Čini se da nikada prije u svojoj burnoj i turbulentnoj historiji bošnjački narod nije bio izložen tolikoj torturi nacionalne, vjerske, kulturološke, socijalne i svake druge prirode nasilja. Pritisci i prijetnje se nastavljaju, forma poprima oblik tihog “cyber” rata, suptilnih metoda specijalnog djelovanja na mase u cilju iskrivljenja i preoblikovanja historije i svijesti
Iako je od rata prošlo bezmalo dvanaest godina, duh zla, atakovanja, zatiranja, obesčašćenja i primitivnog podvaljivanja i ogovaranja se nastavlja.
Darko Trifunović, ime koje je obilježilo i poharalo sehare našeg književnog rada, riznice bošnjačkog pamćenja i saraje naših izbjegličkih suza…
Niti je šta novo niti je šta iznenađujuće?!
Zar Bosna nije stoljećima pljačkana, paljena, silovana, mučena, iscrpljivana, otimana, jednom riječju ubijana i poharana.
A Bosna je uvijek opstajala i ostajala, u inat dušmanima, na vjetrometini događaja, u sunčane sutone oslikavana, zimskim jutrima ukoričena, uvijek svoja, uvijek naša, Bošnjačka.
I tako, psi laju karavani prolaze, ode Darko osta bojazan, osta jedan tihi osjećaj da još sve nije gotovo, da zlo nečijih misli još lebdi nebom bosanskim.
Darko je samo marioneta u rukama daleko složenijeg sistema koji nastoji da nam otrgne ono što je naše, Darko je samo siva eminencija tog zla, krak oktopusa koji još u pritaji vreba.
Podjele, sukobi i animoziteti koji su Bosni naturani i vođeni i sa istoka i sa zapada samo su dodatno zagorčavali ionako gorak život svima osim onima koji ih proizvode i pothranjuju, i koji u svemu tome vide prikladan oblik perfidnog visokosofisticiranog koristoljublja.
Oni i dalje, ustrajno i zdušno, tajno i javno, riječima i djelima propagiraju međusobnu mržnju i produbljuju nepremostive provalije među napaćenim narodom bosanskim, obrušavajući se poput kobaca na najveću historijsku žrtvu europskih prostora - narod Bošnjački, nastojeći da u tom narodu izazovu jedan oblik latentnog straha zbog vjere kojoj pripadaju i kulture koju baštine.
Tim nečasnim, ali unosnim poslom ovi se podmukli dušebrižnici tobože bave zarad interesa svoga naroda i njegovog neotuđivog prava na svoju samobitnost, a zapravo se pokazuju kao njegovi najveći neprijatelji.
Ovo je tema koja zahtjeva jednu daleko snažniju, opsežniju i analitičniju perspektivu i malo veći prostor djelovanja, znači da se mi vratimo početnoj misli, uvodnom orjentiru i odrednici.
Zašto otpisani?
Sjetimo se samo koliko je bio poguban, monstruozan i gromozoran plan promotora ideje “Bele Al-Kaide”, da se ovi vrijedni ljudi skupa sa svojim čitateljima i simpatizerima etiketiraju, žigošu i okuju na stub intelektualne smrti.
Sjetimo se koliko je Bošnjak propatio, koliko breme suza i straha majka Bošnjanka je ponijela i podnijela, koliko je djece jetima ostalo, koliko je kostiju naših najrođenijih po Bosni rasuto.
I još nam se čude i zamjeraju neki naši “dušebrižnici” i veleumni demagozi što zarad ničega dižemo galamu i halabuku, što “panično” i od “sitnice” pravimo probleme.
Pravimo probleme?
Zatošto pišemo istinu, što podsjećamo, kritikujemo, alarmiramo, što želimo da se što više otvorimo prema prirodnim, kulturnim i duhovnim strijemljenjima bošnjačkog čovjeka.
Što pišemo poradi pamćenja, da nam se nikada više Srebrenica ne ponovi, niti da se ikome dogodi ono sto je bošnjački insan predeverao.
U obilju tema i priloga koji ovaj web magazin nudi, nadamo se da će svako za sebe pronaći nešto zanimljivo i poticajno, što bi možda neke moglo ponukati da i sami uzmu kalem u ruku pa nešto i sami napišu ili kakav koristan prijedlog ponude.
Bošnjaci su opet sa nama, još jači, poletniji i jednim iskustvom zreliji i pročišćeniji.
Želja nam je da se uveća naš broj i proširi krug onih koji osim svoje dobre volje usmjere i dodatni napor da naš zavičaj (a pod zavičajem se nikako ne podrazumjeva tek puki geografski prostor) ponovo zadobije značenje sretne i prosperitetne želje dobrih, vedrih i gostoljubivih ljudi, koji nemaju nikakvih drugih nečasnih i nesebičnih interesa.
Sebičnost i nečasne političke radnje nam sada najmanje trebaju, u vrijeme kada nam zloćudni i zlonamjerni nastoje rasparčati i obesčastiti zemlju.
Grupa okupljena oko ovog web magazina nastoji da sastavi preostale komadiće naše smislenosti i vrijednosti života, pameti, volje i duhovne snage, te sebi i svima onima koji vole Bosnu, pokazati da i u tuđini udara i plamti srce bosansko, tj. da nismo samo raspršeni atomi koji plutaju ovim dalekim prostorima.
Želja nam je da ovaj web magazin ostane koncepcijski prepoznatljiva riječ i misao Bosne u tuđini i preraste u respektabilnu kulturološko-književno-duhovnu publikaciju ne samo za našu dijasporu nego i za čitavu Bosnu i Hercegovinu.
Znači, postoji vrlo jaka želja da se okupi širok krug saradnika, a dijapazon teme uveliko proširi i obogati, ali da se od početne nakane njenih pokretača ne odustane jer i nadalje ovaj magazin prvenstveno istražuje, vrednuje i promovira duhovnu baštinu bošnjačkog naroda i države Bosne.
Poziv za saradnju ove vrste je stalno otvoren, a svaka pomoć dobrodošla.
Naša glavna snaga treba biti naše zajedništvo i uvažavanje, naša smislenost i strijemljenje ka jednom cilju bez obzira iz kog pravca dolazili.
A ovima što sjeme mržnje po Bosni siju poručujemo:
“Dođite u Bosnu i zastanite za trenutak pored bijelih mramorova, na Radimlji-pored Stoca ili gdje drugo i zamislite se nad smislom ljudskog života i dobrohotnosti zemlje u čijem okrilju počivaju zemni ostaci naših dalekih predaka! Shvatit ćete da mi nismo kao vi, da mi ne mrzimo, da Bošnjak prašta makar i na svoju štetu, jer Bošnjak voli, i ljude i svijet, jer Bošnjak u sebi biljeg opomene sa ovih mramorova nosi, u genima nakalemljen, u duši oplemenjen, sažet u dvije-tri opore i mukle riječi:
Ova ruka ti kaže da staneš
i zamisliš se nad svojim rukama.