Biblijska priča kazuje da je David ubio Golijata na jedan ne vojnički način. Golijat Filistejac koji je bio gorostas u odnosu na Davida očekivao je poštenu i fer borbu. I umjesto da se bore mačevima kako su tadašnja borbena pravila propisivala – David je uzeo kamen i pogodio Golijata u čelo.

I dan danas nakon toliko hiljada godina Davidovi potomci ne poštuju ratna i borbena pravila.
Je li zaista moguće, istina i stvarnost da se rukovodstvo Hamasa bez ikakvih eksternih instrukcija i nagovora odlučilo na po svemu sudeći samoubilački korak. Svakom čovjeku na ovom usijanom globusu je potpuno razumljivo da život u Gazi i u svim “otvorenim kazamatima“ u samoj zemlji Filistan pa i u okolnim kao što je Liban, Sirija, Jordan,... nije više život nego klasično ropstvo za Palestince. Dakle, decenijama, muslimani i kršćani se rađaju, žive i umiru u svojoj rođenoj domovini bez slobode i osnovnih ljudskih prava baš kao robovi.

Međutim, isto tako je znano ko je i kada skuhao ovu vrelu kašu Arapima. Godina 1917. skoro cijeli Svijet je preplavljen armijama i oružjem i istovremeno zaokupljen kako uspostaviti mir. Carstva i kraljevine se lome i ruše ali u tom metežu najmoćniji i sa najširim kolonijalnim iskustvom i podlim igrama love u mutnom i koriste tešku sutuaciju malih i ne moćnih. Thomas Edward Lawrence poznatiji kao Lorens od Arabije se već duže nalazi na Bliskom istoku pod firmom tobože nekakvog arheologa. Jako uvjerljivo se uklopio u arapski svijet, naučio perfektno arapski jezik i još nekoliko drugih, naučio tamošnje običaje i odijevao se u arapskom stilu. Kao takav bio je i rado viđen gost na dvoru vladara pokrajine Nejd ibni Sauda koji će kasnije postati kralj. Dakle, multi talentovan igrać, mlad i sposoban agitovao je na arapskom otporu protiv turske imperije a kasnije ih je organizirao i poveo direktno u borbu na podrućju današnjeg Levanta. U to vrijeme ministar najveće kolonijalne sile Arthur James Balfuor na dugogodišnje insistiranje engleske jevrejske zajednice zaokružuje pismo i šalje ga Rotshildu pod nazivom „Balfuorova deklaracija“ u kojoj stoji:
„Ministarstvo vanjskih poslova
2. studenoga 1917. godine

Poštovani lorde Rothschild,
Zadovoljstvo mi je prenijeti Vam u ime Vlade Njegovog Veličanstva sljedeću izjavu o naklonosti sa židovskim cionističkim težnjama koju je Kabinet podnio i odobrio: „Vlada Njegovog Veličanstva podržava uspostavu Nacionalnog doma za židovski narod u Palestini i uložit će sve svoje napore kako bi olakšala postizanje ovog cilja, uz jasno razumijevanje da se neće učiniti ništa što bi moglo štetiti građanskim i vjerskim pravima postojećih nežidovskih zajednica u Palestini, ili prava i političkih statusa koje uživaju Židovi u bilo kojoj drugoj zemlji".
Bio bih vam zahvalan ako biste s ovom deklaracijom upoznali cionističku federaciju.
S poštovanjem,
Arthur James Balfour

Naravno, još mnogo ranije je inicijativa o stvaranju izraelske države dobijala na zamahu. Pokrenuo ju je Theodor Hercl čiji korijeni se protežu unazad do Zemuna. Dakle opet na domaku Beograda je klica tog zla koje unesrećava milione ljudi, najprije Arapa muslimana pa onda i svih ostalih .
Ni tada ni sada niti bilo kada ovaj ili ovakav dokument koji je napisao Balfuor ne bi imao nikakvu snagu ni težinu. Ali pošto se tih dana iz ovog dijela svijeta Turska povlači a na njihovo mjesto ulaze Britanci je dovoljna okolnost koju Jevreji vješto iskorištavaju. Zapravo broj Jevreja poslije Prvog svj. rata u Palestini se svakim danom povećava kao što grudva snijega otisnuta niz padinu postaje veća. U toku ratnih godina Lawrence od Arabije igra dvostruku ili čak višestruku igru. Dok ohrabruje Arape da izgone Turke – tobože opire se svojim Englezima ali im i daje smjernice i učestvuje u crtanju geografskih karata kako bi što više usitnili taj region te kako bi im bilo lakše vladati u miru i zametati kavge.

