Kliknite na sliku za uvećati Obraćanje Branka Milića, generalnog konzula CG u NY Prisutni na sastanku Pažljivo praćenje izlaganja gostiju Radončić: Jesi li čuo šta je rekao? Pjetrović: Jesam!

Generalni konzulat Republike Crne Gore sa sjedištem u New Yorku od druge polovice oktobra mjeseca počeo je sa obradom zahtjeva i izdavanjem novih pasoša građanima koji žive i rade na području SAD, odnosno New Yorka i šire okolice, što je u nadležnosti ovog konzulata. Ovim povodom u Americi boravi delegacija tri ministarstva Vlade Crne Gore, u čijem su sastavu pomoćnik ministara unutarnjih poslova, sekretar Ministarstva vanjskih poslova i pomoćnik ministara za dijasporu, što je bio povod da se na zahtjev gospodina Branka Milića, generalnog konzula CG u New Yorku zakaže sastanak sa građanima ove Republike koji žive na ovom području. Sastanak je održan u petak navečer (17. okt. 2008.) u prostorijama Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje na Astoriji na kojem su, pored rukovodstva Zajednice na čelu sa predsjednikom hadži Smailom Srdanovićem, prisustvivali članovi užeg i proširenog Odbora iste zajednice, odnosno Bošnjaci porijeklom iz Plava, Gusinja, Petnjice, Berana, Rožaja, Bijelog Polja…

S lijeva: Đurović, Subašić, Lakić, Sekulović, Milić i Srdanović

Na samom početku večeri Srdanović je u svojstvu predsjednika Zajednice i domaćina gostima poželio dobrodošlicu, upoznao ih o programu večeri, u sklopu kojeg je predviđeno izlaganje svih gostiju, postavljanje pitanja i diskusija od strane prisutnih. Također, za sve prisutne priređena je bogata večera, onako kako se inače priprema za musafire u našem zavičaju.

Prvi se obratio generalni konzul Milić, koji je biranim riječima pozdravio sve prisutne što su se odazvali pozivu da prisustvuju “prvom” sastanku i poželio plodnu suradnju. Ujedno ukratko ih je upoznao sa početkom izdavanja novih pasoša.

- Za sve one kojima su bile potrebne naše usluge znaju kako radimo, ali i od sada, da znate, vrata su vam otvorena, jer je to konzulat svih građana CG, - rekao je između ostaloga generalni konzul Milić.

On je predstavio delegaciju, ministarstava i konzulata, u čijem sastavu su bili:
Osman Subašić, pomoćnik ministra unutarnjih poslova i javne uprave;
Dragan Đurović, pomoćnik ministra - rukovodilac Sektora za konzularne poslove i dijasporu;
Milan Lakić, sekretar u Ministarstvu inostranih poslova; i
Dragan Sekulović, konzul u New Yorku.

Iako je za ovaj sastanak bio najavljen Jusuf Kalamperović, ministar unutarnjih poslova i javne uprave, nije se pojavio niti je od strane delegacije dato pojašnjenje zašto je izbjegao susret sa građanima Republike Crne Gore koji žive u New Yorku. Doduše ni građani se nisu raspitivali za “svog” ministra. Helem nejse, samo da mu se “preko bare” nije šta ružno dogodilo?! Gluho bilo i ćoravo!

Fokus obraćanja pomoćnika ministra unutarnjih poslova i javne uprave Osmana Subašića bio je postupak i potrebni dokazi za izdavanje osobnih dokumenata, odnosno pasoša, kao i ličnih karata, vozačkih i saobraćajnih dozvola. Subašić je naglasio da će “nova identifikaciona dokumenta biti izrađena u skladu sa najsuvremenijim tehničkim standardima, baš onako kako zahtjeva Europska unija”, što je po njegovim riječima: “korak bliže ka ispunjenju uvjeta za ukidanje viza za građanima Crne Gore”.
Subašić je posebno naglasio da u Generalnom konzulatu prijave djecu koja su rođena u Americi, kako bi stekli statust državljana CG. Prema usvojenom zakonu u CG, svi oni koji su do 3. juna 2006. godine dobili neko drugo državljanstvo mogu ga zadržati, a da se ne kosi spomenutim zakonom.

Do sada je u DKP CG koja egzistiraju u svijetu izdato oko 8000 pasoša. Stare putne isprave važit će do 31. decembra 2009. godine.

