DNK je Božji zapis – jedina istina koju nosimo sa sobom kao našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Nevidljiv ljudskom oku, a milioni informacija u toj maloj ćeliji je zapečaćeno. I kada jednog dana budemo došli do saznanja šta sve ona čuva u sebi, bićemo daleko bliži istini i Bogu i shvatit ćemo zašto je neko živio tako i toliko, a ne onako kako smo mi mislili da je trebao, jer u DNK je sakrivena i naša sudbina, naša životna putanja, naš smisao postojanja. Dugo je trebalo da se DNK čovjeka pronađe i donekle razotkrije, da se shvati njena srž, poruka, smisao, moć, jer sve u njoj je precizno izračunato, isprogramirano i neizmanipulisano. Njeno otkrivanje je ipak, možemo reći, tek započeto, jer DNK još uvijek skriva u mnogim shferama zagonetku. I onog dana kada tu zagonetku i njene šifre i kodove posve riješimo, shvatit ćemo da je čovjek čovjeku samo brat, a nikako vuk, razumjet ćemo da je sve na neki način u čovjeku isprogramirano, te da u DNK leži i odgovor našeg smisla na ovoj planeti i ovom svijetu. Znači, sve je zapisano u našemu DNK, ali to pismo je još uvijek tajno i u šiframa i rijetki znaju da ga donekle i pročitaju i ljudskom rodu polako otkriju tu sakrivenu Božju čaroliju.

Jedan među rijetkima koji godinama proučava na našim prostorima to tajno pismo i koji je postigao velike rezultate je Fehim Ličina.

U ovoj priči saznaćemo ko je on, kako je krenuo tom putanjom novog ljudskog saznanja, te dokle je stigao, odnosno šta je sve do sada otkrio.

Ko je Fehim Ličina?
Fehim Ličina je rođen 1. 12. 1947. godine u Radmancima u Crnoj Gori. Završio je učiteljsku školu, te Višu pedagošku školu smjer fizika i hemija u Novom Pazaru, da bi Fakultet organizacionih nauka nastavio da studira u Beogradu, gdje je stekao zvanje diplomiranog inženjera organizacije rada. S prvom pojavom računarskih tehnologija, usavršava se za informatiku i računarstvo te programske jezike vještačke inteligencije i te predmete predaje u gimnaziji „Bratstvo i jedinstvo“ u Novom Pazaru.

Profesionalnu karijeru zaokružuje upisom postdiplomskih studija na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, smjer informatika i računarstvo, koje nastavlja i uspješno završava na Matematičkom fakultetu u Beogradu. Od 2001. godine pa sve do penzionisanja 2010. godine radio je u srednjoj Elektrotehničkoj školi u Sarajevu kao profesor informatike i računarstva. Uz to radi na Učiteljskom fakultetu u Novom Pazaru kao spoljni saradnik na smjeru informatika.

Fehim Ličina se za svo vrijeme njegovog radnog staža aktivno se bavi pisanjem stručnih, naučnih i popularističkih radova iz oblasti genetičke genealogije, genetičke demografije, i demografije. Izradio je više studija o genetičkom porijeklu plemena: Akove, Brčvaci, Ramovići, Rastoderi, Kožari, Ličine, Adrovići, Hazirovići, Murići, Skenderagići, Pite, Ibrahimagići i drugi. Pokretač je i administrator Bihorskog DNK projekta na platformi FamilyTreeDNA Hjuston, Amerika.

Oblast interesovanja mu je pak, praćenje kretanja populacija po Y i X hromozomu, te somatskim hromozomima, ali i analiza, te izrada studija i prema drugim komercijalno dostupnim genetičkim testovima.
Pokretač je i administrator Bihorskog DNK projekta na platformi FamilyTreeDNA Hjuston, Amerika. Član je Internacionalnog udruženja genetičkih genealoga ISGG.

Napisao je mnoge naučne i stručne radove sa raznim autorima, među njima i kćerke Azre, doktora veterinarske medicine i magistara nutricionizma, koje je izlagao na raznim kongresima, simpozijumima gdje su učestvovali i razni dobitnici Nobelovih nagrada.

Danas živi u Sarajevu i povremeno u Novom Pazaru, oženjen je i otac troje djece i do sada šestoro unučadi.


