Prof. dr.Šefket KRCIĆ: Da se ovaj zločin i istrebljenje nedužnih civila dogodio u najmnogoljudsikoj zemlji Kini, osjetilo bi se, a ne što se to desilo u regiju Sandžaku, u reonu Bukovica, kraj Pljevalja u Crnoj Gori, koja ima oko 600 hiljada stanovnika. Ali, Bošnjaci su postali, kako rekoše naši sugovornici, kolataralna šteta! Za njihovu smrt i proganjanje, nitko nije odgovoran, jer svi koji se optužuju bivaju oslobođeni, kao što je u ovom slučaju, bez relevantnog dokaza. Naravno, i ovo suđenje je montirani proces. S druge strane, žrtve koje su se sklonile u Sarajevu, vlasti Crne Gore neprestno dozivaju da ih uoči izbora, kako bi ih na taj način strogo kontrolirali i držali u neizvjesnosti, da se ne vrate na svoja rodna ognjišta u Bukovicu.

Paradoks nad paradoksima: Apsurd crnogorskog sudstva na kraju prve dekade XXI stoljeća. Viši sud u Bijelom Polju je uoči Nove 2011. godine, tačnije, 31. decembra 2010. u 15 sahata, saopćio Presudu, za slučaj Bukovica, kojom je izrečena oslobađajuća presuda sedmorici bivših pripadnika Vojske Jugoslavije i policije za ubistva, zločin protiv čovječnosti, proganjanje i egzodus Bošnjaka iz trideset sela, oblast Bukovice kraj Pljevalja. Sve je završeno kako su planirali bivši premijer Milo Đukanović, bivši predsjednik Republike Momir Bulatović i izvršitelj Veselin Veljović, nekadašnji načelnik MUP-a Pljevalja, a sada direktor Uprave policije Crne Gore. Sudsko šestočlanovo vijeće na čelu sa Šefkijom Đeševićem, je izreklo presudu 21. decembra, a suprotno zakonu, saopćilo je deset dana kasnije, samo da bi se čitav slučaj zataškao i informacija učinila bajatom, jer za Novu godinu novine nisu izlazile tri dana, sve sa ciljem da se omalovaže žrtve, a zaštite zločinci. Na taj način, u današoj Crnoj Gori, koja kuca na Europska vrata, psi lutalice imaju veća prava nego Bošnjaci. Ako se i desi, da pas lutalica bude ubijen, može neovlašćeni šinter da bude izveden pred Sudom za prekršaje, a onaj koji ubije i zlostavlja Bošnjaka, može biti samo nagrađen! Nažalost i većina Bošnjaka u Južnom Sandžaku i u Crnoj Gori, ovih činjenjenica nisu svjesni i dalje daju svoj glas katilu, pa je džais dati takvima ruku, jer su izgibili svako sjećanje na zločin.

Sramna presuda: Za Bukovicu nema dokaza
Više od dvije decenije, pratim zbivanja u pljevaljskom kraju, posebno u Bukovici, kada sam tijekom 1991-95. obilazio sa ekipom Nezavisne revije “Sandžak” etnički očišćeno područje. Pritom, nailazili smo na kosture neukopanih ljudi, kao i leševe pasa, koji su ostali i uginuli u lancu. To se riječima ne može dočarati. Zvanična vlast SR Jugoslavije, Srbije i Crne Gore su sprovodile neviđeni genocid, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u Sandžaku. Na taj način, samo posjećanje na te teške dane hvata me jedna, sartrovski rečeno, neviđena mučnina.
Čudo je zaborav! Crnogorska vlast je za potrebe očuvanja svog diktatorskog, bolje reći fašističkog režima, naručila podizanje optužnice za slučaj istrebljenja Bošnjaka iz Bukovice, samo da bi još jednom obmanuli Bošnjake i dobili izbore. Ali, zaborav sjećanja čini svoje. S durge strane, otvara mogućnost nalaženja “podobnih svjedoka”, koji se bez obzira što su im članovi porodice ubijeni ili protjerani više ničega ne sjećaju, ili pak u novim okolnostima, po nečijem nagovoru, mijenjaju iskaz. Imamo saznanja, da su dvije delegacije iz Crne Gore, režimski orijentirane iz redova Bošnjačke i Socijaldemokratske partije, pregovarale sa određenim klikama i krugovima moći u Sarajevu, kako da ubijedi svjedoke za Bukovicu, koji žive danas u Sarajevu, da odustanu od ranijih izjava, zbog navodnog uspostavljanja mira i dobijanja statusa kandidata Crne Gore za ulazak u članstvo Europske Unije. (Detalje takvih pregovora nastojaćemo da objelodanimo u nekom narednom prilogu). Da krenemo redom, kako je izrečena ta mučna i tužna presuda.

