Kolumne
JE LI RAT BLIZU NAS?
|
|
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 01. May 2024. 22:05:13
Ovih dana sam obasut pitanjima koja se svode na jedno: hoće li biti rata u Bosni i Hercegovini i da li će Milorad Dodik posegnuti za ratnim podrivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma? Rata neće biti, i ako bude kratkih sukoba Milorad će definitivno ponijeti „krvave“ gaće, iz nekoliko razloga.
Prvi, što je međunarodna zajednica duboko involvirana u bh. prilike i ona neće dopustiti da joj lokalni đilkoš sruši cijeli koncept koji je osmišljen u Daytonu koji je predvidio održiv mir u balkanskoj krčmi, iako smo svi svjesni posljedica tog traljavo napravljenog posla. Međunrodna zajednica zna da je Milorad Dodik njeno čedo, kojeg je dugo godina tako nježno ljuljala i sve prigovore da radi pogrešnu stvar odbacivala je kao neosnovane. Nakon proteka godina ona se potpuno razočarala u njega shvatajući da je izigrana. E, sada valja ispravljati pogreške koje je radila bez malo 25 godina. Niko u njegovim postupcima dugoročno nije gledao opasnost po Bosnu i Hercegovinu. Samo jedan čovjek je upozoravao međunarodne aktere na njegovu podlost. Bio je to predsjednik BiH Alija Izetbegović, kojeg nije mogao zavarati, čak ni onda kada je priznavao genocid u Srebrenici. Svjedoci smo da su se događaji kako smo ih mi predviđali i ostvarili. Stranci su prilično kasno shvatili da ojačalog Dodika, koji je stavio „šapu“ na cijelu srpsku treba staviti pod kontrolu, ali to je lakše reći nego učiniti. U međuvremenu se Dodik „sprijateljio“ sa ruskim „hazjajinom“ Vladimirom Putinom, koji naravno želi iskoristiti ovu nenadanu situaciju da svoju geopolitiku usmjeri prema novoj destinaciji koja mu se sama ponudila. Zapad je skoro kasno prepoznao rusku vojnu namjeru, koju je omeo veliki rat sa Ukrajinom. Moguće da bi smo gledali ruske padobrance nad Bosnom da nije bilo rata u Ukrajini. Vrlo je vjerovatno da bi oni bili poslani ovamo da zagospodare ovim teritorijem u samom dvorištu Evropske unije. Pokušaj „opamećivanja“ Dodika je došao kasno. U međuvremenu on je napravio nepremostive korake. Zapad je pokazao da želi disciplinirati Rs što se vidi iz stavljanja visokih zvaničnika na američke i britanske crne liste. Posljednja namjera Washingona i drugih zapadnih prijestolnica da u Ujedinjenim nacijama provuku rezoluciju o genocidu u Srebrenici o tome zorno govori. Željka Cvijanović je džaba na vanrednoj sjednici Vijeća sigurnosti tumačila Dayton, a prije nje Aleksandar Vučić je pokušao obmanuti VS UN da će žrtve genocida pokrenuti nestabilnost, ova će rezolucija ipak biti usvojena. Ovo znaju srpski političari koji sada igraju na kartu upozorenja da će u tom slučaju oni proglasiti odcjepljenje, a da će prije toga održati sjednicu entitetske vlade u Srebrenici i tako se narugati žrtvama genocida za koji nose isključivu odgovornost koju je uostalom utvrdio sud u Hagu. Ovu opasnost vide bolje od nosilaca vlasti opozicionari u Rs koji upozoravaju Dodika da entitet vodi u propast.
