Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||
|
Kolumne
ZAŠTO PODRŽAVAM PROF. DR. MISALU PRAMENKOVIĆ ZA BNV Šta mi je kao ženi - Bošnjakinji, univerzitetskoj profesorici i istaknutoj književnici, ženi koja se perom bori za svoj narod u Sandžaku i šire (napisala mnogobrojne knjige, mnoštvo otvorenih pisama predsjedniku Vučiću o teškom životu Bošnjaka u Republici Srbiji, mnogobrojne kolumne i tekstove o položaju žene u Sandžaku i njenom neiskorištenom potencijalu dr.) donijelo do sada Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji? – Ništa! Ništa! Jedno veliko ništa! Pa sam se zato upitala šta je ustvari zadatak jednog nacionalnog vijeća, šta je to bitno kod njega da se o njemu, posebno u Sandžaku zadnjih godina toliko priča i bori, a da ja ništa od tog kao kulturna radnica nemam? Kad kažem nemam, ne mislim na materijalnu korist, već podršku duhovnog dijela mene kao Bošnjakinje. I krenula sam sa pitanjem: šta je jedno nacionalno vijeće? Odgovor ili definicija je bila: Nacionalno vijeće je najviše zastupničko tijelo u ovom slučaju manjina u Republici Srbiji koje je izabrano radi ostvarivanja prava na manjinsku samoupravu. To je tijelo koje se bori za razvoj ljudskih potencijala – procjenjuje i vrednuje javne politike, kao što su politike obrazovanja, zapošljavanja, cjelokupnog profesionalnog usmjeravanja i regionalnog razvoja, imajući u vidu njihov razvoj ljudskih potencijala i postizanja strateških ciljeva. Ono predstavlja nacionalnu manjinu u području upotrebe jezika, obrazovanja, informisanja i kulture, te sudjeluje u procesu odlučivanja o pitanjima iz tih područja kao i osnivanja ustanova iz tih područja. Nakon ovog odgovora upitala sam se - šta se sve uradilo kod nas iz tih područja, za ovoliko godina koliko postoji BNV? Odgovor je bio - gotovo ništa. Možda malo u vrijeme Džudže i ostvarivanja prava na bosanski jezik, koji nažalost, nije zaživio u Sandžaku, pa i to možemo uzeti kao ništa ili samo propali pokušaj. Uporedila sam zatim, naprimjer, Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji i Bošnjačko nacionalno vijeće. I saznala za par minuta, da je rad i doprinos narodu ta dva vijeća kao nebo i zemlja. Odemo samo nakratko na internet i vidjet ćemo koliko radi i doprinosi svom narodu Hrvatsko nacionalno vijeće u Srbiji, a koliko naše jadno Bošnjačko nacionalno vijeće. I zaista nije ni čudno što sam lično imala dojam, kada vidim naše predstavnike i njihovo prezentiranje, da su oni tu samo da se uslikaju kad dođe neka delegacija da ih obiđe i da eto malo putuju po Turskoj i Bosni, i to je to. Zato sam za velike promjene. Zato sam za prof. dr. Misalu Pramenković, jer se nadam, da će ona i mašinerija koja stoji iza nje, uspjeti nešto uraditi na bolje, pa makar da dobijemo na državnoj televiziji Srbije sat vremena nedjeljno prostora kako bi se kultura i život iz Sandžaka prikazali Srbiji i tako približili većinskom narodu Srbije našu kulturu, te time doprinijeli pomirenju, a ne samo svađi i ratovanju. Vjerujem da naša Misala neće predstavljati samo svoju stranku ili pokrivene vjernice, nego će se boriti za sve Bošnjake i Bošnjakinje, znači i za one koji su drugačiji i koji kao i ja doprinose širenju bošnjačke kulture u svijetu. Zato pozivam sve Bošnjakinje da izađu i biraju, jer ako ne izađu i ne biraju svoje predstavnike, neće se stanje njihovog naroda promijeniti. A svaki glas je glas koji znači da si čovjek i da si odgovoran za stanje svog naroda i pred Bogom i pred ljudima, a posebno pred porodicom. |