Specijalno vijeće sudija na čelu sa sudijom Šefkijom Đeševićem u Višem sudu u Bijelom Polju, navodno, zbog nedostatka dokaza, oslobodilo je od optužbe za zločine u Bukovici bivše pripadnike Vojske Jugoslavije, braću Radmila (43) i Radišu (36) D. Đukovića, Slobodana Đ. Cvetkovića (37), Milorada B. Brkovića (37), Đorđia S. Gogića (43), te pripadnike Centra bezbjednosti u Pljevljima Slavišu Č. Svrkotu (44) i Radomana T. Šibarića (47).

Njih su tretirali da su u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, kršeći pravila međunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine, prema civilnom stanovništvu na području Mjesne zajednice Bukovica, u okvioru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, nehumano postupali prema građanima te nacionalnosti.

U Crnoj Gori za ratni zločin i pljačku se nagrađuje

Navodi se u Optužnicu, da su ih zlostavljali, prouzrokujući im teške patnje, ugrožavajući im zdravlje i tjelesni integritet, te primjenjujući mjere zastrašivanja, stvarali psihozu za prinudno iseljavanje iz sela koja gravitiraju Bukovici (37 sela i zaseoka), usljed čega je i došlo do iseljavanje bošnjačkog stanovništva.

Torture i ubijanje

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovičana u periodu od 1992-1995. godine u tom kraju ubijeno je šest osoba, 11 je oteto, a 70-tak podvrgnuto fizičkoj torturi. Zapaljeno je, između ostalog, najmanje osam kuća, džamija u selu Plansko, dok je 90 porodica, sa oko 270 članova, protjerano i uglavnom sva domaćinstva opljačkana. U biti, ovo je samo paušalno zapažanje tužioca, ali broj ubijenih i prognanih je mnogo veći. To i budući popis ne može registrirati, jer je u Bukovici na stotine kuća danas zatvoreno. Dakle, nema tko da svjedoči, i da kaže pravu istinu gdje je ko ubijen i gdje je tko prognan. Ljudi koji su spasili živu glavi i svojih porodica u inozemstvu, teško je registrirati, a oni malobrojni koji su utočište našli u Sarajevu, njih danas akutelna vlast, uz prešutan dogovor BiH zloupotrebljava, sa ciljem da mijenja svoje izjave u svjedočenju.

Na osnovu svih izvedenih dokaza u višemjesečnom sudskom procesu, predloženih optužnicom i saslušanjem oštećenih i drugih svjedoka, nema dokaza prema ovom Sudu, koji bi potkrijepili tezu da su okrivljeni svojim radnjama izvršili krivična djela stavljena im na teret – kazao je predsjednik vijeća, dodajući da je predmetno krivično djelo u našem zakoniku poznato od 2003. godine.

Riječ je, kakao je objasnio sudija Đešević, uglavnom o tri datuma koji se vezuju za 1992. i 1995. godinu, a predmet su optužnice.

Također, ni Jakub Durgut, kao autor knjige “Bukovica” tokom svjedočenja, nije potkrijepio navode koji bi ukazivali na izvršenje predmetnog djela – naveo je Đešević, dodajući da gotovo nijedan mještanin, čak ni oštećeni, nije loše govorio o optuženima.

Veoma smo iznenađeni, kako je u sudskom izjveštaju prestavljeno svjedočenje autora Jakuba Durguta, koji se mnogim medijima javljao svojim prilozima iz pljevaljskog kraja, posebno iz lokaliteta Bukovice.

