On se slaže da su Bošnjaci glasali za nezavisnu Crnu Goru, „uz dosta obećanja i još ponečeg“, ali su „glasali i za autonomiju Sandžaka i opet će ako zatreba, ili ako neko to ozbiljno zatraži“. “Bošnjaci južnog Sandžaka, glasajući za nezavisnu Crnu Goru, računali su, da se oslobađaju svih zala koja dolaze iz Beograda, ne znajući ili zaboravljajući da su mnoga, čak i teža, dolazila iz Podgorice, a ranije sa Cetinja, dosežući do Pešterske visoravni”, ocijenio je Suljević.

Predsjednik Odbora za obnavljanje Narodnog vijeća Sandžaka Džemail Suljević kazao je jučer da ideja o proglašenju autonomije Sandžaka koja bi podrazumjevala i njegov crnogorski dio nije napad na teritorijalni integritet države.
Nakon što je u Crnoj Gori, u prvim reakcijama poslije objavljivanja namjera SNV-a, gotovo jednoglasno odbačen taj projekat uz obrazloženje da su Bošnjaci mahom glasali za nezavisnu Crnu Goru, Suljević je saopštio da je ”Sandžak sadašnja i buduća stvarnost” i da se ta stvarnost “ne može ničijom pričom i nasiljem izbrisati”.

“Nije moglo ni Njegoševom genocidnom pričom, nasilnim pokrštavanjem, genocidom u Šahovićima, ubijanjem u Drugom svetskom ratu, nedavno u Bukovici, pa sve do hapšenja bošnjačkih političara južnog dijela Sandžaka, nedugo poslije sprovedenog referenduma o autonomiji Sandžaka 1991. godine”, tvrdi Suljević, bliski saradnik muftije Muamera Zukorlića čija je lista pobijedila na nedavnim izborima za Bošnjački nacionalni savjet u Srbiji.

Napominjući da narod bez svojih nacionalnih institucija postaje lak plijen, Suljević je optužio Srbiju i Crnu Goru da su čitavo stoljeće i danas sprovodile institucionalno nacional-šovinističku superiornost nad svim što je bošnjačko: ”Negirali su i samo nacionalno ime, a time i postojanje bošnjačke nacije, kao istorijske kategorije, sabijajući ga tako u duboku inferiornost”.
Suljević vjeruje da je većina naroda, naročito iz redova Bošnjaka za autonomiju Sandžaka.

“Ako neko sumnja u iskazanu volju građana Sandžaka 1991. godine, dajte da ih ponovo pitamo, na slobodnom referendumu, uz međunarodnu kontrolu i dobićemo pravu volju građana. Pa zar nije dobar pokazatelj i čitava istorija Sandžaka i vjekovna težnja bošnjačkog naroda kao većinskog na prostoru Sandžaka, i ne samo bošnjačkog. Avnojevski Sandžak je bio federalna jedinica, ravnopravan sa Crnom Gorom i ostalim republikama ex Jugoslavije, a predsjednik je bio srpski intelektualac, Sreten Vukosavljević. Kada je 1991. godine nelegalno ukinuta autonomija Sandžaka u Novom Pazaru, Vukosavljević je glasao protiv”, rekao je Suljević.

Prema njegovim riječima, o težnjama bošnjačkog naroda za autonomnost Sandžaka, govori i Sjenička rezolucija iz 1917. godine. Prije toga, na Berlinskom kongresu 1878. godine, ističe Suljević, pitanje Sandžaka je definisano, uz naknadne regularne korekcije.

On se slaže da su Bošnjaci glasali za nezavisnu Crnu Goru, „uz dosta obećanja i još ponečeg“, ali su „glasali i za autonomiju Sandžaka i opet će ako zatreba, ili ako neko to ozbiljno zatraži“.
“Bošnjaci južnog Sandžaka, glasajući za nezavisnu Crnu Goru, računali su, da se oslobađaju svih zala koja dolaze iz Beograda, ne znajući ili zaboravljajući da su mnoga, čak i teža, dolazila iz Podgorice, a ranije sa Cetinja, dosežući do Pešterske visoravni”, ocijenio je Suljević.
Suljević ističe da će Narodno vijeće Sandžaka tražiti najviši oblik autonomnosti: “Evropska dokumenta, konvencije i povelje predviđaju razne oblike regionalnih autonomija. S obzirom na to da je Sandžak istorijska regija, zahtjevamo najviši oblik autonomnosti. Razmislite kako je stvorena Republika Srpska i šta ona znači. Naši zahtjevi u mnogome će zavisiti od konačnog statusa Republike Srpske u BiH”.

Oteto nam se mora vratiti
Suljević smatra da su obnavljanje ideje o autonomiji Sandžaka dodatno podgrijali neriješeni odnosi između vlasti i manjina, kao i od strane vlasti zapostavljanje područja na kojima uglavnom žive manjine.
“Prije svega, bošnjački narod nije manjina, već narod u statusnom smislu. Bošnjački narod ovdje u Sandžaku je na svojoj zemlji i ima sve što imaju drugi narodi u smislu onoga šta jedan narod čini narodom. Mi, ovdje u Sandžaku nismo gastarbajteri na privremenom radu, mi smo ovdje vijekovima i imamo svoju zemlju, kuće, njive i livade. Istina, jedan dio zemlje država nam je otela na razne načine, ali oteto se mora vratiti”, tvrdi on.
On dodaje da ne postoje međunarodni brojčani kriterijumi da bi jedan etnička grupa bila narod u statusnom smislu: “Dakle, broj nam ne fali. Još da nas nisu proganjali, diskriminisali i ubijali, Bošnjaka bi danas u Sandžaku bilo koliko dvije Crne Gore u brojčanom smislu. Logično je da diskriminatorski, asimilatorski i ponižavajući položaj u svakom pogledu bošnjačkog naroda ubrzava rješavanje njegovog političkog položaja i statusa Sandžaka”.

Nacionalna diskriminacija, asimilacija i čerupanje
Suljević ističe da se ne radi ni o kakvom napadu na Crnu Goru i njen istorijski prostor „već obrnuto, stogodišnjim nedjelima nad bošnjačkim stanovništvom, nacionalnoj diskriminaciji i asimilaciji i anticivilizacijskoj podjeli - čerupanju Sandžaka: međunarodno-pravno i stvarno, Srbija i Crna Gora nemaju tapije na Sandžak”.
On kaže da ga ne čude reakcije crnogorskih političara i intelektualaca iz redova bošnjačkog naroda koji su bili izričiti da ideja o autonomoji Sandžaka nema uporišta među bošnjačkom populacijom u Crnoj Gori.
“Takvih ima i u sjevernom Sandžaku koji participiraju u Vladi i parlamentu Srbije i isto tvrde, da nam je država Srbija sve dala i da smo čak privilegovani. Narod ih više ne imenuje političarima ili intelektualcima, već poznatim imenima: Sejde, Fikretovci, Kurpejovići, Morine... Nažalost, dosta dugo su lagali i varali narod, sve donedavno, do ovih izbora, samo za Bošnjake u sjevernom Sandžaku, na kojima su poraženi zajedno sa Vladom Republike Srbije”, kazao je Suljević. (A.SADIKOVIĆ)