Otkud Fehim u poljima genetike i geneologije?
- Ideja da se bavim genetičkom genealogijom potekala je 2010. godine prilikom istraživanja i rada na Monografiji bratstva Ličina. Pojavila su se neizbježna pitanja: Ko smo? Odakle potičemo? Otkuda smo se doselili i nastanili baš u Radmancima, opština Petnjica, Crna Gora?
O porijeklu bratstva Ličina ne postoje pisani dokumenti koji bi nas uputili i dali nam bliža saznanja odakle potičemo. Naše porijeklo nije zabilježeno ni u jednom dostupnom pisanom dokumentu. Tragajući za historijskim podacima, naišli smo na više različitih teorija o porijeklu bratstva, a koje su prenošene sa koljena na koljeno. Ta usmena predanja donekle mogu pomoći i usmjeriti nas u daljim istraživanjima, ali nam ne mogu dati potpune odgovore na pitanja za kojima tragamo.
Kako historija pomno čuva svoje tajne i kako nema pisanih dokumenata, nauka je našla nove metode istraživanja koje nam mogu ponuditi rješenja i odgovore. Istraživanje ljudske prahistorije tradicionalno je povezano sa arheologijom, historijom, antropologijom, sociologijom i mnogim drugim srodnim granama. Ipak, najnovija naučna otkrića u području genetičke genealogije, odnosno populacijske genetike kako je neki autori nazivaju, uspostavljaju ovo polje nauke kao potencijalno koristan alat u proučavanju kretanja ljudskih populacija kroz vremenska razdoblja.

Ali genetika je enigma za mnoge. Jedna nepoznanica. Ili?
Genetika kao nauka se u zadnjih sto godina jako puno razvijala i danas je našla primjenu u različitim sferama istraživanja. Zadnjih par desetljeća našla je i primjenu u istraživanju genealogije, pa je genetička genealogija postala jedan novi trend u svijetu prilikom istraživanja genealogije porodice. Istaknuto je mnogo puta u prošlosti da je razumijevanje savremenih obrazaca genetičkih varijacija ključno za dobijanje uvida u historijske demografske procese. Genetička genealogija nam je omogućila da, kao produžena ruka nauke, produbimo naša saznanja o porijeklu porodice.
Primjenom i analizom podataka dobijenih savremenim genetičkim ispitivanjima možemo popuniti praznine i utvrditi porijeklo i kretanje naših predaka kroz vremenska razdoblja. Tokom rada i istraživanja za pisanje Monografije bratstva Ličina, uspjeli smo da pronađemo rodbinske veze sa drugim plemenima i bratstvima sa kojima imamo zajedničko porijeklo, a koje su u vijekovima migracija naroda i ratova pokidane i zaboravljene. I to je jedno veoma interesantno polje koje sam zagazio. Želja da se dokuči istina dovodi do osvajanja nemogućeg. I zato sam tu.

Šta to možemo saznati iz tog malog dijela skrivenog u našoj ćeliji?
- Kao ljudi, odrastamo sa jednom kulturološkom pričom o sebi koju nam pričaju naši roditelji, njihovi roditelji, rođaci, komšije i mnogi drugi, ili koja je zapisana u historijskim spisima. Kultura u kojoj živimo oblikuje nas na neki način. Nasuprot tome, DNK testiranje daje nam našu biološku historiju koja u usporedbi sa kulturološkom daje sasvim drugačiju sliku o nama samima. Dok nas kultura na neki način ograničava, DNK nas otvara ka svijetu i shvatamo da smo mješavina različitih etniciteta i da nas to u stvari čini takvima kakvi smo. DNK ispitivanjem može se utvrditi zajedničko porijeklo sa drugim plemenima i pojedincima koje nismo mogli ni da zamislimo da imamo. Živjeći u sasvim različitim područjima obično smatramo da naše porijeklo potiče iz mjesta u kojem smo rođeni, a zaboravljamo da su nekada davno, vijekovima prije, ljudske migracije mijenjale svijet kao što to i danas čine, jer se migracije ljudi dešavaju svakodnevno, na mnogo načina. Međutim, u davna vremena, migrirale su cijele populacije ljudi naseljavajući nova područja i ostavljajući svoje gene na njima. DNK ispitivanje nam je danas omogućilo da se utvrde ovi jedinstveni zajednički genetički markeri, i na taj način dalo nam sasvim drugu sliku o porijeklu naroda na nekom prostoru.

