Predstavnici prognanih Bukovičana priznali su da su organizovano dolazili u Crnu Goru na svako glasanje, u organizaciji DPS-a, i da su očekivali da im vlast obezbijedi pravdu i uslove za povratak. Na glasanje su išli organizovano iz Sarajeva, a novac za putovanja, kako tvrde, obezbjeđivan je u Pljevljima.
„Mi smo organizovano išli svi, iako je (Milo) Đukanović bio na vlasti kada su nas ubijali. Ali poslije se pronijelo da je to mirotvorac i dobar čovjek, ovako i onako, pa su svi koji su imali pravo glasa organizovano dolazili na te izbore. To se organizovalo u Sarajevu, a iz Pljevalja su plaćali karte“, tvrdi Bukovičanin Šaban Rizvanović, koji sada živi u Sarajevu.

Komentarišući optužbe predsjednika Pokreta za promjene (PzP) Nebojše Medojevića da su pljevaljski Muslimani za novac amnestirali bivše progonitelje, Rizvanović tvrdi da na glasanje nije dolazio da bi opraštao zločine, već što se nadao da će se jednog dana vratiti kući.
Na pitanje ko je iz Pljevalja plaćao predizborna putovanja prognanima, Rizvanović za “Vijesti” kaže: „Ja to ne znam. To je Đukanovićeva stranka plaćala, ne znam ko bi drugi. Znam samo da su nam stranke plaćale putne troškove“.

Bukovičanin, koji je prije 16 godina morao da napusti Bukovicu, tvrdi da sada sve manje vjeruje u pravdu. Kaže da i danas trpi posljedice noćne posjete rezervista iz Pljevalja, koji su ga optužili da je nosio hranu „zelenim beretkama“. Rezervisti, među kojima je prepoznao i nekadašnje komšije, izveli su ga ispred kuće i pretukli kundacima. Za to vrijeme u kući su tukli njegovu suprugu.
Da Rizvanovići nijesu jedini Bukovičani koji su nakon strahota iz 1993. godine kasnije redovno dolazili da glasaju u rodni kraj, potvrdio je i predsjednik Udruženja prognanih Bukovičana Jakub Durgut. On smatra da Bukovičani to rade iz straha, ali i dobrovoljnog zaborava.
„Bošnjaci su se praktično saživjeli sa zločinom koji je nad njima počinjen, tako da im to nije neobično. Ja na ta organizovana glasanja gledam kao na nadu tih ljudi da će se doći do neke pravde. Međutim, pravde u Crnoj Gori za Bošnjake nema. Po mom mišljenju Bošnjaci su, nažalost, narod pretplaćen za masovne grobnice“, smatra on.

Durgut ističe da je putovanja na glasanje organizovala vladajuća partija: „Sve je to u režiji DPS-a, koji je odgovoran za progon tih ljudi. To organizuje vladajuća garnitura koja je od 90-ih na vlasti. U njihovoj režiji su i događaji u Bukovici, kasnija glasanja i sve moguće“.
Prema podacima Udruženja prognanih Bukovičana za tri godine u pljevaljskom selu je ubijeno šest osoba, 11 je oteto, a 70 su žrtve fizičke torture. Za tri ratne godine, između ostalog, zapaljena je džamija i najmanje osam kuća, a 90 porodica, sa oko 270 članova je protjerano, dok su domaćinstva opljačkana.

Nakon oslobađajuće presude za sedmoricu bivših vojnika i policajaca, osumnjičenih za zločine u Bukovici, Durgut tvrdi da od crnogorskog sudstva nije očekivao pravdu. Kaže da je znao da će optuženi biti oslobođeni, kada je za sudiju određen Šefkija Đešević: „Ovaj proces je trebalo da vodi Srbin ili Crnogorac. Čim sam vidio da je određeno da sudija bude Musliman, znao sam da od toga nema ništa. To je neki naš usud“.
Rizvanović smatra da je Osnovni sud u Bijelom Polju oslobodio bivše rezerviste da bi se zaustavio povratak Bošnjaka u Bukovicu. Podsjećajući da su u tom pljevaljskom selu obnovljene porušene kuće, Šabanović tvrdi da se tome malo ko radovao: „To je sve organizovano da se mi ne bismo vratili. Tamo je pravljeno 30 kuća, a već tri kuće su obijene. Odnešene su brave, vrata i sve samo da se Bošnjaci tamo ne bi vratili“.

