Mejra Kljajić, učenica IX razreda Osnovne škole “Porodice efendije Ramić” iz Semizovca i autorica knjige “Priče iz moje duše”, često sa svojim literarnim radovima učestvuje na obilježavanju značajnih datuma. Tako se danas, sa pričom “Lijepo je imati svoj dan”, osvrnula na 30. avgust - Međunarodni dan nestalih osoba. Evo šta je napisala:

“Prošlo je više od trideset godina kako sam nestao. Nestala osoba je svaka osoba koja se udaljila iz svog uobičajenog okruženja protivno svojoj volji ili u skladu sa svojom voljom, ako to s obzirom na njene uobičajene životne navike, ponašanje, socijalne kontakte, profesionalne aktivnosti, nije uobičajeno. To je opće prihvaćena definicija nestale osobe od strane organicazije Ujedinjenih nacija koje su 30. august proglasili našim danom. Lijepo je imati svoj dan. To vam je kao da imate drugi rođendan i nekako se osjećate u potpunosti nestala osoba, jer taj dan svi pokušavaju da vas se sjete. Istina, sjećaju se moji voljeni mene svaki dan, ali ja njih baš i ne mogu jer sve se puno promijenilo. Ja se ustvari mogu sjećati onoga što je bilo dok nisam dobio ime nestale osobe. Tako sam vam ja ostao zaglavljen u svijetu nestalih, u svijetu koji funkcioniše baš kao i ovaj vaš zemaljski koji živite. Danas, na naš dan bih želio da vam malo pričam o svijetu nestalih kako biste barem malo razumjeli i shvatili naše stanje jer mi vaše patnje dobro znamo i vidimo.

Naše vrijeme se ne mjeri kao vaše; satima, danima, godinama.

Naše vrijeme je iskazano količinom boli i tuge koju naši najmiliji usmjere prema nama.
Ja sam na početku bio u dobroj vremenskoj konekciji sa svojima što mije davalo puno snage da živim ovo svoje nestalo vrijeme. Problemi su krenuli kada su moji stari roditelji preselili na bolji svijet od tuge za mnom. Tada sam puno izgubio na svom statusu nestale osobe. Borba i ustrajnost moje supruge za istinu o nama, za djelić pravde preživjelim članovima porodice godinama mi je davala mladalačku snagu u svijetu nestalih osoba. Postao sam ja čak i poznat zbog nje, jer nas nestalih, u našem svijetu ima puno. Imamo mi čak i svoja udruženja, baš kao i vi. Nas Vogošćana ima 59; Bosanaca i Hercegovaca 7613.


Da, dobro ste čuli, ali možda niste znali da nas je bilo i puno više. Preko 35 000 ljudi iz Bosne i Hercegovine bilo je sa nama. Mnogi su napustili našu dimenziju jer im je snaga, znanje i upornost članova njihovih porodica pomogla da odu od nas. Ali, nas ima puno i mi se i ne plašimo za svoju budućnost jer svaki dan našem svijetu se priključe pojedinci i čitave grupe raznih nacionalnosti, vjera i običaja iz svih zemalja i kontinenata vašeg svijeta.

To vam je ukratko naš svijet.

On ima svoje vrijeme i fiinkcioniše na sličnim pravilima kao i vaš život na zemlji.
Možda se pitate koja su to pravila koja nas vežu. Ustvari, pravila su moja definicija koja proučavam i na kojim radim već 30.godina. Došao sam do zaključka da i vaš i naš svijet radi na principu toplo-hladno, crno-bijelo, to jeste istina i laž.

Prije 30.godina sam pomoću laži odveden iz svoje kuće, od svoje porodice.

Lagali su i da su mecima rešetali moje tijelo. Istina je da mi je presudila laž i daje moje tijelo stradalo od neprijateljske kame, a da su moje kosti nekoliko puta premještane i skrnavljene. Istina je da su ih lažovi na kraju spalili kako bi sakrili istinu.


Danas vi živite u laži, a tražite istinu o nama. Istina i laž je sistem u kome živite vi, a i mi u svijetu nestalih. Istina i laž je stanje vaših života, života onih koji tragaju za svojim najmilijim osobama.

Moja supruga živi za istinu i traga za njom u okrutnom svijetu laži. Tako ona meni i mnogima u našem i vašem svijetu daje snagu i smisao.

Kažu da istina na kraju pobijedi i da nakon tamne noći uvijek dođe zora.

Moji roditelji nisu više sa vama. Otišli su na pravedni i bolji svijet, nisu dočekali istinu. Od kako njih nema osjećam da nam vrijeme nekako brže curi. Na kraju će pobijediti istina, a laž će nestati. Bojim se da ne bude kasno, nama a i vama”, napisala je Mejra Kljajić.