- Šta se sve može saznati o porijeklu neke osobe iz analize DNK?
Pa, zavisno od vrste testa koji se radi, mogu se dobiti različite vrste informacija, ali, u svakoj od mogućnosti u ponudi, njihova količina nije velika – tek u simbiozi s historijom i drugim (sličnim) rezultatima možete otkriti nešto više.
Najčešće se rade tri tipa testova od kojih svaki analizira različite djelove nečije DNK. Ako želite da saznate nešto o svom porijeklu s muške strane, predmet proučavanja će biti Y hromozom koji se nalazi samo kod muškaraca i nasljeđuje se s oca na sina. Ako vas zanima ženska strana, test će se baviti mitohondrijalnom DNK (mtDNK) koju imaju i muškarci i žene, ali se nasljeđuje isključivo s majke na kćerku. Treća vrsta analizira autosomalnu DNK koja čini većinu ljudske DNK i sadrži “doprinos” predaka i sa očeve i sa majčine strane.
Svi muški članovi jedne porodice, ili bratstva bi, prirodno, morali imati istu haplogrupu. Ukoliko nije tako, onda je nekad u prošlosti došlo do “prekida linije”. Ako ljudi različitih prezimena pripadaju istoj Y-DNK haplogrupi, to znači da su u daljoj, ili bližoj prošlosti imali zajedničkog pretka.
Ono što pouzdano možete zaključiti na osnovu dobijenog rezultata, to jest haplogrupe, jeste da je vaš prapredak pripadao nekoj od starih rodovskih zajednica (sjeverno-afričkih, kavkaskih, južnoevropskih, skandinavskih...) i da je vaša loza danas, u ovoj ili onoj mjeri, prisutna na tom i tom prostoru u Evropi, ili bilo gdje drugo, u vidu Germana, Slovena, Kelta, Ilira, Gota, ili nekih manje brojnih etno-genetskih grupa. I, to je (bez dodatnih, detaljnijih analiza) sve. Ne postoji pak, škotski, italijanski, ili turski “gen”, niti srpska, ili grčka haplogrupa.

- Šta je to haplogrupa?
- Radi boljeg razumijevanja ovog pojma daćemo pojednostavljeno objašnjenje: kao prezime koje se tradicionalno nasljeđuje s očeve strane, ili pak „djevojačko prezime majke“ ili „djevojačko prezime majčine majke“ i tako dalje, tako se i haplogrupa nasljeđuje. Haplogrupe se označavaju slovima, po abecednom redoslijedu, a podskupine dodatnim slovima i brojevima.

Ko živi u Bosni i Hercegovini? Koja grupa je najzastupljenija?
- Sva populaciono-genetička istraživanja u Bosni i Hercegovini, koja se već stoljećima provode, uključujući i ova realizirana posljednjega desetljeća, ispitivala su strukturu bosanskohercegovačkoga stanovništva kao populacije. Sva ova istraživanja su ukazala na to da Bosanci i Hercegovci genetički predstavljaju heterogenu populaciju u čijem se genomu mogu vidjeti i naslutiti tragovi velikih, dugotrajnih i intenzivnih migracijskih tokova karakterističnih za prostor koji je milenijumima unazad, a i danas predstavljao raskrsnicu na migracijskim putevima modernoga čovjeka. Ovo genetičko bogatstvo je poslužilo za kreiranje „genetičkoga scenarija“ naseljavanja Bosne i Hercegovine, ali i cijeloga regiona, koje i dalje traži svoju potvrdu ili osporavanje od strane drugih znanstvenih disciplina poput povijesti, arheologije, paleoantropologije… Na kraju, genetika nije tu niti da potvrđuje niti da negira, a posebno ne da kreira nacije, jer genetiku ne zanimaju nacije, već populacije“ kako kaže prof. dr Damir Marjanović.

