Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Poezija
UNA Gledam Unu, sa Štrbačkog buka, širokog i visokog kako igra i pjeva uz harfu slapova koji drhte k'o svilena mahrama na duginom užetu. Gledam Unu, mehkim pogledom zakivam joj slapove kapima kiše da je pogled ne povrijedi. Gledam Unu, tražim nešto nerazumno, da vidim, da raspoznam, a ljepota joj beskonačna. Gledam Unu, osvajam prostor pogledom otvaram nevidljive kapije, razmičem stijene, razdvajam obale da mi pogled lakše prolazi u daljine. Gledam Unu, a tamo negdje na kraju shvatanja potražit ću moje čekanje, vidjet ću ono što sam pogledom tražio. upoznat ću nešto što se samo u i oko Une može naći: ovodunjalučki Džennet. UNO RIJEKO Uno rijeko, vilo vitka, ti oblačiš uvijek nove boje, tražiš se u svili, u sjaju đerdana, da se odsijavaš mađijom trepetnom u žednim očima i noći i dana. Uno rijeko, i hod ti ženski, valoviti i huk dubina sjenoviti, sve ti je odsjen najženskije žene, procvetaš i blistaš blistava k'o ljubav, i kada vehneš, k'o da ljubav vehne. Uno rijeko, što od zore do akšama pjevaš, dok ruke povjetarca miluju ti vrcavo tijelo, na raskrsnici nekog zaljubljenog trena, šta snije rijeka i šta snije žena, kad obje mogu poplaviti sebe i sve oko sebe. Uno rijeko, kaplju, kaplju kapi k'o suze sa tvojih slapova u talase zore na ibrike srebrenom sa Baščaršije, i na džezve sjajne dok ih izblistavaš šašicama pijeska, a ti ispod sunca zlatooka, stooka okolini namiguješ.
|