Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Kolumne
SRBIJA NIJE USPJELA PREVARITI SVIJET Rezolucija o Srebrenici je donesena. Ne mislim se više baviti njome i njenim porukama, koje su Bošnjacima i drugim nesrpskim narodima jasne ko dan, a o srpskoj politici ispisao sam se za sve ove godine pa ne namjeram istu temu rabiti ponovo. Sada ću samo da objasnim razloge zašto je 19 zemalja glasalo protiv njenog usvajanja. Antigva i Barbuda, Nauru i Komori, Grenada, Dominika su male otočne države koje imaju istu vrijednost glasa kao npr. SAD, Kanada, Australija, Francuska i druge velike države pa se srbijanska diplomatija i predsjednik Srbije usredsredila upravo na njih. U pripremanju terena za Generalnu skupštinu Srbija je upotrijebila sve svoje kapacitete, koji su bez sumnje na zavidnoj visini. Diplomatska mreža te zemlje je veoma razvijena. Postoji od 1878. godine i bez sumnje je najbolja na prostoru Zapdnog Balkana. U Beogradu su tako na primjer prije mjesec dana primili Roosevelta Skerrita predsjedika vlade Dominike, jedne malene otočne državice u karipskom moru koja ima površinu od svega 98 kvadratnih kilometara, veličine hrvatskog otoka Mljeta. Skerrit je primljen na najvišem nivou, a predsjednica Skupštine Ana Brnabić mu je ponudila da studenti iz Dominike učestvuju u projektu „Svet u Srbiji“, kojim se godišnje stipendira oko 200 studenata iz zemalja širom svijeta, za koji je rekla da mogu biti temelj bilateralnih odnosa i saradnje u budućnosti a ponuđena je i poljoprivredne saradnje. Naravno, da je čast premijeru Skerritu da bude primljen sa svim počastima u jednoj džinovskoj zemlji kakva je Srbija u odnosu na Dominiku. Slično je i sa malim ostrvom Grenadom (nešto veća je od Dugog otoka), ili Nauru, radi se o otoku u Tihom okeanu, veliičine svega 21 kvadratnog kilometra i sa 10.000 stanovnika, za koje većina mojih pratilaca nikada nije ni čula. Kao ni za Antigvu i Barbudu koja je najprije kosponzorirala rezoluciju a onda vjerovatno pod diplomatskim pristiskom Vučića tokom njegovih seansi u New Yorku glasala protiv ove rezolucije. Ko zna šta joj je obećano. Ali koliko god, dobro je. Od kosponzorstva je odustala i mala otočna zemlja Vanuatu u Tihom okeanu, koja se nalazi u području istočno od Australije i Fidžija, sa površinom od svega 17 kvadratnih kilometara, kao otok Murter. Nakon toga Vanuatu se ugasio, nije ni glasao. Protiv rezolucije bila je Bjelorusija, koja je „nakrivljena“ Rusija, a ruska politika je pokazala svoje pravo lice baš na Bosni i Hercegovinu. Vodila je prosrpsku politiku, o čemu sam za „Oslobođenje“ napisao tekst tačno prije dvije godine pod naslovom „Diplomatski teror ruskog ambasadora“. Šef diplomatije Sergej Lavrov je po okončanju sjednice izjavio da je „cilj rezolucije o Srebrenici da slomije Srbe“. Rusi ne žele brisanje Srbije sa karte svojih prioriteta, a Srbiji su pak potrebni ruski energenti. Nema se tu puno šta dodati, kao ni za politiku Kine prema BiH o čemu sam također pisao kolumnu u „Oslobođenju“ prije dvije i po godine „Kina u udruženom poduhvata negiranja zločina“. Napisao sam da je „teško povjerovati u kinesku empatiju prema žrtvama srpskog genocida u Srebrenici“ i naveo sam pritajene kineske progone muslimana Ujgura. Osim toga, tu je i bliska vojna saradnja Kine i Srbije. Peking to ne želi kvariti jer Bosni koliko znam nije prodao ništa od vojne opreme ili zanemarivo malo. Iza svega uvijek stoji ekonomski interes. U to smo se uvjerili kada je na beogradski aerodrom sletjela flota kineskih aviona u aprilu 2022. godine. Dopremili su vojnu opremu sa moćnim raketnim sistemom iz klase Patriot, ruska verzija S-300, kineska proizvodnja pod imenom FK-3. Voljeli bismo znati protiv koga je usmjereno ovo oružje. Siguran sam da u Pekingu to dobro znaju ako se imalo bave geopolitikom, a znam da je dobro bistre. Glasanje Mađarske protiv rezolucije nikog u Bosni nije iznenadilo, jer ova zemlja koja je „crna ovca“ u EU dugo pruža javnu podršku Srbima a 2 miliona Bošnjaka predstavlja kao sigurnosnu prijetnju Evropi. Kod Dominike saradnja sa Srbijom omogućit će studentima te zemlje da dođu na beogradske fakultete, a Kinezi će moći da nastave svoju prodaju vojnih „igračaka“. Države poput Kube, Sjeverne Koreje, Nikakragve nose u svom biću još uvijek sjenke komunizma a Srbiju vide kao dio Titove Jugoslavije koja je doživjela sudbinu da bude rasturena. Po vokaciji riječ je o tvrdim, rigidnim zemljama, koji intimno doživljavaju režim u Beogradu sličnim svom usmjerenju. Po nekom unutrašnjem biću se prepoznaju, iako je Srbija mnogo bliža rehabilitiranom četništvu koje je dominantno u srbijanskoj politici. Venecuela je ruski igrač, jer je Madurov režim dobio podršku baš iz Moskve i zahvaljući tome se održao. Karakas je ispunio svoju zadaću prema Rusiji. O Siriji da i ne pričam, ona je apsolutni ruski pion, islamska zemlja koja nas ni u ratu nije podržavala. Glasanje male države Svazi koja se sada naziva Esvatini je očekivana s obzirom da je Srbiji krajem jula 2022. boravila šefica diplomatije kada se tadašnji ministar Nikola Selaković raspričao o pomoći Jugoslavije nesvrstanim zemljama, a Srbiju je predstavio kao njenu nasljednicu. Kako kada, kada treba u u usta se uzima i Tito, a kada se afirmiraju četnici onda bi maršalove kosti izbacili sa apetitom iz Kuće cvijeća. Bilo kako bilo, rezolucija je usvojena. Kod jednih je dočekana sa oduševljenjem, najviše kod majki Srebrenice, a kod drugih sa negodovanjem. Ovi drugi ne mogu podnijeti teret genocida u kojem su ogrezli, a predsjednik Vučić kao da ima amneziju. Dok prigovara njemačkoj ambasadorici i plače nad sudbinom slobodarskih Srba ne može da se sjeti svojih fašističkih poziva - da se ubistvo jednog Srbina naplati sa 100 muslimanskih glava. Ali, to je prošlost za koju više nikada Bošnjaci neće dozvoliti da se ponovi. (Autor teksta je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića)
|