Hrustan NOĆIĆ: U danima kada smo prolazili kroz mnoge tegobe i kušnje ratova pa i sad kada je nastupio mir mnogi Bošnjaci su se pitali ili se i dan danas pitaju: Ko je krivac za to ili da li smo sve ovo zaslužili? Da bi bar donekle ili djelimično odgovorili na ovo pitanje pogledajmo kakvi smo bili prošlih soljeća a posebno kakvi smo bili ovih zadnjeh pet decenija. S obzirom na te okolnosti i činjenice naš moralni i duhovni pad iz mjeseca u mjesec neprekidno je rastao.

Imao sam neke misli koje su mi kolale glavom i u kojima sam vidio da bi bilo neke fajde da o njima nešto napišem. Naime ovaj tekst je skroman pokušaj da se malo bar objasne uzroci teške kušnje koja je zadesila Bošnjake, bosanske muslimane. U vezi s tim naznačit ću prijedloge o potrebi duhovnog preporoda Bošnjaka.

„Allah neće izmijeniti stanje stanje jednog naroda dok taj narod ne izmjeni sebe“ (Kur“an)

Povjesne pojave koje su izazvale krizu Bošnjačko-muslimanskog naroda
U određenim povjesnim razdobljima, zbog krize duha i morala ili zbog nekih drugih sličnih okolnosti u tešku situaciju su dolazile pojedine ljudske zajednice pa i čitavi narodi. U takvim zajednicama, društvima i narodima je došlo protivprirodnih stanja do kršenja Božanskih zakona. I to zlo počinje da se širi poput zaraze, ponekad prerastajući u počasti. Tako da se na širokom polju nijekaju Božanski zakoni, ruše se vječne moralne vrijednosti. Razlozi zbog kojih dolazi do ovakvih teških sudbonosnih zbivanja su mnogobrojni. Međutim može se slobodno reći da je osnovni razlog ovakvih stanja, slabljenje ili potpuno odsustvo vjere u jednog Boga, tako da su ljudi u potpunosti zaboravljali da je vjera u Boga i pridržavanje Njegovih zakona izvor i osnova za svaku sreću i blagostanje ljudi.
Kao i mnogi drugi narodi tako je i naš bošnjačko-muslimanski narod prolazio kroz teška iskušenja, krenuvši od osvajačkih ratova protiv Bosne i Bošnjaka tako da su ta iskušenja počela koncem XVII stoljeća gdje je Osmanska imperija doživjela težak poraz. Iza ove velike tragedije dolazi do još nekoliko pohoda Austro-ugarske protiv Bosne i Bošnjaka.
Zatim u toku Balkanskih ratova 1912.-1913. godine nad muslimanima u Sandžaku Srbi i Crnogorci vrše zločine, gdje dolazi do velikih zbjegova prema Makedoniji i Turskoj.
Poslije Prvog svjetskog rata kada je Srbija okupirala velike prostore i uspostavila Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, za muslimane u Bosni nastaje teško stanje tako da su muslimani u Bosni ekonomski uništeni. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije traje neprekidan pritisak Srba na muslimane. U Drugom svjetskom ratu velikosrbi organizirani u četnički pokret vrše pravi genocid nad muslimanima Bosne i Hercegovine, oni vrše do tada nezapamćen zločin gdje mučki ubijaju više od 100.000 muslimana. Dolaskom komunista na vlast u Jugoslaviji 1945. godine položaj muslimana i dalje ostaje težak. Tako da velikosrpska šovinistička politika nastavlja svoj rad krijući se iza parola socijalizma i bratstva-jedinstva. Tada su mnogi muslimani ubijeni na osnovu nepravednih optužbi bilo to sudskim ili vansudskim putem. Tada se upravo radilo o ideološkoj agresiji i genocidu jer je bilo očito da komunisti žele da unište muslimanske političke, vjerske i kulturne ustanove ili bolje rečeno jednom riječju uništavanje duhovnog bića Bošnjaka muslimana. Komunisti su zabranili muslimanima nacionalno ime gdje su time željeli da u srcima Bošnjaka zatru svaki osjećaj za vjeru Islam i sve tragove bošnjačke tradicije. Početkom devedesetih godina a do tada u javnosti prikrivan velikosrpski duh prelazi u otvorenu agresiju na Bošnjake sa osnovnim ciljem da se potpuno unište Bošnjaci muslimani ili da se zauvjek protjeraju sa prostora Bosne i Hercegovine. Tako da su srpsko-crnogorski ekstremisti 1992.-1995. godine proveli nad muslimanima nečuvene zločine kakve do sada historija nije zabilježila. Pale su mnoge žrtve a mnogi naši ljudi su protjerani iz svojih domova. Poubijano je i poklano na najzvjerskiji način oko 250.000 muslimana. Silovano je oko 30.000 naših žena, djevojaka pa čak starica i djevojčica, popaljena su mnoga sela i gradovi gdje su živjeli muslimani. Spaljeno i srušeno je oko 800 džamija, zatrta mnoga groblja i svi objekti islamske civilizacije.