Situacija je drastično drugačija nego 1992. godine
Niko neće reagirati ako situacija izmakne kontroli. Ovdje su trupe EUFOR-a čiji je zadatak da čuvaju spoljne granice Bosne i Hercegovine, posebno prema Srbiji, a ne kako priželjkuju u Rs da se postave na administrativnim linijama. Bez obzira što se na čelu operacije Althea nalazi mađarski general, on neće moći provoditi politiku premijera Viktora Obrana, koji bi svakako da se on pita, postavio međunarodne trupe na administrativnim linijama. I drugo je što se Orban saglašava sa Dodikom za vrijeme njihovih čestih susreta, ali Mađarska će morati slijediti ostale zemlje u Evropskoj uniji. Tako da sve te Dodikove uzdanice su zapravo mjenice bez pokrića. A drugo, Dodik se prvi put suočio sa pravdom u BiH, što predstavlja uvertiru za raščišćavanje odnosa u Bosni i Hercegovini. Milorad Dodik je ovim stjeran u ugao iz kojeg mu nema izlaza i džaba mu gromoglasno pjevanje o đeneralu Draži Mihajloviću kada mu ovaj četnik ne može pomoći, jer je odavno smaknut od partizanskog suda. Nije isključeno da Dodik pokuša uvući dijelove srpskog stanovnišva u isprovocirane sukobe po Bosni i Hercegovinu, ali to neće naići na širi odjek u srpskom narodu koji je umoran od njegovog „srbovanja“. Ne zato što je protiv ideološkog koncepta „srpstva“ nego jednostavno zato što ne vide u tome suvislost datog projekta. Ne treba zaboraviti ni na vojni faktor međunarodne zajednice EUFOR, koji je, zna se, pod kišobranom NATO-a. Šta će stranci raditi nakon što budu slomili ovaj eventualni bezobrazluk koji i za njih postaje neizdržljiv. Ne bih se začudio da nakon što prođe rezolucija o Srebrenici međunarodna zajednica krene u postepeno „razvlaščivanje“ Rs. Novi Dayton odavno najavljujem i mislim da razvoj situacije ide u tom pravcu. U ovom trenutku treba održati koncept koji su Amerikanci smislili u novembru 1995. godine. Dugoročno, nakon toga vidim reviziju Daytona, davanjem šansi novoj građanskoj državi i ukidanju felerične Bosne i Hercgovione. Jer, i golim okom se vidi da su rješenja iz Daytona koja su zaustavila rat potrošena i da treba graditi novu građansku Bosnu i Hercegovinu, bez političara koji su se za cijelo vrijeme njenog trajanja bavili isključivo ličnim bogaćenjem uz uzvikivanje floskula o srpstvu koje nisu donijele ekonomski napredak većini stanovništva.
Drugo, sadašnja situacija nije izdaleka jednaka dramatičnim događajima kada se raspadala Jugoslavija devedestih godina prošlog vijeka. Bošnjaci tada nenaoružani, a danas je situacija sasvim drugačija. Najprije, BiH ima zajedničku armiju. I pod predpostavkom da neki njeni dijelovi budu ohrabreni u protivustavnom djelovanju, oružana sila ima snažnu osnovu da bude popunjena onima koji vole Bosnu i Hercegovinu. I napokon ovo treba posmatrati u kontekstu izmijenjenih političkih odnosa u svijetu. U vrijeme raspada SFRJ sa svjetske scene je uklonjen komunizam, raspao se Sovjetski Savez, a s njim je defintivno u ropotarnicu povijesti otišao Varšavski pakt. Što se tiče Jugoslavije devedestih godina nikome više, mislim prije svega na NATO, nije bilo stalo do opstanka te države koja je u godinama hladnog rata igrala pozitivnu ulogu na svjetskoj političkoj sceni. Ona više nije bila potrebna.
Ovo su izuzetno važni dani za Bosnu i Hercegovinu. Sada treba imati dovoljno pameti, ne napraviti neki glup potez, jer je ovo pitanje od presudne važnosti.
(Autor je bio savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića)
Prvi, što je međunarodna zajednica duboko involvirana u bh. prilike i ona neće dopustiti da joj lokalni đilkoš sruši cijeli koncept koji je osmišljen u Daytonu koji je predvidio održiv mir u balkanskoj krčmi, iako smo svi svjesni posljedica tog traljavo napravljenog posla. Međunrodna zajednica zna da je Milorad Dodik njeno čedo, kojeg je dugo godina tako nježno ljuljala i sve prigovore da radi pogrešnu stvar odbacivala je kao neosnovane. Nakon proteka godina ona se potpuno razočarala u njega shvatajući da je izigrana. E, sada valja ispravljati pogreške koje je radila bez malo 25 godina. Niko u njegovim postupcima dugoročno nije gledao opasnost po Bosnu i Hercegovinu. Samo jedan čovjek je upozoravao međunarodne aktere na njegovu podlost. Bio je to predsjednik BiH Alija Izetbegović, kojeg nije mogao zavarati, čak ni onda kada je priznavao genocid u Srebrenici. Svjedoci smo da su se događaji kako smo ih mi predviđali i ostvarili. Stranci su prilično kasno shvatili da ojačalog Dodika, koji je stavio „šapu“ na cijelu srpsku treba staviti pod kontrolu, ali to je lakše reći nego učiniti. U međuvremenu se Dodik „sprijateljio“ sa ruskim „hazjajinom“ Vladimirom Putinom, koji naravno želi iskoristiti ovu nenadanu situaciju da svoju geopolitiku usmjeri prema novoj destinaciji koja mu se sama ponudila. Zapad je skoro kasno prepoznao rusku vojnu namjeru, koju je omeo veliki rat sa Ukrajinom. Moguće da bi smo gledali ruske padobrance nad Bosnom da nije bilo rata u Ukrajini. Vrlo je vjerovatno da bi oni bili poslani ovamo da zagospodare ovim teritorijem u samom dvorištu Evropske unije. Pokušaj „opamećivanja“ Dodika je došao kasno. U međuvremenu on je napravio nepremostive korake. Zapad je pokazao da želi disciplinirati Rs što se vidi iz stavljanja visokih zvaničnika na američke i britanske crne liste. Posljednja namjera Washingona i drugih zapadnih prijestolnica da u Ujedinjenim nacijama provuku rezoluciju o genocidu u Srebrenici o tome zorno govori. Željka Cvijanović je džaba na vanrednoj sjednici Vijeća sigurnosti tumačila Dayton, a prije nje Aleksandar Vučić je pokušao obmanuti VS UN da će žrtve genocida pokrenuti nestabilnost, ova će rezolucija ipak biti usvojena. Ovo znaju srpski političari koji sada igraju na kartu upozorenja da će u tom slučaju oni proglasiti odcjepljenje, a da će prije toga održati sjednicu entitetske vlade u Srebrenici i tako se narugati žrtvama genocida za koji nose isključivu odgovornost koju je uostalom utvrdio sud u Hagu. Ovu opasnost vide bolje od nosilaca vlasti opozicionari u Rs koji upozoravaju Dodika da entitet vodi u propast.