Objavljivanje oslobađajuće presude i ukidanje pritvora optuženima u kojem su se nalazili od 21. aprila prošle godine, većina prisutnih u sudnici propratila je aplauzom, iako su prijethodno upozoreni, da ne ispoljavaju rekacije tokom saopćavanja odluke. Međutim, Sud je dozvolio da se oni ponašaju kao na mitingu, što je još jedna sramna mrlja za crnogorsko sudstvo, koje pod političkim patronatom profašistički političkih grupacije DPS-a i SDP-a.

Interesantno je napomenuti, kada sam izlazio pognute glave iz velike sudske sale, prišao mi je jedan od sudija ovog sramnog vijeća i rekao mi doslovno: “Nemojte da vas čudi ova presuda i mene su začudile preinačene izjave svjedoka! Posebno, je mijenjao iskaz publicista J. Durgut, koji je štaviše rekao, da su mu drugi pisali knjigu o Bukovici!” (Ništa nisam odgovarao, na izjavu člana sudskog vijeća, ali sam pomislio da ću dobiti priliku da to svjedočenje preispitam. Sramno je, ako je istina da jedno autor piše u novinama i u knjizi, a drugo govori pred sudom. Na taj način, dao je sam povoda da bude procesuiran).

Kako saznajemo, zamjenik specijalnog tužioca, zastupnik optužnice Milosav Veličković podnijeće žalbu na presudu, dok je jedan od branitelja okrivljenih advokat Miladin Joksimović, kratko prokomentirao, da je ovakav ishod bio očekivan. Naravno, dodao je advokat i pisac Joksimović, da su za takvu presudu krivi sami Bošnjaci, sa kojima se aktuelne crnogorske vlasti iglataju kao mačke sa miševima.

Oslobođeni zločinci

Advokat Savo Popović, koji je pojedine Bukovčane Bošnjake zastupao u parnicama pred podgoričkim Osnovnim sudom i sporovima za nadoknadu štete, kaže da nije iznenađen ishodom suđenja, ali da je ipak donekle šokiran jer su u pitanju veoma teški zločini, preko kojih se, kako tvrdi, olahko prešlo.

“Ključni i kompetentni svjedoci su svjedočili da u periodu s početka 90-tih na području Pljevalja i Bukovice, vlast praktično nije funkcionisala i da je morao biti održan sastanak kojem su prisustvovali tadašnji predsjednik SR Jugoslavnije Dobrica Ćosić, predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, ministar unutrašnjih poslova, te druge relevantne osobe. To dokazuje da su tadašnje prilike u tom podtručju bile izuzetno teške, posebno za pripadnike bošnjačke etničke zajednice, koji su zastrašivani, ubijeni, nanošene su im teške tjelesne povrede, otimani su i proganjani na nacionalnoj i etničkoj osnovi”, naveo je Popović.

Bošnjaci Bukovice kolateralna šteta!
Interesantna su neka rijetka javna zapažanja koja smo u novogodišnjoj informativnoj blokadi uočili. Naime, predsjednik UO NVO “Behar” prof. Rifat Vesković, tvrdi da je oslobađajuća presuda za sedam bivših vojnika i policajaca optuženih za ratni zločin nad Bošnjacima u Bukovici početkom devedesetih sramna, i “u duhu tekovina sudstva u Crnoj Gori”.

DŽELATI Đukanović i Bulatović: Odgovorni za ratni zločin i u Bukovici Veljovića nakon zločina unaprijedili Akcijom su rukovodili sadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović i Vuk Bošković, sadašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost u kabinetu predsjednika Filipa Vujanovića

Da bi sakrili bruku, presuda je saopćena nekoliko sati prije novogodišnjih praznika, kada je medijska pažnja okrenuta na druge teme. Poslije farse oko hapšenja optuženih, koje je bilo uslovljeno predizbornim kalkulacijama vladajuće koalicije prema Bošnjacima – Muslimanima, nakon osam mjeseci proces je završen, a svi optuženi oslobođeni optužbe za ratne zločine, ubistva i etničko čišćenje – navodi se u reagovanju te NVO.

Sud je, tvrdi on, “volšebno konstatovao, prvenstveno se pozivajući na izjavu svjedoka, tadašnjeg komandira policije u Pljevljima Veselina Veljovića, da su se tamo stvari dešavale u skladu sa odlukama i ovlašćenjima vojnih i policijskih organa, dakle državnih organa, da nema pojedinačne odgovornosti i da niko ne snosi odgovornost za osam ubijenih civila bošnjačke nacionalnosti, za etničko čišćenje i sva zbivanja u Bukovici”.

