“Da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da ga veličate i da Ga ujutro i navečer hvalite. (Sura, El-Feth. 9)

Sunce je polako neprimjetnim koracima vuklo svoje zrake prema zenitu. U srcu velike pustinje opasane brdima nalazi se grad Meka. Mjesto u kojem je Ibrahim, a.s., Alahovim voljom u uputama naselio svoju suprugu Hadzeru i sina Ismaila u stjenovitoj dolini izmedju visokih kamenitih brda mrko žute boje gdje se nista nije moglo posijati a kamo li živjeti. Boziji prijatelj Ibrahim nije imao straha kada ih je ostavio, jer je znao da će Allah za njih brinuti, a On je od dobrih najbolji. Allahova milost je uz njegove iskrene robove, te Ismail udarcem svoje noge pokreće vrelo bistre vode, a presretna majka u svojoj sreći i panici izgovara rije' i po kojima će ovo Sveto vrelo nositi ime, Zem Zem sto u prijevodu na bosanskom znaci “stani, stani” Nakon toga ovu dolinu nastanuje skupina Arapa i Meka počinje dobijati stanovnike.

Akšam je polako navlačio svoju crninu nad malehnom Mekom obavijenom tugom, nemoralnom i neznanjem. Grad koji je već odavno prkosi dobroti i ljepoti života, rušeći mostove rijeći i mira, a gradeći zidove mržnje i različitosti. Svakoga dana nicali su kaburi živo ukopanih djevojčica sto nedužne pitaju zašto ih zemlja grli.

Prozirnost i blještavilo Mjeseca uz toplu ljetnu noć obuzimao je grad. “Lijepe li noći i prijatnog vazduha govore ljudi”? Grad polako utapa u san a njeni stanovnici na počinak. U Svojim snovima osjećaju blagi povjetarac kako miluje njihova umorna tijela od rada i dnevne vrućine. U kućici nadomak Kabe nepreestano je treperio odsjaj svjetiljke. Amina je uznemireno hodala po kuci dok je cisti vazduh pomiješan sa povjetarcem milovao njeno mubarek tijelo. Neprestano je prilazila prozoru i gledala u zvijezde i nebo i činilo bi joj se da cijeli svijet gori u nekom čudnom svijetlu kao da svi jedva čekaju da se ona porodi. Da njena majčinska ljubav prema djetetu kojeg treba da rodi oprkli cijeli svijet, a plod njene ljubavi vojim dolaskom pospe Boziju milost na sve sto će u svom životu dotaći te mubarek ruke. Nekoliko puta svjetlost je ozarila sobu a nepoznat opojni miris je ispunjavao sobu do te mjere da vise nije mogla prepoznavati predmete po sobi ispunjene nurlm. Na trenutak izgubi svijest i utonu u miran san. Osjeti olakšanje, otvori oci i njeno lice prekri sreća i blagostanje a topli osmijeh prekri majčino blijedo lice, oci joj se ispunise suzama radosnicama a dušu ispuni blažena ljepota. Te noći, 12. rebiul evela rodio se posljednji Allahov poslanim. Iz vrta ružičnjaka nama je dosla najljepša ruža. Rodio se Muhammed, s.a.v.s.

I dok su majke novorođenčadi bile sretne i zadovoljne što će njihove djeca živjeti zdravijim životom i učiti tečni arapski jezik. Taman oblak se nadvio nad Mekom, jer su jedno mubarek siroče sve dojilje razminule. I tada Halima bint Haris odlući uzeti Muhammeda. I kada Halima privi mubarek dijete na svoja prsa imala je mlijeka i za Muhammedovog brata po mlijeku. Onaj oblak se nije odavajo od Muhammeda,a.s. sellem, bio kod majke po mlijeku, sa Šejmom, svojom sestrom po mlijeku, otišao je do janjadi. Na povratku, Halima je Šejmu upitala: „Zašto ste izišli napolje po ovoj vrućini?"
Šejma je, opisujući Allahovu milost koju je vidjela, kazala: „Majko, mi uopće nismo osjetili vrelinu Sunca. Iznad glave moga brata cijelo vrijeme je bio jedan oblak koji nas je štitio od Sunca i pravio nam hladovinu..." (Ibn Kesir, el-Bidaje, II, 279; Ibn Sad, I, 112) A Muhammed je uistinu imao Gospodara koji ga nikada nije ostavio bez pomoći. I prije poslanstva plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu ljudskosti bio je najbolji, u pogledu porijekla najčasniji, a u pogledu vladanja - najljepši. Najviše je vodio računa o pravima komšija. Bio je bez premca u blagosti i iskrenosti, ispred svih u povjerljivosti i odanosti, a najudaljeniji od ružnih postupaka i uznemiravanja ljudi. Niko ga nije vidio da nekoga grdi ili da se prepire. Budući da ga je Uzvišeni Allah odlikovao svim lijepim osobinama i vrlinama, njegov narod mu je dao epitet „el-Emin (povjerljivi, pouzdani...
Nastupio je ovaj odabrani mjesec, mjesec mevluda, mjesec rođenja najodabranijeg Allahovog stvorenja. Potrudimo se da budemo od onih za koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Od onih koji me najviše vole iz moga Ummeta biće neki ljudi koji će doći poslije mene. Više bi me voljeli viditi nego li svoju porodicu i svoj imetak." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Došao mi je Džibril, alejhis-selam, i rekao: 'O Muhammede, niko ne donese salavat na tebe, a da na njega sedamdeset hiljada meleka ne donese salavat, a na koga meleki salavat donesu on je od stanovnika Dženneta."

