Austrija je zvanično priznala Islam kao religiju 1912. godine, dajući mu pravni status, kaže bosanskohercegovački državljanin Esad Širbegović, IT stručnjak koji je dugo godina radio u Saveznom računskom centru Austrije (Bundesrechenzentrum).

Kao direktor Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada, on je predvodio akciju u vezi negiranja genocida u Srebrenici od strane Univerziteta u Beču. Aktivno je doprinosio ovom pitanju kroz višestruku komunikaciju, uključujući pisma upućena rektorima i etičkoj komisiji Univerziteta.

- Ustav Austrije garantuje slobodu vjere i zabranjuje diskriminaciju na osnovu religije, omogućavajući suživot različitih vjerskih zajednica, uključujući Islam, nastavlja Širbegović. Ipak 2015. godine došlo je do promjene zakona o Islamu. Ovaj novi zakon degradira muslimanske građane na građane drugog reda i stavlja sve muslimane pod opštu sumnju, što podstiče nepovjerenje i diskriminaciju. Diskriminira Islamsku zajednicu u poređenju s drugim vjerskim zajednicama i masivno se miješa u njihove unutrašnje poslove, čime se muslimanski građani lišavaju svojih prava. Zakon predviđa stroge propise i ograničenja koja ne postoje za druge vjerske zajednice, poput zabrane financiranja iz inostranstva i državne kontrole nad obukom imama. Na primjer, bosansku džamiju je nemoguće graditi od donacija iz Bosne i Hercegovine, dok se crkve mogu graditi s donacijama iz nje. Vjeronauku smiju predavati samo predavači iste vjere; na primjer, protestantima ne može predavati ateista ili katolik, već mora biti protestant. To nije slučaj kod muslimana u Austriji po novom zakonu. Čak je i Austrijska protestantska crkva, među ostalima, izrazila protest protiv novog zakona o Islamu, ocjenjujući ga kao diskriminirajući. Novi zakon predstavlja odjek Nirnberških zakona, koji su, poput ovog, bili usmjereni samo na određenu grupu ljudi. Austrijska Islamska zajednica (IGGÖ) nije se usprotivila niti je okarakterisala ovaj zakon kao diskriminirajući. Time su implicitno prihvatili status građana drugog reda ne samo za sebe, već i za sve muslimane u Austriji. Svojim neprotivljenjem implicitno su prihvatili da zakoni koji se odnose na sve ostale ne vrijede za muslimane.

Diskriminaciju si osjetio na vlastitoj koži?
- Da. Dugi niz godina radio sam za austrijsku državu u Saveznom računskom centru (Bundesrechenzentrum BRZ). Tokom tog perioda, bio sam svjedok islamofobije jednog od mojih kolega, koji se pred ostalim kolegama otvoreno izjašnjavao kao "mrzitelj muslimana". Iako su svjedoci u internim procedurama oklijevali potvrditi ono što su čuli, vjerovatno iz straha s obzirom na to da dotični radi na aplikacijama za ministarstvo unutrašnjih poslova (registar oružja i kazneni registar) ili iz drugih razloga, obratio sam se za pomoć ZARA Verein-u, austrijskoj organizaciji za ljudska prava. ZARA Verein je utvrdila da dotični javno objavljuje islamofobne sadržaje i prikupila nepobitne dokaze o kršenju austrijskih zakona jednostavno praveći screenshotove takvih javno dostupnih izjava, kao što su: "islam je ekstremna ideologija", "islam je jednako fašizmu, jednako desnom ekstremizmu", "da su stranice Kurana ispunjene glupostima i mržnjom", itd.

