Rahmetli Hakija I. Cecunjanin, dipl. ecc. (1951-2010)

Iznenada, za mnoge prijatelje i građane grada ispod Prokletija, Plava, ovaj haber je primljen kao šok. Ljudi su iznenađeni da je 1. februara t.g. oko sabaha, iznenada preselio jedan od najuglednijih službenika i građana općine Plav, Hakija I. Cecunjanin. Pozvani ljekari i hitna pomoć su samo mogli da konstatuju smrt. Dženaza je obavljena pred više hiljada građana na Šehidskom mezarju - Hrankoviće, koju je predvodio njegov sin Muhamed ef.. Bez obzira na snijeg i izuzetno hladno vrijeme, pored građana Plava i Gusinja i drugih mjesta regije Sandžak, na dženazi je zapaženo prisustvo brojnih zvaničnika iz Podgorice, Sarajeva, Amerike i Zapadne Evrope (koji su uspjeli prebaciti se avionom do Podgorice i Prištine, zatim autima do Plava).
Hakija I. Cecunjanin je rođen 20. oktobra 1951. u Plavu, u siromašnoj, ali veoma uglednoj porodici. Roditelji Islam i Šefka, rođ. Purišić, supruga Sabaheta, sinovi Miralem, dipl. ecc. živi u SAD, Muhamed ef. imam u Plavu i Mirza, student prava na Univerzitetu u Sarajevu.

Rahmetlija je osnovnu školu i gimnaziju završio u Plavu, a studije ekonomije na Ekonomskom fakultetu, Univerziteta u Prištini. Hakija je svojim predanim radom došao do svoje diplome i stručnog identiteta bez ičije potpore i intervencije. Svoju profesionalnu karijeru je započeo u zavičaju, gdje je radio na odgovornim poslovima: direktor „OBOD“-a Cetinje, „Metaloprerada“ Plav, zatim načelnik za privredu općine Plav, sekretar za financije općine Plav. U svojoj karijeri napravio je više projekata vezanih za strategiju razvoja općine Plav. Više puta je koristio svoje godišnje odmore za studijske boravke u Americi, gdje se upoznao sa suvremenim dostignućima američke ekonomije.

Uprkos velikoj migraciji mladih iz plavskog kraja, ekonomist Hakija Cecunjanin je čitavu svoju profesionalnu karijeru vezao za svoj kraj. O tome svjedoči i izjava jednog od kolega: „Želio je da utiče na mlade da izdrže svu presiju režima i izazove vremena, da odustanu od migracije i nastave živjeti na vjekovnim ognjištima. Tim svojim idejama, uticao je, kako na mene tako i na jedan veći broj mlađih prijatelja, koji su shvatili njegovu poruku“, kazao nam je između ostalog Ervin Kandić dipl. pravnik, glavni administrator u općini Plav, podsjećajući da je sa njime uvijek imao visok nivo kolegijalne saradnje.

-Razgovor o kolegi Hakiji Cecunjaninu, zahtijeva širu elaboraciju. O njemu kada se govori ne mora se ništa izmišljati. Mislim, da dijelim mišljenje brojnih kolega i sugrađana, da je Hakija bio perfektan čovjek i stručnjak, ne to što je sada rahmetlija, već zasigurno o njemu i za života i danas možemo reći samo najbolje. Svjedočim, bio je saradnik broj jedan, službenik broj jedan, čovjek koji se rijetko rađa u ovom kraju po ljudskim vrlinama, kolega koji je imao istančan smisao da sasluša, pretrpi, pomogne i podrži sagovornika. To mišljenje sam imao od prvog dana kada sam se susreo sa poštovanim Hakijom, prije petnaest godina, kao i danas kada ga više nema među nama, rekao nam je između ostalog, Ramo Sinanaj, dipl. ecc., inače savjetnik u lokalnoj privredi.