Ličnost posljednjeg Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s., je nepresušno vrelo dobrote i mudrosti u svakom vremenu i za sve generacije. Korostimo priliku da povodom rođendana našeg Poslanika, a.s., podsjetimo sviju nas na značaj i veličinu uloge Muhammeda, a.s., na svim poljima ljudskog bitisanja.
Tek tada sebi, duboko negdje u duši, možemo odgovoriti zašto nekog iskreno volimo.
Allah, dž. š., u Kur'anu Plemenitom kaže: ''Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi...'' (El-Ahzab, 6)

Osvrćući se na spomenuti ajet, komentatori Kur'ana nude nekoliko mišljenja u vezi s pitanjem njegovog razumijevanja. Muhammed el-Gazali, tumačeći ovaj ajet kaže: ''Muhammed, s.a.v.s., duhovni je otac cijelog ummeta. On najviše brine o uputi i spasu ummeta. On je simbol islama, koji je ljude izveo iz tmine na svjetlo.''

Na temelju toga Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg bilježi El-Buhari od Ebu Hurejrea, r. a., je rekao: ''Nema nijednog vjernika, a da mu ja nisam preči od svih na ovome i Budućem svijetu. Čitajte, ako hoćete: 'Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih'. (Buhari)

Ibn Kesir tumačeći ovaj kur'anski ajet kaže: ''Allah, dž. š., znao je kolika je bila pažnja i ljubav Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude preči od njih samih, a njegova presuda među njima da bude ispred njihovog ličnog interesa, kao što Uzvišeni veli: ''I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporazumima međusobnom tebe ne prihvate...'' (En-Nisa, 65)
Voljeti Muhammeda predstavlja imperativ i uzviseno i Bogu drago djelo. trebamo otvoriti dusu prema ovoj ljubavi kako bi svjetlost Bozija prosvijetlila nasu dusu i um.

Ma koliko se mi trudili da u cjelosti razumijemo ove rijeci iz kojih isijava ljubav Poslanika, s.a.v.s., prema to zasigurno nećemo biti u stanju. Iz teksta Kur'ana i Sunneta saznajemo da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kod Allaha, dž. š., uživa visoke počasti i da Mu je najdraži, čak među ostalim vjerovjesnicima.
Allah, dž. š., u Svojoj časnoj Knjizi kaže: „I ti si (Muhammede) najljepše ćudi" kao i: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor". Na temelju ovih i drugih ajeta, te mnogobrojnih Poslanikovih hadisa, naš Poslanik se označava osobom najljepšeg, najpotpunijeg morala, osobom koja je dobila „Božanski legitimitet" da bude vođa, da bude uzor, paradigma u svakoj životnoj prilici. Mi muslimani, nemamo dilemu ko je dostojan naše privrženosti i slijeđenja, može postojati problem, koliko smo u tome dosljedni.

Glavne odlike Muhammedove, a, s., poslaničke misije Svi Božiji poslanici su bili ljudi iznimno jake psihološke, emotivne a posebno duhovne konstitucije. Oni su nosili najtežu misiju koja čovjeku, uopće može biti povjerena. Stoga su, svi oni, posjedovali vanrednu snagu, sposobnost, mudrost itd., nedostižne za druge ljude. Pa ipak, naš Poslanik, iako su svi poslanici naši, odlikovao se sa tri specifičnosti koje se odnose samo na njega, odnosno, daleko najviše na njega. Muhammed, a.s., je čovjek o čijem životu (kako onom prije poslanstva, tako i u periodu dok je bio Poslanik) se zna viže nego o životu bilo kojeg drugog Poslanika ili bilo kojeg drugog čovjeka. Drugim riječima kazano, ne postoji ljudsko biće o kojem više znamo nego što je to naš Poslanik.