Bilo je zločina i prije Bukovice

Na pitanje kako se osjeća, kada nakon skoro deceniju, u Pljevljima sretne ljude koji su za vrijeme rata naoružani krstarili gradom, Durgut kaže da to nije ništa novo.
Prema tvrdnjama poslanika Nove srpske demokratije (Nova) Novice Stanića kroz Pljevlja je naoružan šetao i aktuelni gradonačelnik Filip Vuković. Stanić je Vukovića ranije optužio da je tokom rata kao vikend ratnik odlazio u osvajanje Goražda. Durgut ističe da ubijanja i pljačke iz 90-ih nijesu jedine, podsjećajući da su se tokom Drugog svjetskog rata u okolini Pljevalja događali strašni zločini za koje niko nije odgovarao.
„I 1943. godine u pljevaljskom kraju preko 1.000 ljudi je pobijeno i niko od njih nije bio ni sahranjen. Leševe su im raznijele zvjeri i niko to ne pominje, niti je tim ljudima napravljeno spomen-obilježje. O tome se praktično i ne govori. Kada to znate, događaji iz 90-ih su beznačajni u odnosu na te strahote. Ako ratni zločin ne zastarijeva, onda izvolite riješite sve zločine koji su se ovdje događali u kontinuitetu“, ističe Dugrut

Dam ti pare i završena priča

Zbog patnji koje su preživjeli, Viši sud u Podgorici odredio je Rizvanovićima odštetu od 20.000 eura, koju ni danas nijesu dobili. Na pitanje zašto je prihvatio novac za patnje koje je pretrpio u Bukovici, Rizvanović konstatuje da je život težak.
„Ja živim od 140 eura penzije, i čovjek sam bolestan i ubijen. Ne mogu od toga ni ljekove da kupim, a kamoli da se izdržavam. Svako bi volio da nešto dobije, nego da ne dobije ništa“, kaže Rizvanović.
Za razliku od njega, Durgut smatra da isplatom odštete žrtvama, država pokušava da zaboravi mračnu prošlost: „Davanje odštete žrtvama, da niko ne bi bio kriv, mi liči na današnju Crnu Goru. Dam ti pare i završena priča – to je pravda na crnogorski način“.
Sad ispada da su se ljudi sami ubijali, a džamije i kuće same sebe zapalile
Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić izrazio je sinoć nezadovoljstvo zbog odluke Specijalnog vijeća sudije Šefkije Đeševića u Višem sudu u Bijelom Polju da oslobodi od optužbe za zločine u Bukovici bivše pripadnike Vojske Jugoslavije.
On je, dovodeći u pitanje povjerenje u sudske organe, kazao da nema ništa protiv pojedinaca koje je obuhvatila optužnica, ali da je problematična krajnja odluka po kojoj krivaca nema.
“Izgleda da se u Bukovici ništa nije desilo, da je sve bilo u redu. U najmanju ruku, da nije tužno, bilo bi smiješno. Ispostavlja se da su tamo vjerski objekti sami sebe zapalili i da su se sami od sebe srušili. Ispada da su ljudi napustili svoja ognjišta zato što nijesu željeli da žive na tom području jer im se njihove kuće nijesu sviđale i da im je tuđina bolja od sopstvenog ognjišta. Ispada da su se ljudi ubijali nakon što su izlazili iz policijskih stanica zato što im je tamo bilo dobro”, kazao je Fejzić “Vijestima”.
On je zapitao i šta Direkcija za javne radove sada u etnički očišćenom području obnavlja “kada se tamo ništa nije desilo”.
“Zašto se radilo bilo šta kad krivaca nema i očigledno tamo niko ništa ružno nije učinio. Sve ovo dovodi u pitanje povjerenje u sudske organe Crne Gore”.
Fejzić je sinoć reagovao zbog odluke da se oslobode bivši pripadnici Vojske Jugoslavije koji su se teretili da su u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, kršeći pravila međunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine, prema civilnom stanovništvu na području Mjesne zajednice Bukovica, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, nehumano postupali prema građanima te nacionalnosti.
T. P.

Sa. KAJOŠEVIĆ (Vijesti)