Tek što sam napisao tekst Đavolji rabin sustigla me je vijest da je u Teheranu toga jutra ubijen u atentatu politički lider Hamasa Ibrahim Haniyeh zajedno sa svojim tjelohraniteljom. Haniyeh se nalazio u Iranu na svečanoj inauguraciji novog predsjednika IR Iran. Napad su navođenom raketom izveli borbeni avioni izraelskih oružanih snaga. Tako se potvrdila moja teza koju sam iznosio baš od prvog dana agresije i da je Izrael teroristička država koja čini genocid al pari kao što su Nijemci radili u doba nacizma baš nad ovim narodom. Uostalom, ovo se potvrđuje iz dana u dan od 7. oktobra svom silinom, a svakodnevno 75 godina već kroz stalno umiranje hiljada Palestinaca, očeva koji su preživjeli Nakbu 1948. godine i njihove djece koji su danas doživjeli novu katastrofu. Iako sam znao da je to uzaludno pisao sam premijeru Netanyahuu kao nekadašnji savjetnik r. Alije Izetbegovića, 20 dana od početka agresije Izraela na Gazu i njen narod. Zatražio sam od njega da zaustavi ovaj veliki divljački zločin koji sam nazvao pravim imenom - genocid. Pokušavao sam otvoriti oči i uši zapadnog svijeta za problem Palestine koji se više ne može skrivati pod tepih. Svi zapadni političari vide ovaj užasni zločin, ali se prave da ne vide i da zločin ne postoji. Njihovi dolasci na noge premijeru Izraela i terorističkoj državi su djelovali sramno za civilizaciju. Obraz zapadbom svijetu su spašavali, ali nisu spasili, Kraljevina Španija i premijer Gonzalez, Kraljevina Norveška i Republika Irska koje su stalno govorile o teškom zločinu koji se vrši nad Palestinom i na kraju su priznali državu Palestinu i njenu vladu.

Hoće li intervenirati Turska?
Ali, ostaje problem sa bliskoistočnim režimima od kojih neki organski ne podnose Hamas, jer u njemu vide šiitski Iran, zanemarujući svoju odgovornost za sudbinu Palestine. A Palestina je centralno pitanje arapskog svijeta, čije postojanje će opterećivati savjest stanovnika, i Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina, Egipta, Jordana, Maroka i djelomično Omana. Narod u ovo ne treba miješati, jer je poznato šta misli običan svijet koji doživljava bol Palestine kao vlastiti. Trice i kučine iz Abrahamskog sporazuma, koje je po Bliskom istoku prostro bivši američki predsjednik Donald Trump, imao je cilj umrtviti arapsku solidarnost. Pitate se - da li je proizveo djejstvo? Dakako. Arapski svijet gleda ubijanje Palestine i ne reagirta.

Što se tiče ubistva Ismaila Ibrahim Haniyeh zasad ostaje otvoreno pitanje kojim vazdušnim putem su se kretali izraelski avioni. O tome se još ne govori. No, uskoro ćemo saznati pojedinosti tajanstenog leta izraelskih letjelica. Nakon ubistva najvišeg čelnika Hamasa ne treba zanemariti osvetu Irana, do koje će sigurno doći jer je napadnuta njegova teritorija. Teheran osjeća neupitnu odgovornost, jer je u danima inauguracije predsjednika Masouda Pezeshkiana došlo do ovakvog incidenta u kojem je poginuo politički lider pokreta koji je izuzetno blizak saveznik Irana. Ovo je u neku ruku i šamar, pa i blamaža za iransku državu, za njihovu protivvazdušnu odbranu koja nije uočila neprijateljske avione pa tako nije ni reagirala na njih. Biće tu posla i za iranske obavještajnu zajednicu, jer ne treba isključiti mogućnost da je peta kolona radila za izraelsku službu Mosad i možda naznačila metu visokog rizika.

Ostaje pitanje šta će uraditi Turska, koja je pod predsjednikom Erdoğanom izrasla u ozbiljnu i respektabilnu regionalnu silu? Ako je suditi prema najavama turskog predsjednika oružane snage ove zemlje mogle bi se iskrcati ili u Liban ili na teritoriju Gaze, bez obzira na svu opasnost ovakvog poteza u širem globalnom kontekstu. Pišući tekst za sarajevsko „Oslobođenje“ izbacio sam jučer rečenicu, a sada ću je ponoviti, „prijetnju predsjednika Erdoğana da bi Turska mogla ući u Gazu kao pomoć Palestincima u zaustavljanju agresije ne treba shvatati racionalno, prije je to politička retorika ali makar je turski šef države pokušao spasiti svoju savjest“. Nakon ubistva Haniyeha turska invazija se ne čini nemogućom. Neko mora zaštiti palestinski narod koji je bez protivvazdušne odbrane i drugog adekvatnog oružja za odbranu predstavlja glinene golubove za ljudske zvijeri koji osim neprekidnog bombardiranja i ubijanja naprednom tehnikom, koriste sva druga sredstva od betoniranje izvora pitke vode, silovanja muškaraca i žena i drugog najpodlijeg arsenala fizičke i psihičke torture u namjeri da definitivno otjeraju Palestince sa njihove zemlje. To se mora zaustaviti, bez obzira na cijenu.