Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
pngtree.com POD OPSADOM GAZA - SIMBOL NEPRAVDE I OTPORA Aktuelni rat u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali između izraelskih snaga i palestinskih grupa predstavlja jednu od najkrvavijih epizoda u dugogodišnjem sukobu. Eskalacija nasilja započela je izraelskim vazdušnim udarima kao odgovor na raketne napade Hamasa iz Gaze, što je rezultiralo masovnim stradanjem civila na obije strane. Pojas Gaze, pod izraelskom blokadom već godinama, suočava se sa humanitarnom katastrofom. Uništena infrastruktura, nedostatak hrane, vode i medicinskog materijala dodatno otežavaju uslove za stanovništvo. Stradanja civila u ovom sukobu privukla su međunarodnu pažnju i osudu, ali i oštre podjele u stavu svjetskih sila prema odgovornosti za nasilje. Sa jedne strane, izraelska vlada tvrdi da ima pravo na samoodbranu, dok s druge strane Palestinci traže prekid blokade i kraj vojne okupacije. Humanitarne organizacije upozoravaju na pogoršanje krize, pozivajući na hitno obezbeđivanje humanitarne pomoći i prekid vatre. Ovaj sukob je, kao i mnogi prije njega, primer dugotrajne patnje palestinskog naroda, koji se suočava sa razaranjem i stradanjem, ali i sa borbom za svoje pravo na miran život. Svakodnevne slike razrušenih kuća, bolnica i izbjeglica koje traže utočište svjedoče o ogromnom ljudskom gubitku, dok politička rješenja izgledaju daleko. Trenutna eskalacija još jednom pokazuje koliko su krhki uslovi mira i koliko su potrebni napori međunarodne zajednice da se obezbijedi održivo rješenje koje bi omogućilo sigurnost za sve stanovnike. Izrael je u aktuelnom sukobu u Pojasu Gaze pokazao svu svoju brutalnost, usmjeravajući svoje vojne akcije ne samo na vojne ciljeve već i na civilno stanovništvo. Pod bombama i vazdušnim udarima našli su se žene, đeca, stariji, bolesni—svi oni koji nemaju đe da se sklone. Njihov očaj i patnja odavno su prevazišli granice ratnog sukoba i ušli u ono što se može nazvati genocidom, jer se ne uništavaju samo životi već i čitave zajednice, identiteti, jezici, kultura i nada za budućnost. Ovaj rat više nije samo sukob dvije strane—on je postao sistematski pokušaj brisanja naroda i njihovih korijena. Dok bombe padaju po izbjegličkim kampovima i bolnicama, svijet gleda stradanje Palestinaca, čije se pravo na život i dostojanstvo svakodnevno negira. Rat koji ne bira između mladih i starih, žena i muškaraca, sve više liči na opasno ponavljanje najstrašnijih poglavlja ljudske istorije, đe su brutalnost i nasilje sredstva za postizanje političkih ciljeva. Gaza, već dugo pod blokadom, sada je mjesto potpunog razaranja, đe hiljade ljudi ostaju bez domova, hrane, vode i medicinske pomoći. Humanitarna kriza raste, dok svijet ,,diskutuje” o odgovornosti i pravdi. Svaki novi udar ostavlja rane koje ne zaceljuju, dok očaj i gubitak postaju svakodnevica za milione Palestinaca. Ovaj sukob jasno pokazuje koliko su mir i ljudska prava postali rijetka i neuhvatljiva stvarnost u zemlji đe rat ne prestaje da kosi živote, sije strah i ostavlja pepeo tamo đe su nekada bile kuće, snovi, sinovi i šćeri, očevi i majke. Ono što se dešava u Gazi nije samo vojni sukob; to je tragedija koja liči na kolektivno kažnjavanje jednog naroda, koji se suočava sa konstantnim pokušajima da mu se oduzme pravo na život i dostojanstvo. U ovim danima kada ljudska prava i humanost bivaju stavljeni pred svima nama, potreba za pravdom i hitnim prekidom nasilja nikada nije bila veća. Stradanja Palestinaca postaje simbol otpora protiv brutalnosti, ali i podsjećanje na to koliko je lako zaboraviti ljudskost kada oružje odlučuje sudbine. OPROSTI NAM, PALESTINO Oprosti nam, Palestino, što smo ti ostavili samo tišinu dok se tvoja sveta zemlja lomi. Vidimo tvoje ruke kako tragaju kroz ruševine tražeći one kojih više nema. Jednom si disala slobodno pod suncem koje ne bira ali sada su ti dani prekriveni pepelom a tvoje ulice plaču pod težinom srušenih snova. Gledam u daljinu, osjećam tvoju bol, znamo da su tvoji korijeni duboki da tvoje masline pamte vrijeme prije granica dok sada plamte crvenim bojama nevino prolivene krvi. Surovi Svijet je opijen sljepilom ne vidi patnju tvoju dok ti nosiš teret koji ne može stati u pjesmu. Samo tvoje more zna istinu i tvoj vjetar što zavija krikom preko pijeska i stijena. Gazim poljima Mahmud Derviša njegove riječi i knjige ubila su puščana zrna Palestina ih osluškuje ali su pjesme slomljene i zapečaćene čekaju dan ponovnog rođenja. Moj tabut položite pored džamije Al-Omari da zauvijek gledam njene kamene svodove i čujem glas mujezina koji će okupljati posljednje Palestince. Cetinje, 24. 10. 2024. god u 21:00
|