Šerbo Rastoder bahato se razapeo preko bogate “sofre” i punim ustima promrljao: “Neka je krst ‘voliki, samo da ja imam prava’.

Prof. dr. Šerbo Rastoder, predsjednik Bošnjačkog savjeta Crne Gore u srpskim i crnogorskim medijima objavio je tekst Konzul i „vehabije” . Dr. Rastoder osjetivši da ga može zapasti dio kolača u vajnom slučaju «konzul Sekulović», na njemu svojstven i dodvoravajući način obraća se javnosti da između ostalog obznani kako je dobro zapazio da je potpisnik ovih redova bio na sastanku od 17. okt. koji je održan u Islamskom centru Plav-Gusinje, između članova proširenog Odbora (čiji sam član) i crnogorske delegacije. (Naglašavam da je ovo bio sastanak a ne tribina). U tom pamfletu profesor pametuje, jer je to jako važno, bar za namjenu ovog reagiranja, citiram: Uglavnom je i publika bila ista, s tim što je ovoga puta bio prisutan i glavni urednik Bošnjaci.Net - E. Krcić, koji se svojevremeno eksponirao kao pristalica zajednice s Srbijom.
Tim Bošnjaci.Net je Šerbu Rastodera (i pajdaše) natjerao da dobro pamti svoj boravak u New Yorku, ne zbog toga što sam se ja navodno eksponirao kao “pristalica zajednice sa Srbijom” , već iz razloga što se pred prisutnima sramotio lažima, pohlepom i demagogijom bezuslovno zagovarajući referendum, ali samo za sopstvenu računicu. Prisutni su tada s razlogom postavljali pitanja o pravima Bošnjaka i državnim simbolima Crne Gore. Naglasak je bio da im smeta upotreba crnogorske (aktuelne) zastave pod kojom je u plavsko-gusinjskom kraju vršeno masovno pokrštavanje i ubijanje 1912. i 1913. godine, također i križevi na grbu. Tada se Šerbo Rastoder bahato razapeo preko bogate “sofre” i punim ustima promrljao: “Neka je krst ‘voliki, samo da ja imam prava’. Profesor Rastoder je tom prilikom izrekao još mnogo drugih bedastoća, ali itekako je znao za šta se ustvari bori. Zato sada za razliku od drugih Bošnjaka uživa sva prava u Đukanovićevoj privatnoj državi. Usput, u crnogorskom “građanskom” društvu prigrlio je nekoliko važnih funkcija pa se potpisuje čas kao predsjednik Bošnjačkog savjeta, čas predsjednik Foruma Bošnjaka, a zlu ne trebalo - tu je i pozicija gl. urednika “Almanaha“ (svaka pozicija po nešto šićara), dok je Bošnjacima, za koje se navodno on i njemu slični bore, ostalo da sa zavežljajem u ruci idu po svijetu i tamo u tuđini, kad im se pruži prilika, da se bore za bošnjačka prava u Crnoj Gori.

Rastoder u punom zamahu (Arhiva Bošnjaci.Net Dec. 2005.)

Pomno prateći političke prilike u Crnoj Gori, stiče se utisak da se svako malo određene političke, interesne, poslovne i ine grupe pozivaju na «svoje zasluge za suverenost» i to uzimaju kao vrhunski kriterij svog «patriotizma» a često puta se to uzima i kao osnov za traženje «viška prava». Dok i ona druga strana tvrdi suprotno. Zato, svi ti pojedinci, sa debljim džepom i idu naprijed, a država i narod zbog njihovih zasluga “napreduju” u rikverc.
Bošnjački političari u Crnoj Gori, bošnjački intelektualci, javni i kulturni radnici u svakoj prilici ističu njihov doprinos i doprinos bošnjačkog naroda obnovi crnogorske državnosti. Doprinos jeste nemjerljiv, ali se istovremeno nameću sljedeća pitanja:

-Da li su za, ne samo statistički iskazanu zaslugu obnove crnogorske državnosti, Bošnjaci u Crnoj Gori dobili adekvatnu «nagradu»?
Ne mislim na «nagradu» gore spomenutog tipa, već onu opću, civilizacijsku, demokratsku, poput priznanja i procesuiranja zločina od strane zvanične Crne Gore za nepočinstva koja su urađena nad Bošnjacima; poput otmice u Štrpcima; hapšenja i deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine; kažnjavanja počinilaca zločina u Bukovici; kažnjavanja i procesuiranja monstruoznog i režiranog suđenja čelnicima SDA za Crnu Goru u kojim su gestapovskim metodama, na najzvjerskiji način mučeni i osuđeni njihovi čelnici...

- Da li su se „džemepraši“ izvinili za slijed Miloševićeve politike i agresorsko-genocidna nedjela koja su počinjena u periodu 1990-1995?
- Da li se suštinski a ne deklarativno popravio položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, po pitanju garantirane zastupljenosti u Parlamentu, vjerskih i nacionalnih prava, adekvatne zastupljenosti u organima Državne uprave, zatim u DKP-ima u svijetu, da nam se ne dešavaju „Sekulovići“?

Ovo su pitanja kojima bi trebalo da se bavi Brkovićev akademik a ne da mu bude preokupacija za šta sam se ja kao jedinka zalagao, i uz to plasira laži. Time najbolje pokazuje da ne trpi uspjeh drugog. U arhivi Bošnjaci.Net postoje tekstovi koje sam pisao pred referendum koji su dostupni javnosti, u njima jasno stoji - bezuvjetno i ustavom garantirati prava Bošnjacima pa tek onda glas!!! Ali vjerovatno ću razočarati dr. Rastodera ako kažem da me nikada nije zanimala Srbija, sa CG ili bez nje. Ali ako je uopće važno, još od ranih 90-tih (kao mladić) između onih malobrojnih bio sam za nezavisnu Crnu Goru (kada je pokret predvodio uvaženi gospodin Slavko Perović čiji je projekat kasnije doslovno ukrao Đukanović). Danas bi CG obilježavala 16. ili 17. rođendan od obnove državnosti, nego tada je Rastoder, kao veliki Jugosloven, sa Miloševićevim džemperašima branio da im se ko na takne u «Srboslaviju». Negdje istovremeno Slovenijom, Hrvatskom a posebno Bosnom i Hercegovinom se širilo srpsko-crnogorsko agresorsko-genocidno čojstvo i junaštvo. U ratnom vihoru i stradanju Bošnjaka, nikada nisam čuo niti pročitao za bilo kakvu vrstu osude od strane Šerba Rastodera, sve do iza 2000.-tih kada ga Đukanovićeva hunta lansira među Bošnjake. Eto, sada nam prodaje lekcije iz patriotizma, doduše crnogorskog i to po Đukanovićevom receptu.
Profesore, laži nas nježno!