“Mi u CG, a posebno u Ministarstvu za dijasporu, ne želimo da dijelimo naše građane na one koji su u i van zemlje, zato sam često u dilemi kako nazvati vas koji iz vama poznatih razloga živite u inozemstvu”, rekao je na početku obraćanja Dragan Đurović, pomoćnik ministra - rukovodilac Sektora za konzularne poslove i dijasporu. On je naglasio “da je Crna Gora promijenila svoj lik, te da je to danas građanska država po modernim europskim standardima. Iz toga razloga nastojat ćemo da ljudi više ne napuštaju svoja mjesta”. Prema njegovim riječima od ukupnog broja populacije građana CG koji žive inozemstvu oko 40% živi u Americi. Đurović je također spomenuo da je popis stanovništva iz 2003. u Crnoj Gori pokazao da u ovoj republici nema većinskog naroda, odnosno da su svi ispod 50%, te da svi trebaju biti jednakopravni. Doduše, iako je lijepo čuti ovakve riječi, ipak politička praksa koalicionih partnera (DPS-SDP) u Crnoj Gori pokazuje nešto sasvim drugo, teško ima nekih naznaka da se npr. Bošnjaci mogu uporediti sa pravima koja uživaju Crnogorci u ovoj državi. Đurović je prisutne upoznao o životu građana CG koji žive u više europskih država…
Milan Lakić, sekretar u Ministarstvu inozemnih poslova, iskoristio je priliku da prenese pozdrave od ministra inozemnih poslova Milana Roćena. U kratkom obraćanju naglasio je nekoliko zanimljivih podataka o novim pasošima CG koji su urađeni po najsuvremenijim standardima po uzoru na koje imaju moderne države. Pasoši su inače biometrijski i opremljeni su zaštitom od mogućeg falsificiranja.

Branko Milić, generalni konzul CG u NY iskazao spremnost na suradnju sa svim građanima Crne Gore

Posljednji iz delegacije koji se obratio bio je Dragan Sekulić, konzul CG u New Yorku koji je samo na kratko pozdravio prisutne, mada je kasnije sa jednim dobacivanjem uzburkao ovo mirno veče, o čemu će više riječi biti u nastavku.

Nakon obraćanja svih članova delgacije, na red su došli prisutni da postave pitanja koja god žele, kako su rekli gosti, a oni će nastojati odgovoriti, ako znaju, ili će potražiti savjet kod nadležnih i poslati im naknadno. Prisutni kao da su jedva čekali da se krene sa pitanjima i tako otvore dijalog.

Najčešća pitanja su bila po pitanju državljanstva CG i SAD-a, da li mogu imati problem od američkih vlasti ako izvade novi pasoš CG? Subašić je odgovorio da to nebi trebao biti to problem…

Nekoliko pojedinca su pohvalno govorili kako su vidjeli sistem u novoj državi i odnos prema građanima, počev od slijetanja na aerodrom u Podgorici, što je naglasio Hajro Lalić, pa do širokogrudog odnosa policije u saobraćaju, što je istakao Ramo Koljenović, ili kako se trebamo “odnositi” prema CG, o čemu je govorio Naser Dervišević.
Naravno da je bilo više onih koji su istakli opriječne stavove po pitanju vlasti, odnosno da vlasti u Crnoj Gori nisu ispoštovali niti jedan dogovor i obećanje koje su dali prvenstveno Bošnjacima, koji su zaslužni za izglasavanje nezavisnosti na referendumu 21. maja 2006. gdje je razlika bila minimalna, što su i gosti istakli. Mnogima, s pravom, zasmetala su državna obilježja Crne Gore, gdje se prilikom nametanja odluka nije vodilo računa o građanskim standardima, odnosno o drugim nacijama u toj “građanskoj državi”, kako znaju isticati vlastodršci. Državna obilježja su čisto pravoslavna i oslikavaju stanje jednonacionalne “crnogorske” države, što su sa grbom kralja Nikole “preslikali” i na službenim putnim dokumentima. Doduše za usvajanje državne zastave i grba u Parlamentu CG (12. jula 2004.), prisutni smatraju odgovornim i “predstavnike” Bošnjaka koji su sa svojim prisustvom i glasanjem u Parlamentu doprinijeli izglasavanju zastave i grba pod kojom je vršeno nasilno masovno pokrštavanje i ubijanje 1912. i 1913. godine u Plavu i Gusinju od strane pripadnika crnogorske vojske koje je na ovaj kraj uputio kralj

S desna: Lakić, dr. Ziljkić i Pjetrović Lakić: Držite Crnu Goru u srcu... Pjetrović: Defitivno neću i ne mogu dokle god su ova zastava i grb zvanični simboli Crne Gore... Rastoder: Zar diskriminacija opet!? Zamjenik ministra Subašić i Šefkija Radončić Babi Kolenović, Zumber Mulić... Urednik Sabaha Šukrija Džidžović i h. Ragip Čekić Gusinjani u razgovoru sa generalnim konzulom