Šta nam otkiva jedno filogenetsko stablo?
- Na filogenetskom stablu haplogrupe nalazimo put razvoja haplogrupe. Naprimjer Razvoj haplogrupe bratstva Rastodera tekao je od R1b-M269, preko L23 koja se razvila prije nekih 6.500 godina na prostoru današnje Prikaspijske nizije (ravnice koje obuhvataju prostore oko Kaspijskog jezera) i južnog Urala, na prostranim ravnicama koje spajaju Evropu i Aziju. Daljni razvoj haplogrupe tekao je preko Z2102, Z2106 Z2109 i td. pa sve do CTS9219, odnosno do PH544, kada su se preci Rastodera nalazili na prostorima Balkanskog poluostrva, na širem području regije Skadarskog jezera.
Filogenetska stabla nisu fiksna jer sa razvojem genetičke genealogije razvijaju i novi komercijalni testovi koji su u mogućnosti da otkriju nove haplogrupe i podgrupe, a i sa sve većim brojem ljudi koji se danas testiraju filogenetska stabla se konstantno mijenjaju.
Na filogenetskom stablu prikazan je put kretanja naprimjer predaka Rastodera, počev od Haplogrupe R-M269 sve do SNP-a CTS9219. Ujedno su predstavljena neka od plemena koja sa Rastoderima dijele zajedničkog pretka, pa i put kretanja im je isti. Plemena Kršići, Kožari, Ličine, Agovići, Muratovići, Hodžići, Durakovići, Ćemani i Hajdarpašići, imaju zajedničkog pretka sa Rastoderima. Sva ova plemena su iz opštine Petnjica, Crna Gora.
Ne postoji ni jedno predanje o zajedničkom porijeklu ovih plemena osim u sporadičnim slučajevima, kao što je predanje o zajedničkom porijeklu Kožara i Muratovića. U Radmancima žive plemena Rastoderi, Ličine i Kožari. Tajna zajedničkog porijekla otkrivena je tek nakon provedenog genetičkog testiranja ovih bratstava.

Znači li to da su predanja starih često netačna? Ili?
- Postoji predanje koje je prenošeno s koljena na koljeno da Rastoderi i Nurkovići imaju zajedničkog pretka.
Nurkovići su muslimansko bratstvo iz Seošnice kod Rožaja čiji je rodonačelnik prema predanju Nurko Hrastoder iz Bihora. S obzirom da Rastoderi, pripadaju haplogrupi R1b, a Nurkovići haplogrupi J2a za spomenuto predanje o porijeklu Nurkovića se ispostavilo da je netačno.
Postoji predanje da Rastoderi vode porijeklo od Petrovića.
Tridesetak Petrovića je radilo DNK test i svrstani su u četiri grupe tako da ni svi Petrovići nemaju zajedničko porijeklo. Rastoderi su ciljano testirali Rajka Petrovića jer po predanju sa tim Petrovićima imaju zajedničkog pretka. Test je pokazao da Rastoderi i Petrovići nemaju istu haplogrupu pa prema tome nemaju zajedničkog pretka.

Šta još možemo otkriti DNK testiranjem?
- Možemo otkriti i kretanje predaka kroz prostor i vrijeme. Putanja kretanja predstavljena je od Afrike prije 240 000 godina i završava se na prostore Crne Gore prije 110 godina i to haplogrupa kojima pripadaju plemena Rastoderi, Kožari, Kršići, Agovići, Ličine … koja su se iz Crne Gore u različitim vremenskim periodima doseljavala u Novi Pazar i druge krajeve svijeta. DNK nam pokazuje vrijeme prije koliko godina su pra preci određenih plemena bili na nekom prostoru.

Putanja kretanja haplogrupe R-FT198647 (ovoj haplogrupi pripadaju Ličine, Rastoderi...)

Napomenuli ste da ima raznih vrsta testova koje danas ljudi u Americi šalju da bi otkrili svoju tajnu. Koji su to testovi sve?
- Autosomanli testi se koristi ako želite potvrditi vezu s nekim drugim, i ustanoviti koliko vam je neko blizak preporučuje se test za Finder obitelji. Pruža vam se mogućnost da dobijete adresu e-pošte i genealoške podatke osoba s kojima imate rodbinske veze. Moći ćete slobodno komunicirati s njima kako biste pronašli svoje zajedničke pretke.
Za pronalazak obitelji također možete koristiti komponentu koja se zove myOrigins (moje porijeklo). Ova komponenta daje vam raščlambu etničkog sastava prema postocima. MyOrigins uspoređuje vaš DNK s referentnom populacijom širom svijeta koja je testirana znanstvenim istraživanjima. Vaši rezultati o myOrigins mogu se vratiti u prošlost puno dalje od vaših podudaranja.

