Akademik Muhamed FILIPOVIĆ Treba znati misliti i pisati Naravno, ja se nisam obraćao Tihićevim adlatusima iz SDA i delegatima njegovog mišljenja, nego njemu. Ako je on zaboravio misliti ili pisati, ja ga razumijem, jer to nije nimalo lako. Treba znati misliti i pisati. Ako nije, onda se može zaključiti da ne zna šta da mi odgovori. Lično obraćanje u javnoj komunikaciji zahtijeva lični odgovor, a ne odgovor preko anonimusa iz neke stranke.

U jednom pitanju od najvećeg javnog interesa i od interesa za svakog građanina ove zemlje, pa i mene samog, ja sam se u prošlom broju "Avazovog" političkog priloga "Sedmica" obratio Sulejmanu Tihiću, ne zbog toga što bi me to veselilo, nego zbog činjenice da je on uzeo sebi za pravo da odlučuje i o mojoj sudbini, ali i zbog toga što se on obratio meni.

Istina, na u kulturnoj komunikaciji nedoličan način, zapravo, na svoj originalno žalostan i nekulturan način, svrstavajući me u neke anonimne profesore i akademike.

On jadan, kakav je, ne zna kakvu je, tim načinom obraćanja, sam sebi dao duhovno-kulturnu karakteristiku i intelektualno-moralnu ocjenu. Ali, od naših političara i nije za očekivati neku kulturu i takt, pa čak ni obično poštovanje kulturnih uzusa u komuniciranju. A ja sam mu na kulturan način, kao Sulejmanu Tihiću, odgovorio na prozivku i pokušao mu pokazati u čemu su fatalne greške njegove sadašnje politike. Ja na to imam sva prava. Međutim, on nema prava da se meni obraća anonimno i k tome preko bedela.

Kao što sam to i rekao, on ne može da odgovori na pitanja koja sam mu postavio i onda mi odgovara preko apstraktnog subjekta koji se zove SDA. U čemu je zapravo stvar, zanijemio je čovjek pred istinom. Ovi, pak, od kojih nigdje ni u kakvom dobrom i korisnom poslu nema traga, ne znaju drugo nego podržavati šefa, tako da neoriginalno vrijeđaju i lažu, ponavljajući otrcane fraze iz arsenala najniže propagande.

Ne pomišljaju jadnici da bi i najkraća kritička analiza bilo kojeg pitanja koje spominju pokazala kako su fatalnu politiku vodili u naše ime i do čega nas je ta politika evo dovela. Velika mi je moralna i intelektualna satisfakcija da sam bio protiv te politike u najbitnijim pitanjima novije historije naše zemlje i naroda.

Došlo je, međutim, vrijeme kada više nije moguće narod voditi tako da mu se neprestano kazuje kako su drugi krivi za sve, umjesto da kažu narodu zbog čega smo u buli.

Pošto ne mogu reći istinu, oni stvaraju nove zablude o tome da će sve biti odlično, da nema brige, jer je Prud izlaz i da treba zaboraviti historiju, da se ne uživljavamo u ulogu žrtve, itd. Sve glupost jedna veća od druge. (Avaz)