Estrada
PREMIJERA: PJESMA I SPOT "LEGENDA O ZAMI"
|
|
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 24. September 2024. 16:09:22
Na današnji dan, 24. septembra 1994. godine na Jasenu kod Vareša, život u odbrani Republike Bosne i Hercegovine protiv genocidnog agresora položio je major Zamo Dučić, komandant Manevarskog bataljona u 101. motorizovanoj brigade Armije RBiH.
Posthumno je 1995. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan”.
Višestruko je nagrađivan od Komandanta 1. korpusa i Komandanta Brigade a povodom imenovanja kasarne Ramiz Salčin, raportira Vrhovnom komandantu, predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegoviću. Bio je komandir voda, zatim zamjenik komandanta bataljona na Bjelavama, a 15. jula 1994. godine postaje komandant manevarskog bataljona 101. Motorizovane brigade. Skroman i disciplinovan, Zamo je znao da motiviše i povede borce, govoreći: Za mnom, sokolovi! I borci su s pjesmom išli za njim i u najteže bitke. Ratni put za njega je bio svetinja, od Sarajeva, Igmana, Zvijezde, Cemerske planine, do Crnoriječke visoravni – Vijenca, Poloma i Jasena. 06.04.1992. godine, u prvoj bitci pri odbrani MUP-ove škole na Vracama, njegove predvodničke sposobnosti i njegova odlučnost prosto su nosili borce. Bio je uvijek tamo gdje je bilo najteže: da povede, da bodri, da pokaže kako treba sa četnicima. Njegovi saborci sa poštovanjem i ponosom pričaju o Zami, koji je imao niz okršaja sa četnicima prsa u prsa. U jeku bitke za zaustavljanje četnika sa Vraca 08.06 1992. godine, kao komandir jurišne grupe, Zamo je izbio na Ozrensku ulicu, ostavljajući iza sebe niz uništenih agresorskih gnijezda. Oktobra 1992. godine tokom čuvene bitke na Šancu i kod 11 plavih kada je neprijatelju uništeno jedno oklopno vozilo, bio je toliko hrabar i odlučan da se prosto hvatao za vratove sa Niškim specijalcima odjevenim u pancire.
Decembra 1992. godine, Zamo je kao komandir jurišne grupe imao zadatak da ovlada Deminim brdom. Tom prilikom, nečujno se privlači četnickom bunkeru i kroz otvor puškarnice ubacuje ručnu bombu. Decembra 1993. godine predvodio je jedno odjeljenje boraca koje je u diverzantskoj akciji na Hrasnom brdu, likvidirao više neprijateljskih vojnika. Na Čolinoj kapi, četnički snajperisti su jednom prilikom zakovali generala rahmetli Mustafu Hajrulahovića –Talijana sa kojim je Zamo bio vrlo blizak. Zamo je organizovao akciju spašavanja i u tome uspio bez gubitka. Bio je toliko neustrašiv da je bukvalno ispred četničkih očiju izvlačio svoje ranjene saborce u nekoliko mahova, govoreći da je njegov borac više od njegovog života.
Prvi zadatak kao komadant Manevarskog bataljona bio mu je zaustavljanje četničkih napada na Vijenac, koji su iz dana u dan postajali sve žešći. Na ovom zadatku Zamo je opravdao povjerenje koje mu je ukazala komanda. Nakon kratkog zatišja na Čemerskoj planini biva ugrožena naša linija odbrane na Jasenu. Zamo izdaje komandu za siloviti kontranapad, u toku borbe i riječima i djelom bodri svoje borce: Juriš sokolovi moji! Za nepunih pet sati ogorčene borbe, linija odbrane je stabilizovana i ukopana. Međutim, četnici ne prestaju s artiljerijskim djelovanjem po položajima naše jedinice. U jednom trenutku probijaju liniju odbrane kod susjedne jedinice, iza ledja Zaminih boraca. Odluka je pala: krenuti na juriš, prsa u prsa, da bi se mogli svi izvući na bokovima fronta. Komandant Zamo je znao da nece preživjeti, ali je bio odlučan da svojim borcima omogući odstupnicu. Vođena je presudna bitka. Izmedju pucnjave i detonacija odjekivali su Tekbiri „Allahu Ekber”, boraca naše Armije.
Na Jasenu, na Cemerskoj planini, Zamo je ostao da tijelom i srcem brani one koje je najviše volio. Borio se do posljednjeg metka. Prema iskazu jednog borca koji je bio neposredno, skoro do zadnjeg trenutka sa rahmetli Zamom, a koji je preživio taj pakao to je bilo ovako:
Posljednje što je vidio bilo je kako Zamo ulazi u četnicki rov. Nije imao više municije. Išao je naprijed sa revolverom i bombama. Ostalu opremu, puškomitraljez i komandnu torbu, motorolu vratio je natrag po nekom borcu. Po ulasku u rov odjeknula je snažna detonacija. Od te detonacije taj se borac onesvijestio. Nekoliko četnika je poginulo. Kada smo identifikovali leš vidjeli smo da je njegova desna ruka raznesena do lakta i da mu je dio glave raznesen. Dok je bio živ govorio je da nikada neće dozvoliti da živ padne u četnicke ruke. Sve indicije govore da je usred četnika aktivirao bombu. Kada je bitka utihnula njegovi izranjavani borci su se pitali: šta nam je sa Zamom? Za Zamu se nije moglo reci da je mrtav, jer šehidi nikada ne umiru.
