranja neistina u javnost od strane Bajrama Mulića da je na Skupštini bilo oko hiljadu ljudi, pozivamo sve one koje stvarno interesira da saznaju koliki je maksimalni kapacitet mjesta u školskom auditorijumu, nazovite za vrijeme radnog vremena na telefon: 1718 545 3452, ili direktno pođite na adresu škole “PS 126”: 31-51 21st Street LIC, New York 11106. Želimo da se sami uvjerite o ispravnosti naših slobodnih procjena o broju prisutnih, ali i da se uvjerite koliko je puta Mulić uvećao cifru. Doduše svaki naš čovjek vrijedi za četvoricu, ali glas je glas. Kopiranje slika sa Bošnjaci.Net bez našeg odobrenja i potpisivanje ispod slika po njegovoj želji je u stilu njegovog življenja i rada. Slike su nastale u toku Skupštine i objavljene su radi njega da mu pomognu da koregira svoje mišljenje. S obzirom da je uputio prijetnje i sudskim tužbama, jedva čekam da se pojavim na jednom takvom ročištu.

U subotu večer, 12.februara 2011. godine u amfitetatru škole na Astoriji, nedaleko od Alipašine džmije, održana je Izvještajna skupština Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku. Delegati Skupštine pored najavljenih tačaka koje su prihvaćene za Dnevni red, razmatrali su i odluku Odbora IZ, kako su saopćenjem za javnost najavili, o prestanku radnog odnosa, otkazu, odnosno razrješavanju sa dužnosti imama Bajrama ef. Mulića.

Sa Skupštine: Mulić, Čekić i Bicić

POČETAK
U holu sale predviđene za Skupštinu delegati su kod sekretara, blagajnika i članova Odbora provjeravali da li su na spisku među članovima zajednice koji su uradno izmirili članarine. Svi članovi koji su uredno izmirili članarine u zadnje tri godine, dobili su sa imenom i prezimenom “bijelu karticu” na kojim je ispisan “Dnevni red”. Samo članovi sa izmirenim članarinama, odnosno dobijenim “bijelim karticom”, mogli su učestvovati u rad Skupštine, tj. javljati se za diskusiju i glasati za moguća ponuđena rješenja. Na ulazu u salu članovi Odbora su usmjeravali delegate gdje mogu sjesti, one sa dobijenim karticama o članstvu (sa pravom glasa) i bez kartice (posmatrači). Oni koji nisu izmirili obavezu prema IZ to su mogli uraditi i na lice mjesta, na taj način su mogli glasati.

Taj formalni uvodni pripremni dio urađen je bezprijekorno.

U petak večer, dan uoči održavanja Skupštine, Odbor IZ izglasao je odluku o prestanku radnog odnosa imamu Muliću, što je vjerovatno više zainteresiralo članove u zajednici, pa i one koji to nisu. Razlog takve odluke Odbor je obavezan da predoči delegatima Skupštine koji je trebaju potvrditi ili odbaciti. Prema nepotvrđenim informacijama Skupštini je prisustvovalo oko 120 članova sa pravom glasa, dok je možda još stotinjak bilo onih koji nisu izmirili obaveze plaćanja članarine, ali su kao posmatrači prisustvovali Skupštini bez prava na učešće u diskusije i glasanju.

U sali se dalo primjetiti grupisanje, dogovaranje, ali i onih koji su djelovali rasterećeno, nezainteresirano, kojima je samo do zezanja i podgrijavanja ionako napete situacije, itd.

SLIKE KOJE SLUČAJNO GOVORE Kliknite na sliku za uvećati

Iako je početak Skupštine najavljen za 7:00 pm, sa radom se počelo sa jednim satom zakašnjenja. Čekali su “lidera”. Skupštinu je otvorio predsjednik Odbora Rizah Čekić koji je delegatima poželio dobrodošlicu, te da rad protekne u radnoj atmosferi, bratskoj ljubavi, slozi, jačanju i izgradnji Zajednice radi nas, naše djece, djece naše djece…

On je pozvao Fuada ef. Šabovića, imama Islamskog centra u Montecello da prouči ašare iz Časnog Kur’ana.