Iz državnog budžeta, od narodnih para, biće isplaćena sredstva sedmorici optuženih, koji su osam mjeseci proveli u istražnom zatvoru. Račun će platiti nedužni narod, a Bošnjaci – Muslimani su opet kolateralna šteta – poručio je Vesković.

Dalje, “kakav je to sud i pravda. Ne mogu da živim ali ni da umrem. Više ni čovjek nisam. Oštetili su mi srce, bubrege, pluća... Neka oni oslobađaju koga hoće samo neka mi plate liječenje zbog prebijanja koje sam preživio. Sram ih bilo! Šta su od mene uradili”, prokomentirao je presudu bjelopoljskog Višeg suda Šaban Rizvanović, raseljeni Bukovčanin, koji godinama živi u Sarajevu:

- U martu prošle godine podgorički Osnovni sud presudio je da je Crna Gora dužna da plati Rizvanovići i njegovoj supruzi Arifi Rizvanović po 10.000 eura zbog fizičkih i duševnih bolova koje su pretrpjeli tokom 1992. godine da pripadnik Vojske Jugoslavije u Bukovici.

On taj novac, kako javljaju mediji, u telefonskom razgovoru iz Sarajeva rekao, još nije primio, a kao komentar na oslobađajuću presudu optuženima za zločine u Bukovici, on je samo više puta ponavljao “sram ih bilo.”

Napiminjemo, pred sudovima u toku je više od 20-tak procesa po tužbama Bukovčana za naknadu štete. Pored presude za obeštećenja Rizvanovića, donijete su još dvije prema kojima će država morati da plati naknadu nematerijalne štete Osmanu Ramoviću i Himzu Stovraku.

Da bi se šire moglo istražiti kompletan slučaj Bukovice, potrebno je da se u ovaj posao uključi Institut za istraživanje ratnih zločina, Univerziteta u Sarajevu. Jer, kršenje ljudskih prava na Bošnjacima u Sandžaku i Crnoj Gori i Srbiji, vlasti ove dvije zemlje stavljaju pod tepih.

Umjesto zaključka
Narod bi za ovakvo vođelje sudskog procesa o slučaju Bukovica, kratko rekao: “Pojeo vuk magarca!” U optužnom aktu, se navodilo, da podsjetimo, da su optuženi zlostavljali i mučili bošnjačko stanovništvo, prouzrokujući im teške patnje, ugrožavajući zdravlje i tjelesni integritet, te da su primjenjujuće mjere zastrašivanja stvarali psihozu za prinodno iseljavanje iz sela koja gravitiraju Bukovici, usljed čega je došlo i do masovne migracije bošnjačko stanovništva iz ove regije.

Da se ovaj zločin i istrebljenje nedužnih civila dogodio u najmnogoljudsikoj zemlji Kini, osjetilo bi se, a ne što se to desilo u regiju Sandžaku, u reonu Bukovica, kraj Pljevalja u Crnoj Gori, koja ima oko 600 hiljada stanovnika. Ali, Bošnjaci su postali, kako rekoše naši sugovornici, kolataralna šteta! Za njihovu smrt i proganjanje, nitko nije odgovoran, jer svi koji se optužuju bivaju oslobođeni, kao što je u ovom slučaju, bez relevantnog dokaza. Naravno, i ovo suđenje je montirani proces. S druge strane, žrtve koje su se sklonile u Sarajevu, vlasti Crne Gore neprestno dozivaju da ih uoči izbora, kako bi ih na taj način strogo kontrolirali i držali u neizvjesnosti, da se ne vrate na svoja rodna ognjišta u Bukovicu.

Kada smo izašli iz sudnice, bio je gusti mrak u još mračnoj Crnoj Gori, gdje se sprovodi teror nad nedužnim Bošnjacima, kako van suda, tako i u sudovima ove nedemokratske zemlje.

Šta će Viši sud napisati u oficijelnoj presudi, tek će se znati, najdalje za dva mjeseca, koliko poslušnim sudijama, zakon im za ovu improvizaciju flargantnog kršenja ljudskih prava i sloboda omogućava.

Autor je redovni profesor na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru i predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka.