Porodica Sadika Ramćaja vapi da joj vojne vlasti konačno kažui gdje se nalaze zemni ostaci ubijenog brata, oca i sina. Beka i Nurije Kastati, čekaju da na sudjenju saznaju ko je iz vojničke puške pucao na njihovog dvanaestogodišnjeg sina jedinca. Đuraj Sabile, supruga Afrima Đuraja, poljoprivrednog ineženjera iz Radavca, takođe čeka da pita dva vojnika zašto su oni dvadeset i četiri metka ispalili u Afrima, koji je u mjestu Gornji Bukelj kod njih ušao u sobu da zatraži zaštitu - kaže advokat Velija Murić, otkrivajući do sada neobjavljene detalje o slučaju Kaluđerski laz.

Suđenje protiv sedmorice bivših pripadnika Vojske Jugoslavije, optuženih za ratne zločine počinjene nad albanskim civilima 1999. godine u Kaluđerskom lazu počeće u četvrtak u bjelopoljskom Višem sudu.
Murić priča da je Arben Redžaj iz Jablanice, ostao živ pod nevjerovatnim okolnostima, a da su njegova četiri saplemenika, iskasapjlena i zapaljena u mjestu Giljevo Polje kod Rožaja.

- Njegova priča je potresna i istinita: stariji vojnik, vjerovatno rezervista, naredio je mladom vojniku da Arbena povede nekoliko koraka dalje i da ga ubije. Taj mladi vojnik je odbio naređenje uz riječi: “Pa on je moj vršnjak, neću da ga ubijem”. Iz ruku mladog vojnika, pušku je uzeo stariji rezervista, ali je Arben uspio da mu je otme i pobjegne. I Arben čeka da svoju priču ispriča sudskom vijeću, a kako kaže, ako bi sreo vojnika koji nije htio da puca u njega, ponudio bi mu pobratimstvo. Alji Bečiraj iz Vrela i danas na rukama ima tragove od sedmodnevnog vezivanja konopcem za stablo u šumi. I on je sticajem čudnih okolnosti preživio da ispriča priču o tome šta se desilo sa sedamdesetogodišnjim Sadikom Ramćajem iz Vrela, koji je sve vrijeme sa povezom preko očiju, bio vezan za njegove noge, a čijeg tijela nema. Porodice Husaj, Murati i Redžaj, će pitati tužioca, što na spisku ubijenih nema Tone Husaj, Faruka Murati i Muse Redžaj i ako su i oni žrtve zločina izvršenog po istom nalogu i iz istih ruku iz toga vremena – ispričao je Murić detalje potresnih ljudskih ispovijesti.

Murić smatra da je u dosadašnjem postupku bilo propusta, a zbog zakonskih ograničenja nije mogao da iznese neke interesantne pojedinosti vezane za predstojeće suđenje.
Prema njegovoj ocjeni, u slučaju “Kaluđerski laz”, u postupku istrage, nijesu pribavljeni svi relevantni dokazi, optužnicom nijesu obuhvaćene sve žrtve žločina i “nije se postupalo dovoljno principijelno”.
-Iako su na osnovu pravosnažnog rješenja istražnog sudije svi okrivljeni sumnjivi kao izvršioci djela sa najtežim kvalifikacijama, tužilac je odustao od njih četvorice. Takvo postupanje od veoma visokih pravosudnih instanci, imalo je nesagledive štetne posljedice – kazao je Murić.

Prema njegovom mišljenju, istraga, optuženje i pritvor nakon optuženja su pitanja od čijih odgovora bitno zavisi zaključak da li je država preko sudskih organa bila dovoljno riješena da se suoči sa ovim zločinom.

- Ako je istražni sudija donio rješenje o sprovođenju istrage za ratni zločin, uz činjenično utvrđenje o postojanju osnovane sumnje o konkretnim izvršiocima zločina, nema nijednog pravnog a ni ljudskog opravdanja, što osumnjičenima pritvor nije odmah određen. Desila se krajnje apsurdna, ali ipak pravno moguća situacija, da je pritvor osumnjičenima određen tek nakon podizanja optužnice. To je rezultiralo da je jedan od okrivljenih, koji je bio dostupan u postupku istrage, i nakon tada javno datog obećanja da će se odazvati na svaki sudski poziv, pobjegao u Beograd. Takvim postupanjem suda,efikasnost i zakonitost suđenja je suštinski i dovedena u pitanje – ocijenio je Murić.

A.SKORUPAN