FORMIRANJE RADNOG PREDSJEDNIŠTVA
Nakon delegatskih ispucavanja prijedloga o sastavu Radnog predsjedništva na “vruće stolice” su sjeli tri člana: Hamdija Bicić - predsjedavajući, Ragip Dervišević - član i Fuad ef. Šabović - zapisničar.

Predsjedavajući Skupštine Bicić je pročitao “Dnevni red” koji su delegati jednoglasno usvojili. Zatim ih je upoznao sa “Pravilnikom o radu Skupštine” na kojem nisu imali dopuna i izmjena.

Nakon uvodnih predskupštinskih formalnosti kreće se sa čitanjem i predstavljanjem izvještaja o dvogodišnjem radu imama, sekretara, blagajnika, te predsjednika starog i aktuelnog Odbora IZ & KC Plav-Gusinje.

Predsjedavajući Skupštine poziva imama Bajrama Mulića da pročita izvještaj o svom dvogodišnjem radu.

IZVJEŠTAJI O (NE)RADU I DISKUSIJE
Mulić se umjesto predstavljanja izvještaja odlučio na čitanje podužeg teksta od njegovog početka rada u ovom džematu pa do danas, odnosno kako bi se narodski reklo “od Kuluna bana do današnjih dana”. U tekstu je spominjao zaslužne koji su već na Bolji svijet, ne toliko radi njihovih plemenitih duša, koliko radi šićara glasa za sebe, za ne daj Bože! Tekst je Mulić dugo pripremao, vjerovatno za veliki jubilej, odnosno dvadesetogodišnjicu zajednice, pa hajd’ bolje da ga džematlijama pročita prije jubileja. Jer kako samo on zna biti vidovit, bezbeli je predosjećao šta će se dogoditi na kraju Skupštine, odnosno kako se njegova obestini “pojedinci su prolazni – institucije su vječne”, i eto baš za rad toga ne bi valjalo da toliki trud ostane u nekoj njegovoj hatuli. Iako se mora priznati da je pročitao korisnih informacija pa iako su mnogim prisutnima poznate, možda su nekima osvježila sjećanja. Kako je liskao svoj srednji prst i prevrtao stranicu po stranicu svog pisanog rada, delegati su iščekivali kad će već jednom početi čitati, šta je stvarno uradio u protekle dvije godine, pa iako dobro znaju koliki je njegov bijedni učinak. Samo se treba okrenuti oko sebe i vidjeti da najveći džemat u dijaspori omladine nema. Sve će vam biti jasno o kakvoj se osobi radi, koja rabi časni imamski poziv. Vjerovatno se zbog toga nije usudio doći na Skupštinu sa ahmedijom. Nego, kako se vrijeme primicalo njegovom jednosatnom čitanju tako su pojedinci gubili strpljenje i sa upadicima, zvižducima, ‘nako nepozvani, usput su komenterisali njegovo elaborisanje. Ligično bilo je i onih koji su mu odobravali.

Spomenuo je Mulić i Bočinju, baš onako kako je počesto spominju samozvani i p(r)ovaljeni teror-eksperti Trifunović – Galijašević. Mulić zaboravlja da ima onih koji još uvijek ne zaboravljaju njegove “vehab” aferime koje po specijalnom zaduženju počesto natovari drugome na grbači. Nebi on, ali mora. Zadatak je zadatak, a odanost službi treba opravdati. Kaže Mulić da su mu “upali” u džemat, a zaboravlja sebe kada je na pragu džamijskih vrata podmetao svojim džematlijama dugu i zapuštenu bradu. Godinama on oblajava, podmeće, podvaljivuje i povaljuje svoje džematlije, doduše to i danas radi, ali umjesto brade koju je po zadatku fazonirao sada svima podmeće nogu, tako Bajro se ponaša u duhu izreke koju je citirao ‘baci kamen – sakrij ruku’.

