Ideja Boga nemoćna je pred idejom hijerarhije. Religijske piramide moćne su jer vjernike pretvaraju u ovisnike. A tržište je otvoreno za sve. Tamo gdje je više jednobožačkih piramida više je poziva na mir ali i više ratova. Svako neko vrijeme neka religijska hijerarhija uđe u vojničke odore i knjigu zamijeni mačem. Ulične bande i teroristi također, svako neko vrijeme obuku religijsku odjeću i s Bogom na usnama udjeljuju dinamit po gradskim četvrtima.
Kad je Bog postao Jedan, prestala je mogućnost koegzistencije bogova. Taj Jedan pripao je samo odabranima, onima koji su shvatili da će najviše profitirati ako ekskluzivnost i isključivost duhovnoga tipa pripišu svojoj svjetovnoj egzistenciji. Tako je došlo drijemena države u državi, status in statu – vrijeme duboke države.
Bog je 'strog' ali dobar, govorilo se uvijek. On nas uči kako možemo živjeti u miru. I kako se možemo i moramo osvetiti. A zapravo, nigdje toliko govora o dobru i moralu koliko među hijerarhijskim sljedbenicima piramida. Nigdje toliko ubijanja koliko ga je obavljeno u ime Boga. Nigdje toliko odlikovanja koliko tamo gdje se ratovalo ili gdje se ratuje
Nigdje toliko Nobelovih nagrada za mir koliko u Palestini.
Palestinci su danas u svojoj bivšoj domovini nacionalna manjina. Većinska nacija su postali doseljenici. Na krilima nosača zrakoplova i američke industrije oružja izgradili doseljenici su izgradili hibridnu državu koja je nešto poput vojnog poligona na kojemu doseljenici iz cijeloga svijeta pod krinkom židovstva uspostavljaju pontonski most za ekonomsko, vojno i ideološko napredovanje Zapada prema Istoku.
Zaboravlja Zapad da su cionistima svojevremeno najviše pomagali Britanci. Britanci su odustali nakon što su shvatili da su postali instrument pokreta koji su okarakterizirali terorističkim. Amerika još uvijek ne shvaća ozbiljno prijetnje cionista usmjerene prema Americi. Ne vidi da se lovac pretvara u lovinu svojih vjernih pomagača. Ne vidi da je cionizam slijep zbog oholosti i isključivosti u koju je ogrezao. Ne vidi Amerika svoju duboku – status in statu.


Bez obzira kako nazvali rat u Palestini (koji nije rat jer ne postoje dvije barem relativno jednako naoružane vojske, a ni Palestina više nije Palestina), područje 'svete zemlje' interesantno je i po još jednoj činjenici koja baca dodatno svjetlo na zadnjih stotinu godina.
Naime ubijanja u Palestini, sva izgladnjivanja palestinskog naroda, medijska blokada, razaranja škola, sveučilišta, bolnica, humanitarnih institucija, onemogućavanje liječenja žena, djece, novorođenčadi, i sva ostala zla koja se svakodnevno događaju – mračno su svjetlo koje pada na Nobelove nagrade za mir koje su u dva maha dodijeljene 'borcima' za mir u Palestini.
To naravno jednim dijelom govori o političkom karakteru Nobelovih nagrada (posebno ove za mir), ali i o licemjerju snažnije strane u pregovorima (čijih predstavnika je uostalom i dobilo više nagrada).
Rat naravno nije posljedica Nobelovih nagrada, ali dodijeljene nagrade nisu donijele mir. Nobelove nagrade za mir zapravo su bile sredstva za reorganiziranja napora što uspješnijeg smanjivanja palestinskog teritorija i broja Palestinaca.
Nigdje toliko Nobelovih nagrada za mir koliko ih je u zemlji u kojoj se djeca rađaju u ratu i kao odrasli ljudi - umiru u ratu.