Kroz cijelu povijest Palestine i kompletnog Arapskog svijeta gdje su Arapi bili u većini a bili su svugdje brojniji i moćniji – sukobi, svađe i neprijateljstva su bili ne poznati. Onog momenta kada su Jevreji u određenim područjima Palestine postajali brojniji tada su izbijali sukobi. Ne tako snažni i široki ali dovoljno opasni da su se neprijateljstva iz dana u dan zaoštravala.

Činjenica je i kristalno jasno da cionistička država egzistira na okupiranoj teritoriji. Arapi i kršćani su istrijebljeni iz svoje zemlje osim onih u malom broju koji iz ko zna kojih razloga nisu htjeli ili nisu mogli otići. Tako danas imamo u Palestini – ne daj Bože – na zalasku jedan višemilenijski narod i zalazak njihove države – dok na istom mjestu istovremeno izranja jedna avet koja lomi i ruši sve pred sobom čija soldačija je skupljena po cijelom svijetu i s koca i s konopca od zla oca i od gore matere – jer kako kazuju da nije Jevrej kojeg nije Jevrejka rodila. Znači na leđima Palestine se već desetljećima formira jedan surogat poput eresa u Bosni i Hercegovini koji se koriste istim ali moramo priznati blažim metodama i prevarama. Što znači, paraelno, u jednom slučaju imamo Arape i Kršćane koji su ostali na svojoj grudi po cijenu oduzimanja svih ljudskih prava i sloboda i u drugom imamo Bošnjake muslimane prognane i ubijane a sada već povratnike čija imovina je oteta ili uništena ali oni za domovinsku ljubav su spremni ponovo krenuti od nule kao što to i čine ali i ovaj put i ovdje obespravljeni i građani su drugog reda. Pitanje je opet za psihologe – i u našem bosanskom i u palestinskom slučaju – odakle tolika želja za ubijanjem ne dužnih, ne moćnih, potlačenih, obespravljenih,…. A tek, ko je i kakav je onaj koji im izdaje ta naređenja.

Zašto i zbog čega šuti i skrštenih ruku čeka cijeli arapski svijet koji je ne srazmjerno velik i ogroman u udnosu na Izrael kao Golijat u odnosu na Davida. Je li možda vjeruju da će cionisti stati i zadovoljiti se cijelom Palestinom – ako i kada je cijelu zauzmu ?. Ne. Varaju se. Cionisti će da grizu komad po komad vaše teritorije gospodo šeici i sultani iz ne posredne i šire okoline. Kao što neki naivni Bošnjaci razmišljaju – možda bi bilo bolje i mirnije da damo Dodiku i Čoviću ono što traže pa nama šta ostane – „mirnije bi spavali“. Ali naivci nisu svjesni da tek tada ne bi nikako spavali jer ne bi imali gdje.

----Kada će se muslimani već jedanput kutarisati naivnosti i lahkovjernosti? ---
Nekoliko godina poslije srbijanske i JNA-agresije na BiH, pitam jednog komšiju gdje toči gorivo za svoja vozila i mašine? Veli on kod Vlade. Aha, rekoh. Fino. Pa što, bliže ti je ovdje kod Muje.
Pa znaš ovaaaj, - zamuckuje – Vlado mi daje par groša jeftinije, a ‘nako se fino samnom ophodi, dadne mi kalendar za Novu godinu, zovne mi nekad „ka(h)vu“, …….

A mene već “stomak zabolio“ dok se on pokušavao ispravdati svjestan da je to ne oprostiva greška – ali, ne da mu šejtan – boji se on jadan da Mujo ne bi još više zaimao nego što ima – pa mu ja na sve to iskitim rezil po cijenu i da se naljuti na mene i velim mu: eee, ačikosum ti moj Bošnjo, a znaš li bolan ne bio da će Vlado za tu prokletu Marku koju mu ti iz svog džepa preturaš u njegov kupiti sutra metak i možda, ne tebe, ali nekog tvog njime pogodit. I znaš li još, da ja mašim pored petnaest benziskih i pumpi ili crpki kako tvoj Vlado kaže i dođem kod Muje natočiti benzina. I ne samo to – i kad kupujem u dućanu najprije gledam čiji je i koji je dućan i kad mećem u korpu ili kolica prvo gledam ko to proizvodi što ja mećem pa tek onda gledam cijenu. I tako redom. Moraš bolan paziti s kim tikve sadiš da ti ne bi o glavu pucale. Bilo je tu još odbrane i ispravdavanja – ali moj komšo ostade postiđen.