Spomenuo je Mulić kupovinu Centra na Richmond hillu, mada se nije baš nešto zadržavao na tu temu, jer ga bilo strah da ga odmah ne prozovu zbog opstrukcija koje je vršio i kako je razbio Prošireni odbor koji je najviše uradio na radovima Centra. A tu su bili predstavnici i medija Bošnjaci.Net. Focus, gusinje-plav.com, a oni, kako sam kaže, onako neposlušni mogli bi štošta objaviti, a on bi ih ‘nako listom sa mimbera napao kako uzimaju obraz imamu, tj. njemu. Valja nešto imati da bi se nekome uzelo, ovako slaba nam je fajda.

Dalje, Mulić je naglasio kako je “kriza autoriteta i liderstva u zajednici”, to je s pravom mislio na sebe, tako da nije ni čudo što je izrekao konstataciju da je “džemat pod opsadom i agresijom”. I tu Bajram Mulić taman da završi, podsjeti da ima još jedan izvještaj o radu kroz koji prođe nabrzinu, više čitajući i pričajući šta je trebao raditi a ne šta je uradio. Već je strpljenje delegate na izmaku, tako predsjedavajući Bicić ponudi izvještaj na razmatranje. Javi se Ragip Kolenović koji naglasi “da smo tražili izvještaj od dvije godine a ne 20”. Odmah nakon toga ustade Jasmin Hasičević, poznatiji kao Mulićeva lijeva “tahret” ruka, koji onako ađutantski poče da ga javno sapira. Naser Dervišević je nezadovoljno rekao da je “izvještaj nepotpun i da je u njemu kružio kao kiša oko Kragujevca”. Ramiz Feratović po ko zna koji put je rekao šta je to “glava imama”. Dok Ragip Čekić reče: “da nisam prisutan redovno u džemat, bi se rasplakao na njegov izvještaj”, zatim nastavi o neradu imama, neredovnom dolasku na namaze, putovanjima i korištenju godišnjeg odmora bez pitanja Odbora… i tu nasta bučna vika i galama iz sredine sale da Ragip prekine, a i on nije mogao da suzdrži vrući gorštački temperament već podiže prst prema njima, tada mladić kojem može djed biti, baci kaput i uzavrelo ga poziva vani... zahvaljujući prisebnim u tom momentu osim galame ništa se nije dogodilo. Nakon toga se išlo skupštinskom “sirat” oštricom.

Rizah Čekić, koji je prije nešto više od dva mjeseca izabran za predsjednika IZ, poziva Mulića da stane do njega, i reče da su se u međuvremenu dogovorili da zbog napretka u zajednici zajednički podnesu ostavke. Mulić kao po običaju, pa ovo ono, ja, evo nema problema, da se halalimo… nasta vika delegata, jedni za - drugi protiv… Predsjedavajući preko mikrofona pozivao ih da sjednu, to učiniše članovi Odbora i neki delegati. Nekoliko razočaranih na ponašanje pojedinaca odoše ka izlazu. Predsjedavajući Bicić, da li zbog godina a i samog napora vođenja Skupštine, zato što ga nisu poslušali ili neki drugi razlog, najavi da ostavlja mikrofon i da je Skupština prekinuta!

Izet Šabović prihvati se mikrofona i kritikom opomenu aktere da više niko ne pokušava da nas vuče za nos i da nas tretira kao životinje. Nekoliko sati ovdje raspravljamo i sada treba zbog nekoga da se prekida Skupština, ne može, bio je izričit! Idemo dalje svi sjedite.