Autor u Bosanskoj Krajini Džamija u Kula Gradu Na bošnjačkom mevludu

Ko je krivac za to? U danima kada smo prolazili kroz mnoge tegobe i kušnje ratova pa i sad kada je nastupio mir mnogi Bošnjaci su se pitali ili se i dan danas pitaju: Ko je krivac za to ili da li smo sve ovo zaslužili? Da bi bar donekle ili djelimično odgovorili na ovo pitanje pogledajmo kakvi smo bili prošlih soljeća a posebno kakvi smo bili ovih zadnjeh pet decenija.
S obzirom na te okolnosti i činjenice naš moralni i duhovni pad iz mjeseca u mjesec neprekidno je rastao. Kao prvo alkohol je prodro u sve naše domove tako donoseći ogromne poroke i zla, naši mladići i djevojke postali su robovi narkomanije. Prostitucija, nevjerstvo u braku, blud općenito su se počeli širiti među muslimanima. Oni mješoviti brakovi koji su po islamskom učenju zabranjeni vrlo rijetko su nailazili na osudu i prigovor i ako spadaju među najteže grijehe, tako da su djeca iz takvih brakova u većini slučajeva bila antiislamski orijentirana i odgojena. Mnogi roditelji su od djece krili istinu o Islamu i nisu im dopuštali da idu u džamiju ili da pohađaju vjersku pouku. I zato u svojim lutanjima naši mladići i djevojke postaju bezlična masa i pristalice bezboštva. Abortus (pobačaj) bio je svakodnevnica i gdje je tim ubijeno više miliona Bošnjaka a da niko nije podigao glas protiv ovoga strašnog zločina. Gdje su Bošnjaci sami sebi ubijali budućnost. Kocka i sve vrste hazaderskih igara kod Bošnjaka kao sasvim nešto normalno. Nerijetko su Bošnjaci muslimani davali svojoj djeci nemuslimanska imena. Nova godina je proslavljana uz opijanje i nemoral. Svađe, sukobi i međusobna potvaranja među Bošnjacima su postali svakodnevnica. Mnogi muslimani su zapostavili namaz, post, zekat te mnoge farzove i sunnete. Djevojke i žene su počele nositi odjeću koje su u suprotnosti sa islamskim načinom odijevanja. Krađe, prevare, kriminal i laži su širom ulazile u naše domove. Neki, nazovi muslimani, su jeli svinjetinu i čak gajili svinje.
Dakle, kufr (nevjerstvo) je uprljao naše domove. Na osnovu činjenica iz naše nedavne prošlosti postaje jasno da srljamo u duhovnu i fizičku smrt. I onda je došao strašan udar koji je iz temelja potesao čitavu Bosnu i Hercegovinu, udar koji je ledio krv u žilama. Bošnjaci muslimani su se počeli da bude iz teškog zlokobnog sna.

Sreća u nesreći
Čudo koje niko nije mogao očekivati, bar su nam tako tvdili bratstvom-jedinstvom. Nismo nestali, opstali smo. Ali smo platili visoku cijenu. Allah dž.š. je spasio naš muslimanski narod u najtežim trenucima. Ovo je istovremeno bila opomena, kušnja, kazna i milost našeg Gospodara Allaha dž.š. U tom stravičnom udaru Bošnjaci gotovo nenaoružani zaustavili su dušmane i slomili neprijateljski pohod. Ne bojeći se smrti hrabro su stali u bojni red. Mnogi su se zapitali zašto je to tako bilo kad smo očito bili griješnici. Da li zato što su naše nane i dede i pored komunističkog terora podizali ruke i molili Allaha dž.š. za milost? Uglavnom ovdje što je bitno da zastori zablude počeli su da se uklanjaju. U ovim sudbonosnim danima počeli smo da prepoznajemo sami sebe i svoje bližnje. Iz ove naše spoznaje izvukli smo sudbonosnu pouku od koje je zavisio naš opstanak i opstojnost na ovim prostorima.