Gotovo svaki djelić njegove biografije, njegovo razumijevanje vjere i iskustvo vjere – zapisano je u brojnim historijskim i hadiskim djelima, od kojih su mnoga prevedena i na naš jezik. Muhammed, a.s., je Poslanik koji je, na individualnom i društvenom planu, u punijem smislu, ili ako hoćete, potpunijem smislu, proživio život više nego ijedan drugi poslanik. Muhammed, a.s., je rođen kao potomak jedne aristokratske porodice iz uglednog plemena, ali nije rođen kao princ, kome je sve obezbijeđeno; on je od malih nogu, kao dječak, morao raditi i privređivati.

Nekoliko godina je živio kao nomad, čuvajući stoku sa djecom svoje pomajke Halime. Kasnije, sa amidžom Ebu Talibom obavlja trgovačke poslove. Prije nego što je došao na ovaj svijet postao je siroče. Imao je, dakle, i to iskustvo. Muhammed, a.s., je bio bračni drug, bio otac, djed, roditetelj koji je proživio iskustvo gubitka (smrti) vlastite djece.

Poznato je da su sva njegova djeca, osim kćerke h. Fatime, umrla za vrijeme njegova života. Iskusio je šta znači biti bespomoćni evlad i ožalošćeni roditelj. Nadalje, Muhammed, a.s., je učinio hidžru. Živio je muhadžirski život i iskusio sve njegove tegobne strane. Muhammed, a.s., je bio sudija, vojskovođa, vladar. Uz sve ovo pobožan toliko da su mu noge otjecale od stajanja prilikom klanjanja noćnih namaza. Isa, a.s., na primjer, može biti izvanredan primjer pobožnosti, velikodušnosti i praštanja, ali Isa-a, a.s., ne možemo uzeti za uzora kao bračnog druga, kao roditelja, kao državnika itd., jer nije imao porodicu i nije pravio državu. S druge strane, Davud, a.s., i Sulejman, a.s., su bili vladari – kraljevi, ali mi o njihovim životima znamo veoma malo. Dakle, naš Poslanik je i na individualnom i na društvenom planu proživio život u najpunijem i najpotpunijem smislu.

Ovo se nije desilo slučajno. Allah, dž.š., je njemu namijenio status najljepšeg i najkompletnijeg uzora i zbog toga se njegov život odvijao u svoj svojoj dramatičnosti i osobnosti.

Muhammed, a.s., je bio posljednji Božiji Poslanik. Ovo je mogao biti samo jedan čovjek i jedan poslanik. I to je naš Poslanik, Muhammed, a.s. Sa njim se zvršava Božanski ciklus javljanja čovjeku.

Evo zbog čega je on milost za nas. Zbog toga što u svakoj životnoj situaciji, u svakom životnom izazovu, mi Poslanika možemo približiti sebi, gotovo posaditi pored sebe i reći: „Allahov Poslaniče, ti si ovo proživio, ti si bio u ovakvom halu, ti si se ponio na ovakav način, ti si nam ostavio u vasijjet kako da i mi postupimo.“ Šta bi ovo dvoje vrijedilo da mi to sve ne znamo, da to nije zapisano, da to nije sačuvano. Ali, Allah, dž.š., se pobrinuo da njegovi robovi ne ostanu u tami. Darovao im je vječno svjetlo. Svjetlo koje niko neće moći ugasiti do Sudnjeg dana. To je svjetlo Njegove objave – Kur'ana, i svjetlo Poslanikovog sunneta. Na nama je da odlučimo. Hoćemo li ići za Allahovim nurom ili ćemo ostati u tami. Allah, dž.š., i njegov Poslanik nas potiču na ono prvo, iblis i naše strasti, na ono drugo.

Izabrao ga je Allah da bude posljednji poslanik čovječanstva, kojemu će biti objavljen savršeni i plemeniti Kur’an, koji je putokaz, svjetlo i rastavljač istine od neistine, do Sudnjeg dana.
Kaže Allah Uzvišeni: “Reci, o ljudi ja sam vam svima Allahov poslanik…” (E’araf 158) Na osnovu ovog dijela ajeta iz Kur’ana, jasno je da je misija Muhammeda, a.s. specifična i posebna, i da je Muhammed, a.s. Allahov poslanik svim ljudima do Sudnjeg dana.

Na osnovu toga, niko na Sudnjem danu neće imati opravdanja ukoliko za svog života nije posvjedočio da je Muhammed, a.s. Allahov poslanik, niti će imati opravdanja ukoliko sa ovim svjedočenjem bude u životu nekog drugog slijedio i držao za uzora. Učimo salavate, šaljimo mu sellame, nejgov sunnet sprovodmo u našem životu.

"A Tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." (Sura, El - Enbija, 107)

Selam ya Resulallah!