Prvo sam tražio od samog BRZ-a da poštuje vlastite zakone i spriječi ponavljanje scenarija iz prošlog vijeka koji vodi ka novom genocidu, kada su pripadnici druge vjere bili meta ili percipirani kao prijetnja. U emailu upućenom HR direktorici BRZ-a, Danieli Mühlberger-Spicker, pružio sam online dokaze o kršenju zakona od strane Michaela Hausera i precizno naveo koji zakon je prekršen i zašto. Michael Hauser, odgovorni IT stručnjak za krivični registar i registar oružja Republike Austrije, paradoksalno se našao u situaciji suprotnoj krivičnom zakoniku za koji je odgovoran. U krivičnom zakonu §188 "Ponižavanje vjerskih nauka" se kaže: "Ko javno ponižava ili ismijava osobu ili stvar koja je predmet poštovanja neke crkve ili vjerske zajednice u zemlji, ili vjersku doktrinu, zakonom dopušteni običaj ili zakonom dopušteno uređenje takve crkve ili vjerske zajednice na način koji je sposoban izazvati opravdano negodovanje, kazniće se zatvorom do šest mjeseci ili novčanom kaznom do 360 dnevnih naknada." Michael Hauserove tvrdnje da je islam ekvivalentan fašizmu, te da je sam islam fašistička ideologija, zajedno s njegovim ocjenama o stranicama Kurana kao ispunjenim glupostima i mržnjom, bile su javno dostupne na društvenim mrežama. Ja sam svjedočio da je Hauser iste stavove verbalno iznosio. Budući da BRZ nije poduzeo nikakve korake, ja sam se obratio Uredu Saveznog Kancelara Austrije - Bundeskanzleramtu - i podnio zahtjev za komisiju za ravnopravnost. Umjesto da se pridržava zakona države, BRZ je angažirao advokata koji je tokom sjednice komisije mene blatio kao lošeg radnika. Još više razočaravajuće, državni ured, koji je odgovoran za primjenu zakona, jednostavno je ignorirao dokaze. Komisija Bundeskanzleramt-a za ravnopravnost je zaključila da nije bilo kršenja zakona niti diskriminacije, te da sam ja navodno najvjerojatnije mentalno poremećen (što je zaista navedeno crno na bijelo u zaključku komisije), iako sam tokom dugog niza godina bio odgovoran za sistemski kritične aplikacije neophodne za funkcioniranje Republike Austrije. Dodatno, čak su izostavili islamofobne izjave Michaela Hausera koje je izgovorio tokom sjednice iz transkripta sjednice. Dobio sam cenzuriranu verziju dokumenta koji nije bio objavljen online, s obrazloženjem da bi se izbjeglo donošenje zaključaka o slučaju. Čak i u toj cenzuriranoj verziji komisije za ravnopravnost jasno stoji da je strah od puzajuće islamizacije opravdan, te da je legitimna tvrdnja da u državama gdje je Islam državna religija vladaju fašistički uslovi, krše se ljudska prava i ženska prava su ugrožena. Ova izjava je samo sofisticiranija i perfidnija formulacija iste tvrdnje da je Islam fašizam koju je Michael Hauser javno publicirao.