Niko neće reagirati ako situacija izmakne kontroli. Ovdje su trupe EUFOR-a čiji je zadatak da čuvaju spoljne granice Bosne i Hercegovine, posebno prema Srbiji, a ne kako priželjkuju u Rs da se postave na administrativnim linijama. Bez obzira što se na čelu operacije Althea nalazi mađarski general, on neće moći provoditi politiku premijera Viktora Obrana, koji bi svakako da se on pita, postavio međunarodne trupe na administrativnim linijama. I drugo je što se Orban saglašava sa Dodikom za vrijeme njihovih čestih susreta, ali Mađarska će morati slijediti ostale zemlje u Evropskoj uniji. Tako da sve te Dodikove uzdanice su zapravo mjenice bez pokrića. A drugo, Dodik se prvi put suočio sa pravdom u BiH, što predstavlja uvertiru za raščišćavanje odnosa u Bosni i Hercegovini. Milorad Dodik je ovim stjeran u ugao iz kojeg mu nema izlaza i džaba mu gromoglasno pjevanje o đeneralu Draži Mihajloviću kada mu ovaj četnik ne može pomoći, jer je odavno smaknut od partizanskog suda. Nije isključeno da Dodik pokuša uvući dijelove srpskog stanovnišva u isprovocirane sukobe po Bosni i Hercegovinu, ali to neće naići na širi odjek u srpskom narodu koji je umoran od njegovog „srbovanja“. Ne zato što je protiv ideološkog koncepta „srpstva“ nego jednostavno zato što ne vide u tome suvislost datog projekta. Ne treba zaboraviti ni na vojni faktor međunarodne zajednice EUFOR, koji je, zna se, pod kišobranom NATO-a. Šta će stranci raditi nakon što budu slomili ovaj eventualni bezobrazluk koji i za njih postaje neizdržljiv. Ne bih se začudio da nakon što prođe rezolucija o Srebrenici međunarodna zajednica krene u postepeno „razvlaščivanje“ Rs. Novi Dayton odavno najavljujem i mislim da razvoj situacije ide u tom pravcu. U ovom trenutku treba održati koncept koji su Amerikanci smislili u novembru 1995. godine. Dugoročno, nakon toga vidim reviziju Daytona, davanjem šansi novoj građanskoj državi i ukidanju felerične Bosne i Hercgovione. Jer, i golim okom se vidi da su rješenja iz Daytona koja su zaustavila rat potrošena i da treba graditi novu građansku Bosnu i Hercegovinu, bez političara koji su se za cijelo vrijeme njenog trajanja bavili isključivo ličnim bogaćenjem uz uzvikivanje floskula o srpstvu koje nisu donijele ekonomski napredak većini stanovništva.
Drugo, sadašnja situacija nije izdaleka jednaka dramatičnim događajima kada se raspadala Jugoslavija devedestih godina prošlog vijeka. Bošnjaci tada nenaoružani, a danas je situacija sasvim drugačija. Najprije, BiH ima zajedničku armiju. I pod predpostavkom da neki njeni dijelovi budu ohrabreni u protivustavnom djelovanju, oružana sila ima snažnu osnovu da bude popunjena onima koji vole Bosnu i Hercegovinu. I napokon ovo treba posmatrati u kontekstu izmijenjenih političkih odnosa u svijetu. U vrijeme raspada SFRJ sa svjetske scene je uklonjen komunizam, raspao se Sovjetski Savez, a s njim je defintivno u ropotarnicu povijesti otišao Varšavski pakt. Što se tiče Jugoslavije devedestih godina nikome više, mislim prije svega na NATO, nije bilo stalo do opstanka te države koja je u godinama hladnog rata igrala pozitivnu ulogu na svjetskoj političkoj sceni. Ona više nije bila potrebna.
Ovo su izuzetno važni dani za Bosnu i Hercegovinu. Sada treba imati dovoljno pameti, ne napraviti neki glup potez, jer je ovo pitanje od presudne važnosti.
(Autor je bio savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića)