Mitrohondrijski DNK test pokazuje našu izravnu majčinu lozu - linija koja slijedi majčino porijeklo po majci. Ova se linija u potpunosti sastoji od žena, iako i muškarci i žene imaju mitohondrijsku DNA svoje majke (mtDNA). To znači da očevi ne prenose svoju mtDNA na svoju djecu. Vaša mtDNA može pratiti vašu majku, njezinu majku, majčinu majku i tako dalje i nudi jasan put od vas do poznatog ili vjerovatnog izravnog majčinog pretka.

Ima i zdravstveni test koji će vam pokazati genetske pridspozicije, također će vam dati preporuke o ishrani (jelu i piću), fizičkim aktivnostima, suplementima koje treba da koristite.

Vidimo da DNK mnogo što šta skriva u sebi. Recite nam ko se sve u svijetu danas bavi dnk naukom?
- Interesantno je da se genetičkom genealogijom ne bave (ili sporadično bave) stručnjaci iz ove oblasti, već entuzijasti koji žele da saznaju više o svom porijeklu kao i o porijeklu drugih plemena. U BiH od genetičara ovom oblašću se bavi samo prof. dr. Damir Marjanović, koji je meni i mojoj kćerki Azri Sinanović od samog početka bio podrška i koji nas je uputio da sa svojim radovima idemo na međunarodne kongrese genetičara. Ali moram napomenuti da su naša velika podrška i profesori genetike na PMF-u u Sarajevu: Kasim Bajrović i Izet Eminović, koji su ujedno i recenzenti naše dvije knjige iz oblasti genetičke genealogije.
Iako se kćerka i ja bavimo genetičkom genealogijom preko 10 godina, na našim prostorima ima samo nekoliko osoba koje se bave samo globalno ovom oblašću ne ulazići u dubinu istraživanja plemena i osoba. Da dodam samo da na ovim našim prostorima ima nekoliko DNK projekata: bošnjački DNK prijekat, srpski, albanski, hrvatski i makedonski DNK projekat. Ne postoji još bosansko-hercegovački i crnogorski DNK projekat.
Novom naučnom disciplinom DEMOGRAFSKOM GENETIKOM bavim se na našim prostorima samo ja. Nisam naišao u svijetu da je neko na ovu temu nešto napisao. Ja sam za nekoliko opština u časopisima objavio njihovo demografsko genetičko porijeklo: Bijelo Polje (Crna Gora), Rožaje (Crna Gora), Plav i Gusinje (Crna Gora), Petnjica (Crna Gora), Novi Pazar (Srbija), Tutin (Srbija) i Sjenica (Srbija). Sada pišem knjigu DEMOGRAFSKO GENETIČKO PORIJEKLO STANOVNIŠTVA BIH. Prije oko sedam mjeseci pri bosanskoj akademiji nauka formiran je Savjet za demografsku genetiku na čijoj konstituirajućoj sjednici sam prisustvovao i ja.

