Velika iskrena zahvalnost uvaženom novinaru, našem Banjalučaninu iz Amerike, gospodinu Bedrudinu Gušiću na ovome članku i sadržaju koji je objavio pod naslovom:

„Nakon što je Amir Gross Kabiri, uz blagoslov Čovića, poklopio pola Mostara, logično je pitanje: HOĆE LI BiH STREFITI OSIM PALESTINIZACIJE I IZRAELIZACIJA“?
Evo cijelog sadržaja i treba ga pročitati naša javnost, jer lično pišem i ukazujem punih 30 godina u Mostaru, kao poluustaški grad i planetarnom kriminalu i diskriminaciji, ka oi konačnoj propasti firme Aluminij:

U krugu firme Aluminij sa simbolom ove nekadašnje kolosalne firme njen graditelj i stručnjak mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija

Citiram Bedrudina Gušića:
“Iako sam poprilično bio obavješten o djelovanju aktuelnog vlasnika mostarskog “Aluminija” Amira Grossa Kabirija, jučer sam, slušajući intervju nekadašnjeg mostarskog novinara a danas zastupnika u Parlamentu FBiH Sanela Kajana, ostao zaprepašćen njegovim svjedočenjima. A čovjek, između ostalog, iz prve ruke svjedoči da danas, kada uđete u”Aluminij”, imate osjećaj kao da ste ušli u Tel Aviv. Hajde da je samo to, donekle bi se i moglo razumjeti da su unutar tog kombinata brojne zastave države iz koje je njen vlasnik, ali te zastave i obilježja su i svuda po tzv. zapadnom Mostaru – na trgovima, javnim ustanovama i sl. I nije samo to: u školama djeca pjevaju pjesme Izraelu, kultura tog dijela grada se polahko a sigurno izraelizuje. Čak i sport, jer je dotični “businesman” postao potpredsjednik NK “Zrinjski”, kluba koji je oteo “Veležu” stadion pod Bijelim brijegom. I onda, uoči jedne nedavne utakmice “Zrinjskog” pod Bijelim brijegom, iskazana je minuta šutnje za žrtve od 7. oktobra i “napada na državu Izrael”, kako tvrde Čovićevi proustaški mediji. Naravno, ni riječi o preko 11.000 ubijenih civila u Gazi od čega oko 5.000 djece.

Pitanja gradonačelniku bez pravog odgovora
Kajan je rekao da je na sve te pojave u Gradu upućivao pitanja hadezeovom gradonačelniku Mariju Kordiću ali nije dobio odgovore na njih. Ili, kako tvrdi, kada je na to ukazivao pojedinim zastupnicima Gradskog vijeća, pogotovo ono sa djecom, odgovarali bi mu: “Ma pusti, to je dječja posla”! Neće biti tako, naravno. Izgled zapadnog dijela Mostara kao Tel Aviva u malom, kako tvrdi Kajan, ne smeta ni liderima političkih stranaka koje su u koaliciji sa HDZ-om, kako na nivou HNK, tako i FBiH te državnom. O famoznoj Trojci je naročito riječ.

Kabiri neće stati – malo po malo osvaja medijski i politički prostor u Mostaru i šire.
Dakle, kakav je privatni deal sa Kabirijem načinio Dragan Čović, javnost ne zna, ali se može pretpostaviti da to nije moglo proći bez onoga “ispod stola”. Ne tvrdim ništa, ali sumnjam. Jer, i ptice na grani znaju da “legitimni” ima nekoliko kriminalnih dosijea po sudovima, od kojih su neki “zagubljeni”. No, nije to point moga straha jer ionako znamo kakvu “pravnu” državu imamo. Mene je strah onoga što slijedi a to je da će taj Izraelac nastaviti sa svojim i političkim djelovanjem u našoj zemlji jer je očito da u Mostar nije doveden samo kao businesman. Već se lažno predstavlja kao lider svih Jevreja u BiH, čak i onih izvan Mostara, a najavljuje kupovinu nekih medijskih kuća u našoj zemlji. Pametnome dovoljno da shvati o čemu se tu radi. S duge pak strane, neke analitičare, pa čak i spomenutog Kajana, zbunjuje činjenica da je u Mostaru istaknuti član ustaške Vlade NDH Vjekoslav Vrančić, koji je i neposredno kolaborirao sa nacistima, dobio nedavno ulicu u Mostaru a da nisu uklonjeni nazivi ulica drugih ustaških prvaka u Gradu (a javnosti je predočeno da jesu), s jedne strane, a da tako nešto ne smeta Kabiriju referirajući se na činjenicu da su upravo nacisti i njihovi kolaboranti izvršili holokaust nad preko 6 miliona Jevreja. Odmah da pojasnim i Kajanu i drugima koji se tome čude: pa cionisti i nacisti su surađivali u Drugom svjetskom ratu, ovi prvi su čak hvatali Jevreje i predavali ih u ruke nacista. A u Izraelu je upravo cionistički režim čiji je Kabiri reprezentant. Dakle, kockice se posložile, zar ne?!