U to se pobuniše prisutni da se ne može na takav način, bez pitanja delegata, prekinuti Skupština…Nakon kraće prepirke natjeraše sve da sjednu, i Bicić se opet prihvati posla.
Doduše nekoliko njih, jedan po jedan, izašli su vani, i nisu se vraćali nazad. Odlučili su da će radije biti ostatak večeri u krugu svojih najmilijih.

Kemal Bektešević je za svoj sekretarski i imamski posao brifli podnio izvještaj, koji je aplauzom nagrađen.
Zatim blagajnik Haso Deljanin je precizno pročitao financijski izvještaj. Deljanin je najstariji član naše zajednice ali i dugogodišnji volonter na mjestu blagajnika. On je redao minorne brojke uplaćenih godišnjih članarina, koje su sigurno sviju osim Mulića zabrinule. Njega da je takvo stanje brinulo on bi se kao imam angažirao na uvećavanju članstva. Ovako za platu se ima i “leži hljebe da te jedem”. Deljanin je poredao ostale izdatke, kao i troškove telefona čiji računi nisu tako mali, što je uočio delgat Adem Rastoder, i tražio dodatno pojašnjenje zašto IZ plaća tako visoke troškove telefona? Predsjednik Čekić je odgovorio na to pitanje i dokumentovao računima za mjesec novembar 2010. da je plaćen račun od $504,00, slična cifra je i za mjesec decembar i da su to mobiteli Bajrama Mulića i njegove hanume. No comment!

U međuvremenu izdvajamo diskusiju Muherama Purišića koji je govorio o katastrofalnom stanju u zajednici u kojoj skoro da nema omladine, odnosno da se svi više moramo pobrinuti za spašavanje svoje djece i omladine. Jer, kako je istekao, da ga brine odnos prema omladini i ako ne budu dolazili u zajednicu naš nestanak je neminovan. On je s pravom tražio pojašnjenje oko nastavka radova na Centru, zašto se stalo? Purišić je iznio podatak o sedam naših djevojaka, kćeri koje su se udale za “Španjolima” i da se mora nešto hitno uraditi. Stanje je alarmantno, rekao je Purišić, tako da apsolutno nije bitno hoće li dva čovjeka ovdje ostati a da večeras sedam majki plače za svojim kćerima… Purišić se kritički osvrnuo na rad imama, na izvještaj blagajnika i posebno predložio da se reorganizora rad u zajednici i da se podijeli vjerski na jednu i kulturno-sportski na drugu stranu.

Član Odbora Bajram Kolenović je ukratko predočio problem nasljeđivanja dokumentacije od starog Odbora, posebno oko nastavka renoviranja Centra. On je ukazao na problem Ali-pašine džamije za koju ima 18 kazni i koja stoji na staklenim nogama da bude zatvorena jer sve ove godine od kupovine 1994. do danas nije legalizirana kao džamije i da se vodi kao kuća sa dva stana.

Bivši predsjednik Odbora Smaile Srdanović iako je, po njegovim riječima, pripremio izvještaj o radu na 13 stranica sada već starog Odbora, kao primjedbama o radu imama… on je zbog požurivanja od strane predsjedavajućeg Skupštine, kroz izvještaj prošao letimično. Fokusirao se na radove koji su obavljeni na Centru te da se što prije treba nastavi sa radovima.

Šeljo Pjetrović iako je prije već donirao, obećao je da će donirati još $10,000.

Izvještaj o dvomjesečnom radu novog Odbora podnio je predsjednik Rizah Čekić, koji se obavezao da će govoriti samo istinu i da želi da prisutnima saopći sve što se događa u IZ. Čekić je istakao problem Alipašine džamije koja nema dozvole za rad kao džamija. On je rekao da je Odbor angažirao ing. Ishaka Radončića, mladića koji profesionalno radi na takvu vrstu posla i pozvao ga da sam pojasni o čemu se radi. Radončić je kratko pojasnio da je pokrenuta inicijativa rješavanja tih problema i da su angažovali više stručnih lica i pozvao da im se priključe sve one koji smatraju da svojim radom i angažmonom mogu pomoći da se riješi problem. Njegova konstatacija da “treba više omladine, malo nas je”, nagrađena je snažnim aplauzom od starijih i sijedih glava.

