Ako govorimo o grešci, onda je ovo državna greška. MUP Crne Gore je postupao po zakonu, a greška je što nismo mogli da pretpostavimo da bi se onima koje smo vratili moglo desiti nešto loše, kazao je bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, svjedočeći juče u Višem sudu u Podgorici, u nastavku suđenja optuženima za deportaciju Muslimana i Srba.
Bulatović je sudu predao desetak dokumenata, među kojima i originalnu depeša kojom se naređuje da se uhapsi 161 osoba iz BiH, za koje je postojao podatak da mogu biti potencijalni teroristi.

On je izbjegao da odgovori na nekoliko pitanja Lidije Vukčević, zamjenika specijanog tužioca, koju je između ostalog interesovalo od koga je saznao za akciju, odnosno da pojasni ono što je već detaljno kazao u istrazi. Bulatović je na početku svjedočenja rekao da ostaje kod izjave iz istražnog postupka, ali da će da proširi svoja saznanja.
“Nije moguće da postoji odgovornost optuženih pripadnika MUP-a. Ovo je bio posao države i policije u cjelini i niko nije iskakao, radio na svoju ruku. Bilo je još ljudi iz MUP-a koji su učestvovali u svemu ovome, ali nisu obuhvaćeni optužnicom. Nikada u Skupštini Crne Gore nije pomenuta nijedna osoba, koju je naša policija vratila, a da je poginula. Nikada niko nije pokretao da postoji makar i osnov sumnje da je neko uradio nešto nezakonito. Vraćanje izbjeglih, koje smo tretirali kao raseljene osobe iz jedne države SFRJ, bio je redovan policijski posao. Mi smo ponosni na rad policijskih funkcionera i mnogi su unaprijeđeni. Tada nisam imao bilo kakvu informaciju o zločinu, pa nije ni bilo moguće da bilo koga sprečavamo pa ni državnog tužioca u radu. To što smo vratili u Republiku Srpsku građane srpske nacionalnosti to je zbog neodazivanja na vojnu obavezu. Međutim, čim smo čuli šta se dogodilo, obustavili smo svaku dalju akciju - od 27. maja 1992. godine”, kazao je on.

On je rekao da veliki broj raseljenih lica vraćeno u BiH jer nisu imali status izbjeglica.
Bulatović je podsjetio da je poslanik SDA Ćazim Lukač sa skupštinske govornice rekao da se “Muslimani iz Crne Gore nasilno vraćaju u BiH i da je većina tamo ubijena”. Podsjetio je da je formirana skupštinska radna grupa u junu 1992, na čijem je čelu bio dr Asim Dizdarević, kako bi se utvrdilo šta se stvarno desilo.
“Dizdarević mi je kazao da komisija nije mogla da ustanovi bilo čiju odgovornost. Ovo što se tragično desilo mi smo tretirali kao početnu grešku i nesnalaženje. Nikada niko nije utvrdio bilo čiju odgovornost. Sve je urađeno u saglasnosti sa tadašnjim državnim tužiocem Vladimirom Šušovićem”, tvrdi Bulatović.

On je kazao da posjeduje originalnu depešu od 19. maja 1992. MUP-a Republike Srpske koja je upućena MUP-u Srbije i MUP-u Crne Gore. U njoj je, kako je naveo, traženo da se uhapse svi ekstremisti koji se nalaze na spisku, 161 po imenu i prezimenu. Naređeno je da se odmah uhapse, a potpisao je Branko Kaluđerović, jedan od načelnika MUP-a Crne Gore.
Bulatović je rekao da je bezbjednosna situacija u Crnoj Gori tada bila jako složena, “jer se 63.000 izbjeglica nalazilo u Crnoj Gori, a svega 950 pripadnika policije i 450 pripadnika SDB-a, nijesu mogli da obezbijede čitavu granicu”.