Interesantno je zapažanje jednog običnog djelatnika iz Metaloprerade, Šabana Šeljka, kojem je Cecunjanin prije više od dvije decenije bio direktor, koji kaže: „Sjećam se jednog neobičnog trenutka, kada su odozgo naredili da Cecunjanin podijeli 40 rješenja svojim radnicima o otkazu; tada je javno iznio stav – „Ako trebam nekome da dam otkaz u firmi gdje sam rukovodilac, prvi ja odlazim iz nje“. Evo kako je zaštitio radnike – kada je trebao da otpusti 40 radnika kao tehnološki višak, on je otvorio u svojstvu direktora Oboda novu liniju u „Metalopreradi“ farbanja proizvoda. Na taj način mi smo ostali kao radnici sve do današnjeg dana. Svi smo mu mi zahvalni što nas nije država uspjela baciti na ulicu“.

Jedan od bližih kolega iz Opštine Plav, Harun Redžić, arhitekt, dok smo pisali ovaj tekst se javio i istakao: „Plav je imao veoma mali broj kvalitetnih ekonomista. Iznenadnim odlaskom kolege Hakije Cecunjanina će ostati velika praznina u našoj opštini. Hakiju sam znao kao savršeno ozbiljnog čovjeka, izuzetnog stručnjaka za lokalnu ekonomiju, mikroekonomiju, računovodstvo i posebno financije. On je nakon studija sve ove discipline intenzivno studirao, u pravom smislu te riječi. Jednom riječju, čitav naš kraj je njegovim odlaskom oštećen...“.

U društveno-političkom životu Hakija Cecunjanin je pokazivao svoje interesovanje i umjerenost, posebno kao član političke organizacije SDA, koja je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća okupljala Bošnjake. U tom pravcu je i izjava advokata, prof. dr Sefera Međedovića, koji kaže da je Cecunjanin bio veoma pošten i odmjeren Bošnjak, krasile su ga brojne ljudske vrline.

Na kraju: ipak osjećanja gorčine, koje se javilo odmah nakon povratka sa hatara, koji je obavljen u Centru za kulturu u Plavu, primijtili smo (a šta su nam i mnogi drugi dali za pravo), da su napravljeni brojni propusti, bez obzira na izuzetno hladno i sniježno vrijeme, prilikom ispraćaja ovog merhuma na Ahiret. Prvo, Općina u kojoj je proveo radni vijek nije organizirala komemoraciju, da se korektno, građanski i kolegijalno oprosti od svog revnosnog visokog službenika, čiji je radni vijek iznenadnom smrću prekinut, i tim da se zaokruži njegova profesionalna legitimacija i biografija. Zatim, rukovodstvo Općine nije iskoristilo mogućnost da se oprosti od svog kolege na Šehidskom mezarju Hrankoviće! Ni sami bratstvenici, među kojima ima i glasovitih humanista, dobrotvora i biznismena u svijetu nisu ispoštovali adete ovog mjesta, da pozovu prisutne građane, posebno sa strane da se povrate u dom rahmetlije. Jedan od naših sagovornika je bio decidan i rekao: „Svi žitelji sela mogu da pomru ali adeti ostaju“. Običaji se moraju njegovati, oni su stvar geografije življenja naroda. Time se ne vrijeđaju i ne pomjeraju vjerska osjećanja i dužnosti, već se učvršćuje odnos čovjeka prema čovjeku, a posebno pažnja prema onima koji više nisu sa nama. Stari Bido, koji je zašao u duboku devetu deceniju života, koji je došao sa velike daljine dodaje: „Nemoj da vas to čudi, rukovodstvo ovog kraja, čitavo vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, je nastojalo da progna učene ljude. Zato rahmetli Hakiji treba dodijeliti orden za hrabrost, što je i davao otpor takvoj ideologiji i što je izdržao.
Prerani odlazak na Ahiret našeg prijatelja, školskog druga i brata Hakije Cecunjanina, otvorilo je mnoge rasprave o smislu i trajanju života. Odlazak na Ahiret prekinuo ga je da završi svoje započeto djelo, posvećeno zavičaju i dijaspori, čiji su građani rasuti po čitavom Dunjaluku ne svojom voljom. Takav je život pun iznenađenja i neizvjesnih životnih ciklusa, koji ostavljaju ožiljke na duši.
Zacijelo, sjećanja na Hakiju uvijek će živjeti u srcima svih zavičajaca Plava i Gusinja, ma gdje živjeli. Porodici Hakije Cecunjanina, rođacima i prijateljima neka dragi Allah podari sabur, a rahmetliji život u džennetskim baščama.