Predsjednik Čekić je nastavio daljnju elaboraciju problema, rada i nerada u zajednici. On je rekao “mi radimo na ‘riječ’ kao da živimo ‘tamo’ a ne ovdje u SAD, i koji trebamo odgovarati zakonima ove zemlje. Na taj način mi sami brišemo i negiramo historiju svojeg postojanja. Zar nije dobro rečeno ‘sve što se zapiše ostaje, a šta se pamti nestaje”. Čekić je rekao da prelistavajući ono malo arhive u Zajednici nisu našli niti jedan plan po pitanju rada razvoja, vjere, nacije i cjelokopune zajednice. Neko mora snositi odgovornost za takav odnos prema narodu i zajednici…
Čekić je pitao prisutne, kada ste nas glasali da li ste znali koga glasate i birate u Odbor. Delegati su povicima potvrđivali, e sada ćete čuti kako vas i nas tretira imam Mulić, rekao je Čekić, pojašnjavajući, imam Mulić u pismu podrške svom kolegi Senadu ef. Agiću koju je poslao imamima Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike. Citiramo dio pisma do kojeg je došao Čekić:

“Imam jeste hadim džemata, ali ne smijemo dozvoliti da se mjesto Resulullaha u džematu obezvrijedi, ponizi i stavi na milost i nemilost grupama ljudi koji ne poznaju šeriat i osnovne vjerske propise. Sistem “samoupravljanja” gdje odbori imaju apsolutni suverenitet nad džamijama i imamima koji smo naslijedili iz komunizma moramo mijenjati sa konceptom shure, gdje imam bira svoj tim, koji potvrđuju džematlije na Skupstinama, a ne da u odbor svako predlaže ljude pa da se sa lahkoćom u odbore infiltriraju neki koji su produžena ruka (službi DB i sl…) te glasaju za njih.” U potpisu naravno Bayram Mulić, MA, EdD. Kraj e-mail poruke.
Nastala su dobacivanja, “jel’ to mi svi radimo za DB”, auuuu. Mulić je u toku čitanja nekoliko puta ustajao, širio ruke, išao od klupe do stola do kojeg stoji Čekić da ga prekine, da ga omete da ne čita, šireći ruke pitajući ga odakle mu to itsl. i petljajući da on ne vjeruje u takve poruke, pa iako jasno stoji na vrhu papira da je poslata sa njegovog e-maila.
Naravno to je bio kraj Skupštine za Mulića i za kombi - grupicu koja je otišla sa njim, ali ne i za one delegate koji su željeli nastavak Skupštine. Doduše nekoliko delegata se vratilo odmah nazad i uključili su se u rad.

Čekić nakon toga poziva Eska Balića rodom iz Gusinja, da sam prisutnima iznese problem sa Mulićem sa kojim se susretalo njegovo bratstvo, pod uvjetom ako je donio najmanje četiri potpisa na pismo, što je zahtjevao Odbor. Balić je predao potpise i usmeno je pojasnio tri smrtna slučaja koja su bila u njegovom bratsvu prema kojima se Mulić neimamski i neljudski odnio. Zadnji slučaj se dogodio u decembru prošle godine kada im se Mulić javio iz St. Louisa, iako je znao da imaju smrt u porodici, tako da su mu prije dvadesetak dana uskratili da bude u dijelu tehvidskog programa. Naravno, kako je rekao Balić, on je mogao biti među prisutnima ali nikako da učestvuje u dijelu učenja tevhida. Balić je istako, da se ne bi pogrešno shvatio, da uvažava instituciju imama i hodže, i da ovdje samo u pitanju on kao ličnost. To je potkrijepio da je nekoliko njujorških imama proučilo na viskom nivu tevhid pred dušu rahmetlijke.