Neopreznost
Vrijeme mira je došlo ali ipak nismo bili u stalnom oprezu i nije postojala bojazan da oni koji su naučili o Islamu malo ne počnu se ponovo vraćati kufru, nije postojala bojazan za blud, prostituciju, alkohol, drogu, kriminal da se ponovo ne počnu vraćati među bošnjačke skupine. Ali eto nažalost sve se to za kratko vrijeme vratilo. Vratilo se ponovno vrijeme onog bratstva-jedinstava samo u drugom obliku, kada se prije svega veliki broj muslimanske omladine pohrlilo za ovim mnogobrojnim porocima nebi li ušli u Evrpsku uniju, kada se mnoge muslimanke udaju za nemuslimane, kada naša Bošnjačka politička elita kako bi se dodvorila velikosrpskoj ideoligiji pokloni i slobodno kaže da među bošnjačkim narodom ima 10 % ekstrema i time se daje zeleno svjetlo srpskočetničkom agresoru da još 150.000 muslimana pobije, zatim da bi i Bošnjaci trebadi da usvoje deklaraciju o izvršenom genocidu nad srpskim narodom kako bi svima udovoljili i kako bi došlo do mira na području balkana, zatim slanje vojske na jednu malu skupinu muslinana Gornje Maoče. To su oni koji su malo naučili o islamu ali su puno zadojeni mlijekom komunističke ideje. Tako da ono što nisu mogli puškom sada hoće posebnom politikom da ovaj muslimanski narod zastraše i osude.

Islam put nade i spasa
„Došao je čovjek Poslaniku s.a.w.s. i pitao ga kada će nastupiti Kijametski dan, a Poslanik mu odgovori: Kada se zanemari emanet očekuj Kijametski dan. A kako se zanemaruje emanet Allahov Poslaniče? Poslanik odgovori: Kada se važni poslovi počnu povjeravati nesposobnim i nepovjerljivim ljudima. Ljudima koji ih nisu u stanju izvršavati na zadovoljavajuči način, tad očekuj Kijametski dan“ (Buhari)
Zbog svih činjenica i okolnosti sa kojima smo se susreli poslije ovog krvavog rata javlja se velika potreba da duhovnom obnovom i preporodom bošnjačkog-muslimanskog naroda. Ne smijemo više oklijevati u ovom časnom zadatku jer nam dušmani sa svih strana prijete.
Poslanik s.a.w.s. nam je prije 14 stoljeća a na primjeru svoga rada pokazao šta i kako trebamo raditi. On je svoj narod iz mraka neznanja poveo ka svjetlosti istine. Tako i mi moramo početi svoj put ka preporodu slijedeći Kur“an i Sunnet. Sa Kur“anom u srcu slijedeći Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s. poći ćemo ka spasu i sreći na oba svijeta.Odazvati se moramo svakoj Allahovoj zapovjedi. “Slušamo i pokoravamo se“ treba da bude naša parola.
Allah dž.š. je rekao: „I neka među vama bude onih koji će na Dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će što žele postići.“ (Kur“an III:104)
Naša je dužnost odazvati se ovim Allahovim dž.š. naredbama. Zato iz našeg bošnjačkog naroda a posebno iz mladih naraštaja treba da se formiraju grupe nosilaca i tumača islamske misli koji žele dobro svome narodu i koji trebaju da odpočnu duhovnu obnovu kod naroda.
Buđenje Islama u našem narodu dovest će do pobjede dobra u nama, a do poraza zla.
Kada se ostvare ova nastojanja vjera u Allaha dž.š. i da islamski način življenja bude naša svakodnevnica. U povjesti je to bezbroj puta dokazano da je to izlaz iz svih teškoća i kriza i da je Islam put spasa koji vodi svakom Dobru.
Svi Bošnjaci muslimani od najmanjeg djeteta koje razumije pa do naših nana i deda treba da se uključe u ovu plemenitu borbu prema svojim snagama i mogućnostima i da mole Allaha dž.š. za pomoć koji vodi do pobjede.
Allah dž.š kažež: „Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške ko je taj ko vam osim Njega može pomoći? I samo u Allaha neka se vjernici pouzdaju“ (III : 160)
„O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite“ (III : 200)