Tužilac Vukčević je pitala Bulatovića šta mu je poznato u vezi sa ovom akcijom, kako i od koga je saznao, šta mu je rekao Pavle Bulatović, a šta Milo Đukanović. Tužioca je zanimalo zašto je bio ljut na Pavla, te zbog čega nije prekinuo akciju?
“Mi smo dali opšti nalog policiji da vrati ljude odakle su došli, te da je sve to urađeno zbog očuvanja mira u Crnoj Gori. Na sjednici Savjeta za bezbjednost Crne Gore saznao je o svemu ovome. Hiljadu ljudi je vraćeno i to policija radi stalno, to je kontinuirani proces. Nigdje nema potvrde da se nešto loše desilo tada. Kakvi detalji vas zanimaju iz razgovora sa Pavlom Bulatovićem, je li to kada sam ga pitao dobar dan, kako si, jesi li umoran i slično. To su tužioče, vaša besmislena pitanja. Državni tužilac Šušović je bio non-stop u kontaktu sa policijom i bio je veoma lojalan tadašnjoj vlasti. Da nije bio lojalan, smjenili bismo ga istog sekunda. Ja nemam pravo pismeno da tražim od tužioca bilo kakvo izjašnjenje, već sam usmeno zatražio od njega. Postupanje policije u ovom slučaju je bilo tako kao da se već 50 godina ovako postupalo,” odgovorio je on.

Tužilac je prigovorila njegovom svjedočenju, navodeći da je uporno izbjegavao da odgovori na direktna pitanja o deportacijama, te da se svjedočenje razlikuje od onog što je rekao u istrazi.
Advokat Ljubiša Novaković, branilac optuženog Radoja Radunovića, kazao je da je Bulatovićevo svjedočenje argumentovano i da je to dodatni razlog da se sasluša tadašnji državni tužilac.
Bulatović je juče više puta ponovio da je dao nepobitne dokaze da je u sva dešavanja bio uključen i Šušović, te da je sjedio pored Nikole Pejakovića u Skupštini Crne Gore kada se raspravljalo o izbjeglicama koji su vraćeni u BiH.
Predsjednik specijalnog vijeća sudija Milenka Žižić omogućila je da se njegovo svjedočenje audio snima i da bude dio ostalih zapisnika sa suđenja.
Suđenje se nastavlja 16. novembra.

Izetbegović tražio da se zatvorenici iz Foče premjeste u Spuž
Odgovarajući na pitanja advokata Boža Prelevića, branioca optuženog Boška Bojovića, da kaže kakvu je komunikaciju imao sa Alijom Izetbegovićem, predsjednikom Predsjedništva BiH, svjedok je pojasnio. “U martu 1992. godine Izetbegović me pozvao i molio da se zatvorenici iz Foče premjeste u KPD u Spužu, jer se bojao da ako dođu Arkanovi da će ih sve pobiti. Rekao je da ima 80 Muslimana u zatvoru u Foči koji su pravosnažno osuđeni. Prihvatio sam i svih 80 zatvorenika je odslužilo kaznu u Spužu”, kazao je svjedok. On je pomenuo problem vikend ratnika iz Berana i Bijelog Polja koji su odlazili na ratišta u BiH, a zatim su se vraćali.“Imali smo podatak da iz iste ulice u Beranama i Bijelom Polju jedni odlaze da ratuju za srpsku stranu a drugi za muslimansku. Nakon vikenda se vraćaju nazad i to nam je predstavljalo problem, jer je postojala opasnost od međunacionalnih sukoba”, dodao je svjedok.

Milo znao sve što i Bojović
Na Skupštini Crne Gore 3. decembra 1992. usvojena je informacija, kako je rekao Bulatović, “da su državni organi uradili častan posao, ali da je bilo nesnalaženja”.
“Savjet za narodnu odbranu Crne Gore je dao ovlašćenje SDB-u da ispita šta je 7200 ljudi radilo ovdje u Crnoj Gori, da nisu neki od tih ljudi donijeli bombu u džepu. MUP i SDB su bili podređeni predsjedniku Vlade Crne Gore Milu Đukanoviću. Boško Bojović, šef SDB-a bio je u svakodnevnoj komunikaciji sa Đukanovićem i nikada se nije desilo da on dođe kod mene a da ne bude i Đukanović, dok se obrnuto dešavalo da on pođe kod Đukanovića, a da ja ne budem prisutan”, tvrdi Bulatović. (K. R.)