Ako Čović do kraja godine dobije Izborni zakon kako najavljuje, dobit ćemo Gazu i Zapadnu obalu, ali i izraelsku enklavu u BiH
Da, Čović je najavio Izborni zakon do kraja godine. Bolje je i ne spominjati kakav će on biti. Ako ga zaista dobije, onda će BiH na svojoj teritoriji dobiti Gazu i Zapadnu obalu, ali i izraelsku enklavu barem na prostoru Trećeg entiteta kojeg “legitimni” i njegovi baštinici UZP-a guraju godinama. A dobit će ga ako Nikšić, Konaković i Forto pristanu na to. Nažalost, takav ustroj BiH guraju i Murphy i Schmidt i EU. Treba li podsjećati na ono što se desilo nakon 2. oktobra prošle godine u režiji i po scenariju američkog ambasadora i visokog predstavnika? A hipotetička izraelska enklava u BiH ne bi bila mrska ni Americi, ni EU ni Hrvatskoj, jer, podsjećam, Amerika, neke zemlje EU poput Mađarske i Austrije te naših sjeverozapadnih susjeda su u grupi od 14 zemalja koje su podržale izraelski genocid u Gazi. Bojim se da se ide ka realizaciji tog scenarija a ako se to desi, onda je to kraj BiH kao države u pravom smislu riječi. Nije ni do Amerike, ni Schmidta, ni Satlera, ni Čovića.., do Trojkaša je i naroda koji bi ih eventualno pustio da nam još i to urade.” /završen citat Bedrudin Gušić/
Dakle, ovo je i moj dugogodišnji vapaj za istinom i borbom protiv planetarnog kriminala, korupcije i diskriminacije, uz prohujalu Gebelsovu medijsku informativnu propaganda, zavijeno sve zajedno u aluminijsku foliju.

Kao rođeni Sarajlija i veliki stručnjak svoga poziva elektro struke koji sam izgradio šest velikih privrednih giganata u random vijeku, između ostalih io vu firmu Aluminij i Rudnik i Termoelektranu Gacko i mnoge u Srbiji, neposredni sam još uvijek živi svjedok kriminalnih aktivnosti sa posljedicama u gradu Mostaru sa Aluminijem, Sokolom i inim drugim firmama.

Najveći kriminalci i hajduci, svakako su kadrovi nacionalističko ustaške orijentacije iz HDZ-a sa njihovim čelnicima, od Mije Brajkovića do Dragana Čovića, sa velikim ulizicama i grobarima kao koalicionim partnerima iz stranke SDA i reda Bošnjaka.


Naši grobari su već godinama veoma prepoznatljivi, djelujući iz Sarajevske centrale, u kontinuitetu su nas uvijek obmanjivali, sa raznim sitnim problemima, dok su ovi nacionalistički i kriminalni elementi po Mostaru čuda činili, sa milionskim iznosima i vrijednostima opljačkane državne i radničke imovine.
Ta istorija zla i spoznaje ove velike kriminalne obotnice od prvog premijera Bičakčića do posljednjeg premijera Federacije Nermina Nikšića, slika su i prilika spoznaje njihove uloge iz kriminalnog “aluminijskoga kola“.


Zar se može zaboraviti i negirati uloga Fadila Novalića i Nermina Nikšića, posebno i ovom aktuelnom trenutku, nacionalističko-cionističkih, tajanstvenih dogovora, pljačke cjelovite infrionističkih, tajanstvenih dogovora, pljačke cjelovite infrastrukture firme Aluminija i poruka i pouka naše kriminalne rušilačke djelatnosti „blizanaca jarana“ Dragana Čovića i Milorada Dodika, recimo sa zida plača u Jeruzalemu, što je i prethodilo i stanju i događajima u Aluminiju, sa kriminalcem Kabirijem.
Svakako su u pitanju i ti prokleti dolari, sa kojima su se uveliko već „nafatirali“ ovi nacionalisti i dokazani kriminalci, kako sa njihovim carstvom i vilama po Dedinju.
Postavlja se i pitanje, nismo li zaista toliko glupi i slijepi, da se i dalje bavimo koje kakvim respiratorima ili recimo namjenskom industrijom sa Novalićem iz Igmana Konjic ili sa vodotokom rijeke Radobolje koju mijenja Dragan Čović, a prolaze nam vozovi sa ceradama „ruskoga aluminija“ kao i dolari cionista iz Izraela.


Otvorimo konačno sve karte na sonu, dobro analizirajmo svaku od njih, kao kockicu jednog cjelovitog našeg unutrašnjeg državno0g kriminalnog mozaika, kako bi bez ovih kriminalaca mogli konačno uspostaviti jednu poštenu, demokratsku i civilizovanu državu, sa pozitivnim pravnim msistemom, kao našim garantom, da nam se ovako nešto ne može više događati u našoj zajedničkoj budućnosti.