Nakon njega se javio za riječ Ismet Pjetrović koji je ujedno potpredsjednik Odbora IZ, on je na Odboru glasao protiv prekida radnog odnosa Bajramu Muliću. Pjetrović je iskazao razočarenje šta se sve dešava, dao je neke zamjerke na rad, ali bučniji su bili oni bez mikrofina, tako da mu nije predostalo nego da nakon prve pročitane strance odustane od daljneg čitanja.

Smajlje Srdanović se javio za riječ i govorio da niko od bivših predsjednika nije valjao Muliću. Nabrojao ih je po imenu, Šefkija Čekić jedan od osnivača džemata koji više ne dolazi, Zamo Feratović, dr. Mersim Ziljkić, pa je na kraju spomenuo sebe, kako ga Allah počastio da za predsjednika džemata ima najbližeg do njega, a on se odmah nakon izbora obrušio na njega.
Svima su u zajednici poznati Mulićevi niski udarci na članove Odbora, predsjednike, džematlije…

Bilo je još nekoliko kratkih diskusija po pitanju (ne)rada imama, međutim delegati koji su faktički bili na nogama tražili su da se konačno glasa, da se potvrdi odluka Odbora ili suprotno. Bilo je i onih koji su predlagali da se glasanje odgodi za drugu Skupštinu, pronalazeći razloge da Mulić nije tu, iako je bez obzira na ishod morao biti baš tu na Skupštini. Jer niko ga nije niti napao niti uvrijedio, i nije imao posebnog razloga da napušta, jedino što izgleda nije mogao da podnese da drugi govore o njegovom neradu, što je rezultat glasanja pokazao. Najzad imao je idealnu priliku da se na licu mjesta, Skupštini kao najvećem organu, žali na odluku Odbora koju je izglasao noć prije.

MULIĆEV POKUŠAJ PUČA
U međuvremenu neko od Mulićevih pristalica, s namjerom da prekine Skupštinu, aktivirao je alarm, radnik škole je dotrčao i povikao da svi moraju vani. Ali bilo je prisebnih koji su ga smirili i zamolili da pozove “Fire departmet” da im kaže da je greška, što je i uradio. Ovaj mladić, po imenu Pete, je potpisniku ovih redova potvrdio u prisustvu više ljudi da mu je nuđen novac da ugasi svijetlo i prekine Skupštinu. Mulić vjerovatno zna o kome se radi, tako da taj njegov propali plan puča može objaviti ispod svoje slike na svojoj ličnoj promotivnoj stranici, uz tekst sa izlivima primitivizama kakav dolikuje samo takvoj bolesnoj osobi kakav je on, a nikako časnoj ahmediji, koju je odavno zloupotrijebio i bacio pod noge.

BAJRAM HOSNI MUBARAK
Nakon kraćih bučnih raspravki predloženi su tri člana Komisije za glasanje: Muharem Purišić, Naser Dervišević i Husnija Cecunjanin.
Listiće sa pitanjem je glasio: Da li ste za prijedlog Odbora za otkaz imamu Bajramu ef. Muliću?
Delegat je mogao zaokružiti jedan od dva odgovora DA ili NE.
Komisija je zauzela svoje mjesto a delegati, samo oni koji su imali “bijelu karticu”, mogli su da priđu da podignu svoj glasački listić. Članovi Komisije delgatima su uručivali glasačke listiće a oni njima “bijelu karticu”.

Nakon više od jednog sata glasanja i prebrojavanja, u čemu su uključeni još tri čovjeka, predsjednik Komisije Purišić je pročitao rezultat glasanja: 74 su potvrdili otkaz Muliću, dok su 12 bili protiv. Uz povike tekbira i međusobno čestitanje Bajram Hosni Mubarak, aludirajući na onog egipatskog dikatatora, prisutni su krenuli ka vratima.

---