Zamo Dučić je ukopan u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu gdje su pokopani brojni velikani našeg naroda, tako smo istakli u našoj rubrici Dobri Bošnjani.
Kako smo najavili, povodom 30 godina od "Zlatnog ljiljana" rahmetli majora Zame Dučića, Udruženje "Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana" Sarajevo sa ponosom su najavili premijeru pjesme o našem heroju, pod nazivom "Legenda o Zami" koja je u jutarnjim satima, u 10:30, premijerno puštena na Youtube kanalu zavičajnog društva.
Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana je prije nekoliko godina započelo projekat sjećanja na našega heroja tako što je u prvoj fazi snimljen dokumentarni film "Legenda o Zami - smrt za život" autora Avda Huseinovića, a sada u drugoj, finalnoj fazi, objavilu pjesmu "Legenda o Zami”.
Tekst pjesme "Legenda o Zami" napisao je i poklonio sarajevski publicista i pisac Sead Zubanović, autor muzike je Avdo Huseinović, aranžman Sanel Džudža, a pjesmu je otpjevala legendarna Hasiba Agić.
Spot za pjesmu uradila je i poklonila produkcija "Pravda" Sarajevo, a za potrebe spota korišteni su fragmenti iz dokumentarnog filma o rahmetli Zami.
Udruženje se od srca zahvaljuje svima koji su doprinijeli da ova pjesma doživi svoje objavljivanje, a posebnu zahvalnost iskazuje Avdi Huseinoviću i ekipi produkcije "Pravda" Sarajevo koji su dali svoj nesebičan doprinos za kompletnu realizaciju ovog grandioznog projekta (dokumentarnog filma i pjesme).
Takođe izraze zahvalnosti upućujemo Seadu Zubanoviću i Hasibi Agić, koji su, svako na svoj način, stavili svoj autentičan pečat na ovo djelo.
Vjerujemo i nadamo se da će ova pjesma doprijeti do vaših srca i da će sjećanje na našega heroja dugo, dugo trajati.
Molimo Gospodara svjetova da se rahmetli Zami smiluje i podari mu lijepi i obećani džennet, a sve koji su na bilo koji način, i u bilo kojoj mjeri, dali svoj doprinos u ideji, organizaciji i realizaciji ovoga projekta nagradi najljepšom i najboljom nagradom. Amin!
Sa dubokim poštovanjem, - napisao je u informaciji za javnosti Suad Ibrahimagić, predsjednik Udruženja.
Posthumno je 1995. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan”.
Višestruko je nagrađivan od Komandanta 1. korpusa i Komandanta Brigade a povodom imenovanja kasarne Ramiz Salčin, raportira Vrhovnom komandantu, predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegoviću. Bio je komandir voda, zatim zamjenik komandanta bataljona na Bjelavama, a 15. jula 1994. godine postaje komandant manevarskog bataljona 101. Motorizovane brigade. Skroman i disciplinovan, Zamo je znao da motiviše i povede borce, govoreći: Za mnom, sokolovi! I borci su s pjesmom išli za njim i u najteže bitke. Ratni put za njega je bio svetinja, od Sarajeva, Igmana, Zvijezde, Cemerske planine, do Crnoriječke visoravni – Vijenca, Poloma i Jasena. 06.04.1992. godine, u prvoj bitci pri odbrani MUP-ove škole na Vracama, njegove predvodničke sposobnosti i njegova odlučnost prosto su nosili borce. Bio je uvijek tamo gdje je bilo najteže: da povede, da bodri, da pokaže kako treba sa četnicima. Njegovi saborci sa poštovanjem i ponosom pričaju o Zami, koji je imao niz okršaja sa četnicima prsa u prsa. U jeku bitke za zaustavljanje četnika sa Vraca 08.06 1992. godine, kao komandir jurišne grupe, Zamo je izbio na Ozrensku ulicu, ostavljajući iza sebe niz uništenih agresorskih gnijezda. Oktobra 1992. godine tokom čuvene bitke na Šancu i kod 11 plavih kada je neprijatelju uništeno jedno oklopno vozilo, bio je toliko hrabar i odlučan da se prosto hvatao za vratove sa Niškim specijalcima odjevenim u pancire.
Decembra 1992. godine, Zamo je kao komandir jurišne grupe imao zadatak da ovlada Deminim brdom. Tom prilikom, nečujno se privlači četnickom bunkeru i kroz otvor puškarnice ubacuje ručnu bombu. Decembra 1993. godine predvodio je jedno odjeljenje boraca koje je u diverzantskoj akciji na Hrasnom brdu, likvidirao više neprijateljskih vojnika. Na Čolinoj kapi, četnički snajperisti su jednom prilikom zakovali generala rahmetli Mustafu Hajrulahovića –Talijana sa kojim je Zamo bio vrlo blizak. Zamo je organizovao akciju spašavanja i u tome uspio bez gubitka. Bio je toliko neustrašiv da je bukvalno ispred četničkih očiju izvlačio svoje ranjene saborce u nekoliko mahova, govoreći da je njegov borac više od njegovog života.