Nikola, kako bi bošnjački i albanski narod i cijeli kraj pokorio. Isti ti bošnjački “predstavnici” zaobilazili su ovu stvarnu činjenicu. Sve u svemu, predstavnici vlasti u CG ignorirali su populaciju od oko 30% pripadnika islama (Bošnjaka, Albanaca, Roma) i “legalno” su nametnuli ratnu crnogorsku zastavu i grb sa pravoslavnim obilježijma na kojoj su upečatljiva “tri krsta”! Zato je opravdana reakcija, između ostalih, Ismeta Pjetrovića, koji je jedan od potomaka onih koji su bili na listi za strijeljanje (1912-13) obraćajući se gostima naglasio: “dokle god su ova obilježja na zastavi i grbu nikada neću prihvatiti Crnu Goru kao svoju državu a niti ću uzeti pasoš, jer ga ne mogu držati do srca”. Hadži Ragip Čekić, kao američki državljanin, također je istakao da zbog obilježja neće uzeti novi pasoš CG, ali se interesirao, da li je zaštićeno njegovo imovinsko vlasništvo, kao Amerikanca, koje ima u Plavu i Gusinju?

Esad Rastoder je tražio odgovor po pitanju bošnjačkog kadra zaposlenih ministarstvima, a posebno ga interesirao diskriminatorski odnos prema kandidatima bošnjačke nacionalnosti za Policijsku akademiju. Kako to da baš svi nisu zadovoljavali standarde “crnogorske policijske akademije” i šta je preduzeto po ovom pitanju? Iako se Subašić trudio da odgovori na pitanja, nismo sigurni da je dao validne odgovore, upravo iz razloga što je neko dobacio da brani stavove DPS (čitajte vladajuće koalicije), najzad i sam je istakao da je po nacionalnosti Albanac i član SDP-a. Po pitanju Policijske akademije rekao je uglavnom ono što se moglo pročitati u medijima, što se moglo naslutiti da policijskim izvještajima nije u pitanju diskriminacija nego bošnjačka “nesposobnost”. Najzad razmislimo ko nam je kriv kada je od 26 bošnjačkih omladinaca samo jedan prošao test. Sve se na kraju zataškalo! Koliko smo "sposobni" sami ocijenite.

Pomoćnik ministra - rukovodilac Sektora za konzularne poslove i dijasporu Dragan Đurović je ukazao da je na čelu Upravnog odbora Policijske akademije Ćazim Fetahović, a Husnija Redžepagić je najzaslužniji za osnivanje Policijske akademije, te čisto sumnja da bi oni prema svojim sunarodnicima uradili nešto što se kosi sa zakonom. Prisutni su samo prošarali očima po plafanu…