Koliko su Jevreji nacionalno svjesni govori sljedeći primjer : Arthur Rubinstein možda najveći kompozitor dvadesetog vijeka je na koncu Prvog svj. rata se zakleo da nikada više neće održati koncert u Njemačkoj zbog politike koja je bila prema Jevrejima onakva kakva je bila da bi tu istu zakletvu ponovio i nakon Drugog svj. rata. Dok je do kraja svog života († 20. Dezember 1982 in Genf) kao Europejac s američkim pasošem besplatno održavao koncerte u Izraelu – a sveukupno za života održao ih je oko šest hiljada u cijelom svijetu. Po ličnoj želji njegova urna je iz Evrope prenešena u Izrael. I nije on jedini Jevrej koji je ostavio oporuku da ga prenesu u Izrael.

Istovremeno, još danas, - a toga je bilo uvijek i biće uvijek - u našoj bosanskoj avliji imamo sasvim suprotan primjer. Pod parolom da trebamo zaboraviti šta je jučer bilo – u sred šeher-Sarajeva - ugošćavamo snajku nekada „lepe“ Brene – mada za mene nikada nije bila lijepa niti je znala pevati jer je više pevala nogam i sisama nego grlom i to još sa šajkačom na glavi. I tu njezinu snajku ugošćavaju Sarajlije sa užom okolinom tri noći i tri dana jednu iza druge. I nikog ne boli glava što snajka iz Sarajeva odnese u Beograd pola ili milion Eura.

Muslimani se uglavnom sjete ko šta pravi, proizvodi i prodaje tek kada voda dođe do grla. Pa bi onda ko biva uvodili nekakav embargo na ovo ili ono. A sve do tada su bili najveći kupci i konzumenti svi onih proizvoda od kojih se otkida par Eura ili centi za izraelsu armadu. A kad se stanje smiri i sami na sebe zaborave pa ponovo ispočetka. Možda nismo ni svjesni koliki smo potrošaći i kupci zapadnih proizvoda, i nismo sigurno svjesni da bi zapadna industrija u kratkom roku pala na koljena bez potrošaća u muslimanskom svijetu. Svakako da je sasvim iluzorno očekivati da se može uvesti generalni embargo na bilo što i bilo gdje. Pa i kada bi se to čudo desilo siromašni bi izvukli deblji kraj.

No ima jedna druga stvar u ovom zamršenom lavirintu. U ovakvim situacijama, kao što je situacija u kojoj se nalazi Palestina i sve male i nemoćne države i nacije. Bez obzira na njihovo držanje i polaganje prava na život, slobodu, odbranu i sva ostala prava izglasana i napisana u brojnim deklaracijama od strane najviših međunarodnih političkih tijela i organizacija a to je: jesu li male i ne moćne nacije - iako pristaju na sve ponuđene opcije mira - osuđene na nestanak a njihove države određene kao plijen i nagrada za one koji gaze sve humane principe ispisane još u drevnim knjigama od praiskona?

Ali, ako je nečiji plan i želja da istrijebi neke narode sa lica Zemlje – zašto ste se vi Jevreji prihvatili tog plana da ispunite nečije želje. Okrenite se malo unatrag , ne tako daleko, samo par decenija, kada vam je zaprijetila opasnost općeg nestanka. Ni tada ni danas i nikada, ta opasnost vam nije dolazila od strane muslimana nego od nekih drugih ekstremista. Pa obzirom da se danas u Svijetu sve češće rađaju ekstremisti i svaki novi je ekstremniji od prethodnog bilo bi pametno da se neko u jevrejskom svijetu a i onim drugim zapita: a šta ako se ponovo, ne daj Bože, rodi jedan Hitler? Ne prizivamo ga i ni jedan normalan čovjek to ne želi. Ali da podsjetimo one koji ne znaju a što ne treba ispustit iz vida: ne zaboravite, Hitler je bio Jevrej odnosno polovina Jevreja jer je njegova baka bila Jevrejka. I sam Adolf se prije odlaska u Njemačku prezivao židovskim prezimenom Schicklgruber.

Foto: YouTube screen shot