Šijaković: mali tiranin iz Nikšića Prema pouzdanim podacima koje smo dobili od naših sugovornika, Šijaković je u Beograd, u Ministarstvo vjera upućen od strane kapetana OZNE Ljube Tadića, sada akademika i jednog od autora Memoranduma SANU, za stvaranje Velike Srbije. Ta veza je došla preko Nikšića jer je kapetan OZNE rodom iz Pive, a veliki je prijatelj Amfilohija Radovića, crnogorsko-primorskog mitropolita. Tadić je dugo vremena lobirao za Amfilohija, i u Nikšiću je pronašao pogodnog nacionalistu, preko kojeg je želio da Amfilohije zamijeni njegovu svetlodt patrijarha Pavla. NA sreću građana Srbije i pravoslavaca, ova ujdurma Tadićeva, nije prošla. A i sam tzv. ministar je radio za svoje interese. Iza sebe nema nikakvih istraživačkih rezultata. Ono što je pisao o filozofiji jezika, tu nije imalo šta da se riješi, to je bila sve kompilacija. Preko državljanstva Srbije bilo mu je omogućeno da prima četiri plate: 1. Kao ministar vjera; 2. Kao profesor Teološkog fakulteta u Beogradu; 3. Kao profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću i 4. Kao profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu?! Kako je ovo sve moguće, promislite sami.

Povod

Iz elektronskih i tiskanih medija, ne samo iz Sandžaka već i iz Bograda, Podgorice, Sarajeva i dr., možemo saznati i pročitati da neka ministarstva u Vladi R.Srbije su specijalno zadužena da strogo kontroliraju, tko može biti bošnjački lider, a tko ne može biti! Za takvu strategiju su posebno zaduženi Svetozar Čiplić, ministar za ljudska i manjinska prava, i dr Bogoljub Šijaković ministar vjera. I jedan i drugi su se posebno istakli u favoriziranju probeogradskih Bošnjaka-muslimana i atakovanju na svakog pojedinca koji dostojanstveno štiti interese vlastitog naroda.

Opća je strategija Ministarstva vjera kao i Ministarstva za ljudska i manjinska prava zemalja bivše Jugoslavije, nakon raspada SFRJ da unaprijede život i rad raznih konfesija na Balkanu. Međutim, opći ljudski interesi kod ovih ministarstava nisu prisutni u Vladi R.Srbije. Zbog čega se to javlja, kakvu ulogu ima? Odgovor na ova pitanja zahtijeva jedno šire temeljno istraživanje, koje bi javnosti pomoglo, a vjerujem i najvećim funkcionerima R.Srbije. S obzirom da autor ovih redova pripada miroljubivom bošnjačkom narodu, koji bez obzira na ponizan položaj u Srbiji i Crnoj Gori, želi da doprinese afirmaciji i razvoju međuljudskih odnosa i prosperitet u ove dvije vještački razdvojene zemlje. Svakako, da paradoks bude veći, na čelu ova dva veoma važna ministarstva su osobe koje po zadatku šire strategiju mržnje i razbijanja bošnjačko-muslimanskog korpusa, kako po vjerskoj, tako i nacionalnoj osnovi. U tom profašističkom poslu, naročito prednjače ministri Šijaković i Čiplić, zato, u ovom broju namjera nam je, da na temelju istraživanja, koja smo obavili u Beogradu i Crnoj Gori, skiciramo portret negativca ministra Bogoljuba Šijakovića, u kojem ćemo iznijeti neke pojedinosti, sa kojima vjerujemo, da nisu upoznati predsjednik i premijer R.Srbije, gospoda Tadić i Cvetković. Jer, da su upoznati, tko su njihovi sunarodnici Šijaković i Čiplić, ne bi zatvorili oči pred problemima koji su se javili u Sandžaku, i koji će još šire dobiti ekspanziju.

Mali tiranin iz Nikšića
Tko je zapravo, Bogoljub Šijaković? Rođen je 6. avgusta 1955.godine u Nikšiću, od roditelja Veselina i Darinke. Njegovi preci su došli u Andrijevicu iz Albanije, mjesta Šijaka, u kojem i danas pretežno živi bošnjačko stanovništvo. Njegova porodica je prešla u pravoslavlje. Otac mu je bio poznat kao četnički koljač, koji se sam hvalio da je ubio više Njemaca i muslimana u toku Drugog svjetskog rata. Dobitnik je nagrade Svetog Save od zloglasnog četničkog komandanta Draže Mihajlovića. Tim novcem je kupio kuću u Nikšiću, u kojoj se rodio ministar svetosavlja Šijaković. Studirao je filozofiju u Beogradu i bio prosječan i povučen. Lobi crkve iz Nikšića ga je finansirao na postdiplomskim studijama. Magistrirao je nakon smrti svog mentora prof. dr Branka Pavlovića, pod sumnjivim okolnostima. Doktorirao je u toku rata na Palama uz pomoć prvog Karađičevog suradnika, dr Alekse Buhe, ministra vanjskih poslova tzv. Republike Srpske.

Brojni su podaci iz Šijakovićeve paradoksalne biografije. Jedan od njih je relevantan za ovu situaciju: „Srpski zakon o državljanstvu veoma je izdašan, pa je tako ministar vera Srbije Bogoljub Šijaković upisan u matičnu knjigu u državljana opštine Nikšić pod rednim brojem 6.886; begunac iz fočanskog zatvora 2007...“ ( Monitor, Podgorica, 20.08. str.29.). Ovaj prilog, koji je naslovljen: „Najlakše je biti Srbin“, dovoljno ilustruje odgovor na pitanje, tko je B.Šijaković.