Maš. ing. Šefkiju Radončića je interesiralo kakva je nacionalana zastupljenost u Diplomatsko konzularnim predstavništvima Crne Gore koja su do sada otvorena u svijetu, vjerujući da nije kao u bivšoj YU državi, na šta je konzul Dragan Sekulović, ne sačekavši da završi sa postavljanjem pitanja, dobacio da su “na takva mjesta potrebni stručni kadorovi”, što je Radončića “natjeralo” da u šaljivom tonu reagira “pa eto mi smo dobri makar za kuhanje kahve”! Ali ni crnogorski konzul Sekulić nije ostao “dužan” nego okrenuvši se prema generalnom konzulu Branku Miliću tiho mu je došapnuo, da smo dobri i “avijatičari”! Aludirajući na septembarski terorisitčki napad na WTC u New Yorku i na taj način dovodeći nas u vezi sa navodnim “islamskim teroristima”. Kada je konzul Sekulić to došapnuo svom kolegi, čuli su ga oni koji su sjedili u neposrednoj bilizini, odnosno za istim stolom, na šta je reagirao predsjednik Islamske zajednice, koji je sjedio s lijeve strane generalnog konzula Milića, ustao je i “prozvao” Šefkiju Radončića, zašto postavlja tako “provokativna” pitanja (?), te da je na takvo pitanje dobio odgovor iz reda u kojem sjedi, i posebno naglasio, “da je čuo kako je jedan od gostiju”, ne imenujući bilo koga, “došapnuo drugome, kako smo mi Bošnjaci odnosno muslimani dobri “avijatičari” ‘gađući’ na ‘islamske teroriste’. Predsjednik zajednice je istakao «da hvala Bogu, mi nisimo teroristi, niti se trebamo stidjeti naše, kako bliske tako i daljne historijske prošlosti» posebno ističući da «iz našeg kraja vode porijeklo istaknuti intelektulaci, akademici, doktori, magistri, profesori, na koje smo jako ponosni...»...
S obzirom da se sve odvijalo za «drugim stolom» ostali prisutni nisu znali koje izazvao skandal, koje odigrao ulogu «došaptivača» i kome je stalo da porameti ovako tihu i prijatnu večer?! Bacio sam pogled u krug, iz pogleda prisutnih, kao i na njihovim licima, moglo su se nazrijeti znaci čuđenja, razočarenja...
Za riječ se javio Dragan Sekulović, konzul u New Yorku, ističući da se iz obraćanja predsjednika Zajednice «smatra prozvanim». Počeo je «naokolo» priču pravdanja zbog «došaptavanja»; kada je bio polaznik «Vazduhoplovne akademije» u Mostaru, tj. škole za avijatičara, te da «zbog ‘poramećaja' sa «ravnotežom» i na oku što je imao problem, nije prošao testove koji bi mu omugućili nastavak školovanja...». Potpisnik ovih redova sjedio je za drugim stolom, odnosno s kosa, s desne strane Sekulovića, i dok je govorio nastojao sam se skoncetrirati na njegove pokrete. Mijenjao je boje na licu, iako su ga prisutni slušali pažljivo, njegovo «pravdanje» nije imalo žive veze sa postavljenim Radončićevim pitanjem koje se tiče zastupljenosti Bošnjaka u doplomaciji. Najzad Sekulović nije Bošnjak i nije bošnjački kadar da bi nam pričao o njegovom «izletu» u «Avijatičarskoj akademiji», njegovo obrazloženje s onim što je došapnuo nije imalo veze sa onim što je predsjednik Zajednice čuo i rekao pred njim i svim prisutnim. Najzad Sekulović sa «pričom pravdanja» nije ponudio razlog došaptavanja generalnom konzulu Miliću, i dovođenja pripadnika islama, u ovom slučaju Bošnjake i Albance iz Crne Gore, sa bilo kojom vrstom terorizma?! Došaptavanje konzula Sekulovića je za svaku osudu i najmanju ruku očekujemo od Ministra inozemnih poslova i predsjednika Vlade CG da preko članova delegacije koji si bili prisutni na ovom sastanku, ispitaju cijeli slučaj i nakon toga smijene Dragana Sekulovića sa pozicije konzula u New Yorku.

Dragan Sekulović, konzul CG u New Yorku Poznat još od ranije sa šovinističko-nacionalističkim upadicama

Doduše oni koji još iz režima balkanskog kasapina Slobodana Miloševića poznaju Dragana Sekulovića, poznate su im njegove šovinističko-nacionalistička istupanja, te nas je još više iznenadilo da je upravo on jedan od srpsko-crnogorskih diplomatskih kadrova na tako važnom mjestu u konzulatu Crne Gore u New Yorku. Samo da naglasimo, Sekulović je prije nekoliko godina negirao postajanje Bošnjaka u CG, ili kako je na istom skupu rekao «Bošnjaka nema u CG, oni su samo u BiH». Posebno nas iznenađuje, ako je već poznata statistika građana Crne Gore koji žive na području New Yorka i okolice, te da su Bošnjaci i Albanci u apsolutnoj većini, odnosno da u ovom gradu i okolici živi neznatan broj Srba i Crnogoraca, zar ne čudi da u ovom diplomatskom predstavništvu nema Bošnjaka, koji bi najzad ostvario prirodnije kontakte sa svojim sunarodnicima time i državnim instutucijama CG?! To je još jedna potvrda pogrešnog odnosa prema Bošnjacima i neispravnog rada Vlade i Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, koji izgrađuju maćehinske odnose prema Bošnjacima, koji s ispoljavaju nepovjerenja prema državnim organima.

Kratko nakon Sekulovićevog pravdanja, nisam siguran da li je zbog stida što su čuli, ali gostima se jako “požurilo” da trebaju ići.

Na kraju istačemo, sastanak ovakve vrste kasni taman onoliko koliko su vlasti u CG planirali i (sami) odlučivali o pitanjima ustavno-pravnog statusa drugih, posebno Bošnjaka, kakva će biti državna obilježja i šta će se naći na koricama putnih dokumenata, odnosno pasoša, ličnih karata, saobraćajnih i vozačkih dozvola. Ovo je jedan od najosnovnijih dokaza da je aktuelna crnogorska vlast i preko službenih dokumenata udarila na multinacionalnu i multireligioznu Crnu Goru, te da svakako dovodi u pitanje priču o “građanskoj” državi u koju se zaklinju. Najzad 15-20 odsto Bošnjaka i oko 8% Albanaca samo im je dobra maska pred europskim i međunarodnom institicijama.
Više je nego očigledno da Bošnjaci nemaju predstavnike koji ih adekvatno mogu predstavljati i štiti od režimske najezde u CG.