I šta je dalje bilo?
-Nakon toga, stupio sam u kontakt s direktorom BRZ-a, Markusom Kaiserom, istaknuvši da je davanje dijagnoza bez prethodne konzultacije s liječnikom nezakonito prema zakonu o liječnicima. Dodatno, naglasio sam da je zaključak komisije školski primjer diskriminacije, koji sadrži elemente blaćenja, infantilizacije i patronizacije, te nedopuštenu dijagnozu mentalnog poremećaja. Posebno sam istakao da tvrdnja da je Islam ekvivalentan fašizmu implicira da su svi muslimani potencijalni fašisti, što nije samo protuzakonito već i diskriminatorno, te predstavlja prijetnju budućnosti Austrije, jer takvo stajalište dovodi Austriju iz post- u pre-genocidno društvo. Predložio sam program za unapređenje razumijevanja i postupanja u slučajevima diskriminacije unutar BRZ-a, uključujući razvoj internih mehanizama za rješavanje takvih situacija. Konkretno sam predložio implementaciju internih edukativnih programa o raznolikosti islama i ponudio se kao volonter za takve inicijative. Nažalost, nisam dobio odgovor na taj prijedlog, ali postoji veoma osnovana sumnja da je odgovor poslan mojoj ženi koristeći tehniku "Vienna Calling". "Vienna Calling Technique" uključuje snimke ekrana slučajnih tekstualnih poruka žrtve sa raznim ženama, poslanih supruzi žrtve da lažno impliciraju nevjeru. Iako poruke izgledaju autentične, one se zapravo ne šalju s telefona tih žena, uprkos tome što brojevi izgledaju autentično. Brojevi telefona su zaista pripadali tim ženama, ali te žene nisu slale poruke i negirale su bilo kakvu umiješanost.Poruke u ovom slučaju su se odnosile na prepisku unatrag pet godina, što ukazuje na prismotru u minimalnom tom vremenskom periodu i implicira ogromnu infratrukturu nadzora koja stoji iza toga. Metoda je u krugovima ljudskih prava nazvana "Vienna Calling Technique" zbog brojnosti telefonskih brojeva koji potiču iz Beča.To je slučaj međunarodnog sajber terorizma koji Institut za istraživanje genocida Kanada IGK istražuje s drugim organizacijama za ljudska prava (Amnesty International) također u vezi s prijetnjama koje je Institut primio od austrijskih zvaničnika u vezi s djelovanjem u slučaju negiranja genocida u Srebrenici na Univerzitetu u Beču. Dana 9. maja 2023., Institut za istrazivanje genocida Kanada (IGK) je poslao pismo novom rukovodstvu BRZ-a izražavajući duboku zabrinutost zbog rastuće islamofobije u Austriji i opasnosti od potencijalnog novog genocida. U njemu je, između ostalog naznačeno ”Pišemo vam kako bismo utvrdili da li je ideja da je islam fašizam i vjerovanje u teorije zavjere o islamu prisutno samo kod marginalnih rasističkih elemenata ili predstavlja širi strukturalni fenomen unutar austrijske vlade.” IGK je zatražio izravnu pomoć u vezi kampanje cyber-blaćenja kojoj je bila izložena moja porodica. Naglasili su da postoje indikacije, zbog prirode napada, koje sugeriraju moguću umiješanost državnih nadzornih struktura u ovu kampanju. Istaknuli su da je potreban odgovor austrijskih institucija kako bi se te sumnje otklonile. BRZ na ovo pismo IGK-a nije odgovorio, ali je cyber kampanja blaćenja odmah prestala. Zatim sam zatražio pomoć od Islamske zajednice Austrije (IGGÖ), jer su oni zaduženi za zaštitu Islama kao religije i prava muslimana u Austriji. Nažalost, dobio sam razočaravajući odgovor da se oni slažu s zaključkom Bundeskanzleramta. Poslao sam im upit da li to implicira da se slažu s tvrdnjom da je strah od puzajuće islamizacije opravdan, te da li podržavaju izjavu da u državama gdje je islam državna religija vladaju fašistički uslovi, krše se ljudska prava i ženska prava su ugrožena. Nisu mi odgovorili.Ovo jasno pokazuje da Islamska zajednica u Austriji nije samo prihvatila status građana drugog reda, već je i pristala na to da se islam ne smatra religijom, već totalitarnom ideologijom - fašizmom. Priznanje Islama u Austriji kao oficijelne religije dugujemo Bošnjacima i činjenici da oni sebe nikako i nikada nisu smatrali građanima drugog reda. Ovo predstavlja opasan razvoj događaja - da se Islam prestane tretirati kao religija i umjesto toga smatra opasnom totalitarnom ideologijom. Ovaj trend se već neko vrijeme razvija iza kulisa konstrukta takozvanog "političkog islama". Dokument Bundeskanzleramta je dokaz za to, jer jasno potvrđuje ono što se moglo naslutiti kroz niz postupaka i političkih odluka koje je Austrija nedavno donijela u vezi s islamom i muslimanima. Nažalost, ovo nije samo izolirani slučaj korupcije, već razotkriva sistematski odnos države Austrije prema Islamu.