Ne priznaje muslimanske praznike
Ministar svetosavlja Bogoljub Šijaković, zaboravio je da muslimanima u Srbiji čestita Ramazan, kao najsuptilnije vjerske blagdane, ijako bi to trebalo da bude, njegova ministarska obaveza u cilju razvoja međuvjerske tolerancije. Da li je ministar vjera Bogoljub Šijaković znao da je u toku Ramazan? Izgleda da ne! Ijako je ramazanski post počeo 11. avgusta, srpski ministar vjera muslimanima nije čestitao jedan od njihovih najvećih praznika! Potparol Islamske zajednice u Srbiji (IzuS) Samir Tandir za medije je rekao: da bi ovako ponašanje ministra trebalo gledati „u svjetlu diskriminacije prema muslimanima i Bošnjacima uopšte“. To je dokaz da ministar svoj posao radi loše, jer svu pažnju usmjerava na SPC, bliže reći na svetosavlje. Šijaković ništa nije uradio osim što je pokušao da posvađa Vladu s Islamskom zajednicom - ocjenjuje Tandir. Zatim postoji još jedan dokaz o netrpeljivosti prema islamu i muslimanima da Šijaković kao ministar nikad nije muslimanima čestitao Bajram, upravo zato što širi mržnju i predrasude prema ovoj svjetskoj religiji.

Amfilohije i Šijaković: Predvodinici antislamske i antibošnjačke kampanje

I prije imenovanja za ministra vjera Bogoljub Šijaković se kao pripadnik crkvene opštine u Nikšiću posebno vodio kampanju sa nikšićkom grupom za udaljavanje nekoliko profesora bošnjačke nacionalnosti sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Prema pisanju sarajevskih i zagrebačkih medija, Šijaković je uz pomoć kolega vjerskog lobija utjecao na udaljavanje filozofa dr Šefketa Krcića sa Univerziteta Crne Gore. Zatim, vandalistički je postupio prema profesoru etike dr Draganu Jakovljeviću, na kojeg je nasrnuo fizički uz pomoć hladnih predmeta u kabinetu i teško ga ozlijedio. Prema izjavi jednog od nastavnika Filozofskog fakulteta koji je želio da ostane anoniman, iz Jakovljevićevog tijela je istekla velika količina krvi ispred vrata na hodnik fakulteta, a da mu zbog takvog nedoličnog ponašanja i agresivnosti nije suđeno, upravo zato što je bio vikend-četnik u Bosni, kao pripadnik rezervista Miloševićeve soldaterske.

Dalje, ljudi iz Podgorice, kojima su poznate prilike u Crnoj Gori su bili iznenađeni kada su iz javnosti saznali da je Šijaković imenovan za ministra u Vladi Zorana Žižića i Dragiše Pešića, a još više su iznenađeni da je ostao u Vladi R. Srbije nakon referenduma u Crnoj Gori, kod premijera Cvetkovića. S obzirom da nijedna od opozicionih stranaka u C.Gori prosrpske orijentacije nije želela da saopći, da li je ili nije Šijaković kadar, kao i koji je njegov put od Nikšića do Vlade u Beogradu, prvo Savezne, zatim Republičke.

Upućen u Beograd u Ministarstvo vjera da zastupa Anfilohija
Prema pouzdanim podacima koje smo dobili od naših sugovornika, Šijaković je u Beograd, u Ministarstvo vjera upućen od strane kapetana OZNE Ljube Tadića, sada akademika i jednog od autora Memoranduma SANU, za stvaranje Velike Srbije. Ta veza je došla preko Nikšića jer je kapetan OZNE rodom iz Pive, a veliki je prijatelj Amfilohija Radovića, crnogorsko-primorskog mitropolita. Tadić je dugo vremena lobirao za Amfilohija, i u Nikšiću je pronašao pogodnog nacionalistu, preko kojeg je želio da Amfilohije zamijeni njegovu svetlodt patrijarha Pavla. NA sreću građana Srbije i pravoslavaca, ova ujdurma Tadićeva, nije prošla. A i sam tzv. ministar je radio za svoje interese. Iza sebe nema nikakvih istraživačkih rezultata. Ono što je pisao o filozofiji jezika, tu nije imalo šta da se riješi, to je bila sve kompilacija. Preko državljanstva Srbije bilo mu je omogućeno da prima četiri plate: 1. Kao ministar vjera; 2. Kao profesor Teološkog fakulteta u Beogradu; 3. Kao profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću i 4. Kao profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu?! Kako je ovo sve moguće, promislite sami.

Registrovao paravjersku organizaciju da sukobi muslimane
Na kraju, nameće se jedno otvoreno pitanje, kada će predsjednik i premijer Tadić i Cvetković, konačno shvatiti da je ministar Šijaković, jedan običan autsajder iz Nikšića tiranskih manira toliko uznapredovao u karijeri, da im je ugrozio poziciju kod demokratskog svijeta. Oni su odgovorni, kao državnici, kako je mogao jedan provincijski asistent iz Nikšića da dođe do funkcije srpskog ministra, te preko srpskog državljanstva osigurao primanja četiri lična dohotka zahvaljujući nacionalnoj metodologiji po kojoj je „najlakše biti Srbin“. Preko ove funkcije koju krajnje neodgovorno obavlja Šijaković je suprotno svim zakonima registrovao paravjersku organizaciju IZS, preko koje uči muslimane kakvi treba da budu, da imenuje nove vjerske funkcije i da na taj način sukobi muslimane u Sandžaku.