Nobelova nagrada za mir (prvi put)
Životna priča Mieczysława Bieguna, koji je poznatiji kao Menachem Begin, posebno je interesantna u svjetlu pitanja koje je naizgled apsurdno, ali koje je u potpunosti legitimno: Može li terorist dobiti Nobelovu nagradu za mir?
Naime, Menachem Begin je po dolasku na prostore Palestine postao vođa cionističke grupe Irgun. Riječ je o grupi koja je izvodila terorističke napade kako na Britance tako i na domorodačko arapsko stanovništvo
Ključni teroristički napad koji je Menachem Begin predvodio izveden je u Jeruzalemu 22. Srpnja 1946. godine. U napadu na hotel King David (u kojemu je bilo i središte britanske uprave/vlasti/administracije - stradala je 91 osoba. U napadu je stradao i određeni broj britanskih vojnika. Pritom je naravno 'nestala' i evidencija o terorističkim aktima doseljenika u Palestinu.
U kantama za mlijeko članovi terorističke grupe Irgun smjestili su potrebnu količinu eksploziva. Prema informacijama do kojih se može doći, uputili su pozive Britancima i upozorili ih na dolazeći napad. (Recept je to koji će kasnije postati pravilo: Ubijanja se opravdavaju njihovom najavom) Naravno Britanci nisu vjerovali. Među ostalim i stoga što su, uz političku potporu, pomagali cionistima i na terenu Palestine.
'Mlijeko' iz podruma je eksplodiralo tako snažno da ga je čuo i Alfred Nobel.
Budući da je Menachem Begin bio jedna od ključnih osoba koje su planirale ovaj napad, od Britanaca je dobio zasluženu 'naljepnicu' – terorist. No taj je terorist učinio ključnu stvar za cionistički pokret. Pokazana je drskost neočekivanih razmjera. Pokazana je odlučnost da se napadne i saveznik ukoliko apriori ne odobrava sve postupke doseljenika. Stvorena je teroristička metoda kojoj je još samo bila potrebna država da prestane biti terorističkom metodom. Nakon uspostave države Izrael ta je metoda postala metoda zaštite države i borbe protiv terorizma.
Teroristi su obukli uniforme i intenzivno se počeli pripremati za nove terorističke akcije obrane od 'terorizma'.
Terorist, Menachem Begin, nekoliko desetljeća kasnije postat će predsjednik države koja je nastala otimanjem zemljišta od Palestinaca, maltretiranjem stanovništva Palestine i različitim oblicima pritisaka da se što veći broj Palestinaca iseli iz svoje domovine. Kao predsjednik Izraela postat će ponosni dobitnik Nobelove nagrade za mir.
Za mir se nije ni borio, a nije ga niti uspostavio. Kao ni drugi dogovori ni ovaj nije donio mir u Palestinu. Premda je Camp David sporazum najavljivao Palestincima autonomiju, ta je najavljivana autonomija zamijenjena jednim oblikom vojne uprave. Palestinci su postali dio demokratske države u čijoj demokraciji nisu mogli sudjelovati.
No Alfred Nobel, premda nije želio da se njegov izum koristi u ovakve svrhe, postao je tako izumiteljem sredstva kojim je jedan Bjelorus (od Britanaca označen teroristom) zaslužio njegovu nagradu.

Nobelova nagrada za mir (drugi put)
Druga Nobelova nagrada za mir u Palestini došla je u ruke jednog drugog člana jedne druge terorističke organizacije doseljenika u Palestinu. Tako bi barem rekle britanske vlasti u Palestini koje su organizaciju Haganah za vrijeme svog mandata smatrale terorističkom organizacijom. Ponajprije stoga što se ta organizacija suprotstavila britanskom stavu o ograničenom useljavanju cionista u Palestinu.
Ta teroristička organizacija (prema stavu tada zaduženih Britanaca za Palestinu) postat će vremenom jezgra iz koje će se razviti vojska uspostavljene države Izrael, IDF. Riječ je o Izraelskim obrambenim snagama koje i danas uspješno brane Izrael osvajajući palestinski teritorij i smanjujući broj Palestinaca.
Sam Peres je u nekoliko navrata bio na čelu te 'obrambene' vojske.
Nekadašnji terorist i član organizacije koja je izrasla u vojsku koja se koristila metodama stare terorističke grupe, dobio je Nobelovu nagradu za 'uspješnu izraelsku zavjeru' iz Osla. Tako barem pregovore u Oslu karakterizira židovski povjesničar Ilan Pappe. Palestinci su dobili samo privid prava, dok su cionisti dobili zeleno svjtlo da s aurom potpisnika mira nastave osvajanje teritorija drugim sredstvima.
I drugi nobelovac, druge Nobelove nagrade za mir u Palestini, Yitzhak Rabin, bio je član nekada terorističke skupine koja je izrasla u državnu vojsku. I on se okušao u poslovima vojničke hijerarhije i sudjelovao u mnogim akcijama zaštitnog znaka osvajanje teritorija obranom od vlasnika tog teritorija.
Da ne ostane zaboravljen, u drugom naletu Alfreda Nobela na Palestinu, Nobelovu nagradu dobio je i Yaser Arafat, Palestinac koji je za Izrael i Ameriku bio terorist a za Hamas osoba koja je pregovorima dala legitimitet osvajanju Palestine.

Nobelova nagrada za mir (treći put)
Državni terorizam cionizma doveo je svijet u situaciju da poistovjećuje nacizam i cionizam. Državni terorizam Izraela ima potporu sadašnje američke administracije ali ne i američkog naroda. Aktualna administracija dopušta cionistima da povratnim spregama status in statu pretvaraju u duboku državu kojoj više nije cilj terorizam nego globalni terorizam.
Gledano iz povijesne perspektive, za očekivati je da će se novi zločini pokušati prikriti novom Nobelovom nagradom za mir. Bio bi to božji dar Božidaru (Netanyahuu) za zločine počinjene u ime Boga i isključivosti jednog naroda.