Prvi zadatak kao komadant Manevarskog bataljona bio mu je zaustavljanje četničkih napada na Vijenac, koji su iz dana u dan postajali sve žešći. Na ovom zadatku Zamo je opravdao povjerenje koje mu je ukazala komanda. Nakon kratkog zatišja na Čemerskoj planini biva ugrožena naša linija odbrane na Jasenu. Zamo izdaje komandu za siloviti kontranapad, u toku borbe i riječima i djelom bodri svoje borce: Juriš sokolovi moji! Za nepunih pet sati ogorčene borbe, linija odbrane je stabilizovana i ukopana. Međutim, četnici ne prestaju s artiljerijskim djelovanjem po položajima naše jedinice. U jednom trenutku probijaju liniju odbrane kod susjedne jedinice, iza ledja Zaminih boraca. Odluka je pala: krenuti na juriš, prsa u prsa, da bi se mogli svi izvući na bokovima fronta. Komandant Zamo je znao da nece preživjeti, ali je bio odlučan da svojim borcima omogući odstupnicu. Vođena je presudna bitka. Izmedju pucnjave i detonacija odjekivali su Tekbiri „Allahu Ekber”, boraca naše Armije.
Na Jasenu, na Cemerskoj planini, Zamo je ostao da tijelom i srcem brani one koje je najviše volio. Borio se do posljednjeg metka. Prema iskazu jednog borca koji je bio neposredno, skoro do zadnjeg trenutka sa rahmetli Zamom, a koji je preživio taj pakao to je bilo ovako:
Posljednje što je vidio bilo je kako Zamo ulazi u četnicki rov. Nije imao više municije. Išao je naprijed sa revolverom i bombama. Ostalu opremu, puškomitraljez i komandnu torbu, motorolu vratio je natrag po nekom borcu. Po ulasku u rov odjeknula je snažna detonacija. Od te detonacije taj se borac onesvijestio. Nekoliko četnika je poginulo. Kada smo identifikovali leš vidjeli smo da je njegova desna ruka raznesena do lakta i da mu je dio glave raznesen. Dok je bio živ govorio je da nikada neće dozvoliti da živ padne u četnicke ruke. Sve indicije govore da je usred četnika aktivirao bombu. Kada je bitka utihnula njegovi izranjavani borci su se pitali: šta nam je sa Zamom? Za Zamu se nije moglo reci da je mrtav, jer šehidi nikada ne umiru.
Zamo Dučić je ukopan u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu gdje su pokopani brojni velikani našeg naroda, tako smo istakli u našoj rubrici Dobri Bošnjani.
Kako smo najavili, povodom 30 godina od "Zlatnog ljiljana" rahmetli majora Zame Dučića, Udruženje "Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana" Sarajevo sa ponosom su najavili premijeru pjesme o našem heroju, pod nazivom "Legenda o Zami" koja je u jutarnjim satima, u 10:30, premijerno puštena na Youtube kanalu zavičajnog društva.
Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana je prije nekoliko godina započelo projekat sjećanja na našega heroja tako što je u prvoj fazi snimljen dokumentarni film "Legenda o Zami - smrt za život" autora Avda Huseinovića, a sada u drugoj, finalnoj fazi, objavilu pjesmu "Legenda o Zami”.
Tekst pjesme "Legenda o Zami" napisao je i poklonio sarajevski publicista i pisac Sead Zubanović, autor muzike je Avdo Huseinović, aranžman Sanel Džudža, a pjesmu je otpjevala legendarna Hasiba Agić.
Spot za pjesmu uradila je i poklonila produkcija "Pravda" Sarajevo, a za potrebe spota korišteni su fragmenti iz dokumentarnog filma o rahmetli Zami.
Udruženje se od srca zahvaljuje svima koji su doprinijeli da ova pjesma doživi svoje objavljivanje, a posebnu zahvalnost iskazuje Avdi Huseinoviću i ekipi produkcije "Pravda" Sarajevo koji su dali svoj nesebičan doprinos za kompletnu realizaciju ovog grandioznog projekta (dokumentarnog filma i pjesme).
Takođe izraze zahvalnosti upućujemo Seadu Zubanoviću i Hasibi Agić, koji su, svako na svoj način, stavili svoj autentičan pečat na ovo djelo.
Vjerujemo i nadamo se da će ova pjesma doprijeti do vaših srca i da će sjećanje na našega heroja dugo, dugo trajati.
Molimo Gospodara svjetova da se rahmetli Zami smiluje i podari mu lijepi i obećani džennet, a sve koji su na bilo koji način, i u bilo kojoj mjeri, dali svoj doprinos u ideji, organizaciji i realizaciji ovoga projekta nagradi najljepšom i najboljom nagradom. Amin!
Sa dubokim poštovanjem, - napisao je u informaciji za javnosti Suad Ibrahimagić, predsjednik Udruženja.