Mnogo je interesantnih stvari u tom malom putniku kroz vrijeme i prostor. Trebalo bi mjeseci i godine da o svemu tome pišemo. Ipak da zaključimo ukratko. Šta je sve najbitnije u tom polju DNK?
- Prema svemu navedenom očito je da drevna DNA posjeduje idealna svojstva za rekonstrukciju prošlosti. Mitohondrijska DNA je glasnik koji nas povezuje s našim precima. “Nošena u tijelima naših predaka putovala je od jednog do drugog naraštaja. Svaka njezina poruka svjedoči o nekom putovanju kroz vrijeme i prostor, o dugom putovanju od naših ishodišta - naših pramajki. O tim putovanjima koja su trajala hiljadama godina i u kojima su prevaljene hiljade kilometara, nikad nećemo moći saznati sve pojedinosti, no možemo o njima barem maštati“, B. Sykes. Rezultati genetičkih analiza drevne DNA govore o povezanost cijelog svijeta i neutemeljenosti podjele ljudi na rase, koja nema nikakvih bioloških osnova. Svi smo mi potpuna mješavina gena i međusobno smo svi povezani. DNA nam omogućava uvid u prošlost, u naše porijeklo, svaki bi gen mogao vlastitim putem stići do svog zajedničkog pretka. Drevna DNA nam govori o čudesnoj baštini koju smo naslijedili od naših predaka, govori nam da se naši geni nisu rodili s nama, nego su ih prema nama nosili milioni pojedinačnih života tokom hiljade naraštaja. Ako shvatimo važnost drevne DNA i naših predaka koji su nam prenijeli svoje gene, DNA postaje sredstvo koje nas povezuje s tajnama naše duboke prošlosti i potiče naš osjećaj svijesti o samima sebi. Također, osim otkrića o porijeklu nas ljudi, drevna DNA nam nudi odgovore i rješenja brojnih povijesnih misterija. Ostavlja i mjesta novim otkrićima i fascinantnim postignućima do kojih bi mogli doći kad jednog dana u potpunosti shvatimo tajnu koju nosi DNA zapis. Naravno još uvijek malo znamo o drevnoj DNA i postoji još puno toga što tek trebamo otkriti. Što ako je svatko od nas baza podataka koja u sebi sadrži svu prošlost zajedno s djelićem sadašnjosti koji traje koliko naš životni vijek? Svaki čovjek se tokom života zapita odakle dolazi, ko je i naposljetku koji je smisao njegova postojanja? Zar nije obeshrabrujuće smatrati da smo tu bez razloga i cilja, da sve ono što jesmo završava našom smrću, da naše tijelo propada i da sve nastavlja dalje kao da nas nikad nije bilo, da nemamo nikakav doprinos ovome svijetu? Drevna DNA nam je do danas dala odgovor da svatko od nas ima veliku ulogu na ovom svijetu, jer prenosi osnovu života – DNA zapis na svoje potomke. DNA ima još neku dodatnu, veliku ulogu. Svi smo upoznati s činjenicom da koristimo samo 20 posto našeg mozga. Nemoguće je uopšte zamisliti što se krije u onih ostalih 80 posto, kakva znanja, vještine i spoznaje. Što ako svako od nas posjeduje sva znanja koje su njegovi preci ikad imali, ali još uvijek nismo pronašli ključ tajnih odaja našeg mozga u kojim su ta znanja skrivena? Postoji li mogućnost da se sva znanja prenose jednostavnim zapisom u DNA, da je DNA kod zapravo baza podataka koja sadrži sva znanja s ovoga svijeta, od nastanka prvog čovjeka sve do danas?
DNA je genetski materijal svih organizama, to je molekula jednostavne građe, ali vrlo složene zadatke. Nosi uputu o svim funkcijama u našem tijelu, možemo reći nosi „znanja“ potrebna za život, jer u sebi sadrži informaciju potrebnu za funkcioniranje svih sistema u našem organizmu. Osim što nam omogućava život, molekula DNA nam prenosi gene naših predaka, zapise stare milionima godina koji odolijevaju zubu vremena i čine se vječni. DNA nas povezije s našom dubokom prošlosti i potiče našu svijest o samima sebi. Također zapis DNA, star milionima godina, nam pruža odgovore na mnoge misterije iz prošlosti koje su ljude mučili dugo vremena. Postoji još mnogo toga što nam drevna DNA može ispričati, što tek trebamo otkriti i spoznati.

Šta trenutno istražujete i pišete?
Ja se u zadnje vrijeme dosta bavim demografijom. Pošto prostori Sandžaka nisu demografski obrađeni sa prof. dr. Selimom Šaćirovićem, koji predaje demografiju na Univerzitetu u Nišu, radimo ediciju demografija sandžačkih gradova. Prva knjiga iz edicije je već u štampi, Novi Pazar geodemografska kretanja. Privodimo kraju i drugu knjigu iz edicije, Tutin geodemografska kretanja. Osim u štampanoj formi knjige će biti dostupne i u elektronskoj jer radimo na izradi internet stranice.