ENGLISH Bosniaks.net: GOLGOTHA OF JEWS AND BOSNIAKS FROM THE CITY OF PRIJEDOR

SAMIR HADŽALIĆ: Strahote Drugog svjetskog rata kao i holokausta preživjelo je samo 14 Jevreja Prijedorčana. Koji se više nikada nisu vratili u rodni grad. Njihove kuće, nekretnine i poslovni prostori, nacionalizirani su nakon Drugog svjetskog rata. Jevrejsko groblje u prijedorskom naselju Urije, danas je zapušteno je i ostavljeno na milost “zubu vremena”. Mnogo desetljeća kasnije, krvava prijedorska historija se ponovila. Ovaj put Bošnjaci Prijedora doživljavaju svojevrsnu golgotu, poput svojih sugražana Jevreja na početku Drugog svjetskog rata. Prolaze ovozemljski pakao protjerivanja, otimanja imovine, logora i ubijanja. Na žalost ovaj put nije bilo slične deklaracije poput one iz 1941. godine. Nije bilo deklarativne osude zločina počinjenog nad Bošnjacima Prijedora.

O Jeverima koji su živjeli u Prijedoru do Drugog svjetskog rata, malo se zna, iako su ostavili svojevrsni pečat u vremenu u kojem su živjeli. Bilo ih je tek 57, ali su uvijek do Drugog svjetskog rata, imali svog delegata u Gradskoj upravi. Jevreji Prijedora, upotpunjavali su multikulturalni mozaik čaršije dajući joj na svoj način poseban šarm. Ali u isto vrijeme, što je možda bitnije istaknuti, približavajući Prijedor kulturnim i sportskim kretanjima, poput nekih većih centara u periodu između dva svjetska rata.

Prije izbijanja Drugog svjetskog rata i nacističke okupacije grada Prijedora, većina poslovnih zgrada bila je u vlasništvu Jevreja. Osim poduzetništva, oni su bili su značajno uključeni u kulturni i sportski život grada. Među prvim Jeverjima koji su doselili u Prijedor bio je Jakov Mevorah, porijeklom iz Beograda. Godine 1880., dolazi sa porodicom u Prijedor i ubrzo postaje jedan od najuglednjih ljudi grada, kako u poduzetništvu tako i u kulturnom i sportskom životu. Njegovi sinovi Salamon, Jozef i Šandor radili su s njim u prodavaonici robe široke potrošnje, koja je bila ne samo vodeća trgovina takve vrste u gradu nego i na širem prostoru Bosanske Krajine. Jakov Mevorah je dosta ulagao u nekretnine i poslovne prostore u gradu. Moj rahmetli djed (po majci) Razim Sokočević, od njega je kupio poslovni prostor za brijačnicu koja se nalazila u centru grada na mjestu nekadašnjeg hotela Balkan, a nedugo nakon toga Jakov Mevorah postaje i redovna mušterija pomenute brijačnice. Jakovljevi sinovi Jozef i Šandor bili su veoma aktivni i u sportskom životu grada.


Jozef u Prijedoru osniva hazenski ženski klub Slavija. Hazenski ženski klubovi su bili veoma popularni za vrijeme kraljevine Jugoslavije, odnosno između dva svjetska rata. Naročito se ovaj sport, porijeklom iz Češke, praktiricao u većim gradovima tog doba. Zahvaljujući Jozefu Mevorahu, taj sport je zaživio i u gradu na Sani.

Šandor Mevorah je bio takodjer istaknuti sportski radnik, član uprave i jedan od osnivača nogometnog kluba Građanski.

Najstariji Salomon je dugo godina bio blagajnik gimnazije i donator iste ustanove kada je za njeno funkcioniranje nedostajalo sredstava. Sva trojica braće su rođeni i odrasli u Prijedoru a ubijeni su u holokaustu zajedno sa svojim porodicama.

Pored Jakova Mevoraha jedan od nauglednijih Jevreja bio je i Daniel Stern. On je imao mnogobrojnu porodicu a sva njegova djeca su rodjena u Prijedoru. Sa svojim sinovima Oskarom, Jakobom i Davidom, između ostalog, osniva privatnu trgovačku firmu, a u centru grada otvara i veliku "Gvožđarsku radnju".

Sporstki klub Građanski Prijedor

Početkom Drugog svjetskog rata nacističke vlasti oduzimaju im kompletnu imovinu.

Najstariji Danielov sin Oskar, poput nekolicine mlađih Jevreja, odlazi u partizane i priključuje se odredu pod zapovjedništvom legendarnog Dr Mladena Stojanovića. Na žalost, biva zarobljen, i deportiran u logor Jasenovac gdje je ubijen zajedno sa svojim sinom. Ista sudbina zadesila je i njegovu suprugu, njegovu braću kao i sestru Rachel Raselu Stern.

Prijedor - glavna ulica: Gvožđara Daniel Stern i Sinovi

U Prijedoru je živio i Lujo Hiršman, svojevremno jedan od najpoznatijih apotekara u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je u Zagrebu 1885. godine. Zatim dr. Moses Šifer koji je pred sam drugi svjetski rat iz Prijedora prešao u Zagreb ali biva zajedno sa suprugom uhvaćen i odveden u logor Jasenovac.

Od poznatijih porodica tog doba pomenimo još neke: Finci, Kabiljo, Weiler, Rajh, Berger, Filker i Levi.

Moja rahmetli majka je bila prijateljica sa jednom od unuka Jakoba Mevoraha plavokosom djevojčicom po imenu Drita do dolaska nacista i okupacije grada. Na žalost njihovo sretno djetinjstvo i druženje prekida početak Drugog svjetskog rata i nacistička okupacija grada.

Nakon okupacije, Drita i njena porodica, kao i većina prijedorskih Jevreja, preko noći bivaju opljačkani, obespravljeni i deportovani u nacističke logore smrti.

Ipak u hororu holokausta, nekolicina mlađih Jevreja 1941. godine, uspjeva pobjeći iz grada na Kozaru, gdje se priključuju partizanima. Kasnije će Samuel Kabiljo i Ruben Mevorah, postati visoki oficiri bivše JNA.

Kao odgovor na monstuozne zločine nacista u gradu, ugledni Bošnjaci - muslimani Prijedora, se okupljaju i potpisuju dokument, koji će se kasnije nazvati "Prijedorska deklaracija iz 1941." Deklaracijom se osuđuju sva protjerivanja, deportacija i ubijanje nedužnog civilnog stanovništva. Također se moli “glavni stožer NDH i poglavnik Ante Pavelić”, da svojim utjecajem zaustavi progone i krvoproliće na širem području prijedorske regije. Na žalost ova deklaracija nije urodila plodom, ali su muslimanski predstavnici grada Prijedora tog doba, ovim činom stali na stranu antifašista i ustali u zaštitu svojih sugrađana bez obzira na vjeru i naciju.

Prijedor: Period nacističke okupacije

Jedan od potpisnika deklaracije bio je i moj rahmetli djed Hilmija Hadžalić, njegov brat Hakija i njihov rođak Abdulah Hadžalić. Iako su sva trojica imali velikih problema sa nacističkim režimom zbog stavljana svojih potpisa na deklaraciju, nikada se nisu pokajali zbog toga bez obzira na posljedice.

Strahote Drugog svjetskog rata kao i holokausta preživjelo je samo 14 Jevreja Prijedorčana. Koji se više nikada nisu vratili u rodni grad. Njihove kuće, nekretnine i poslovni prostori, nacionalizirani su nakon Drugog svjetskog rata. Jevrejsko groblje u prijedorskom naselju Urije, danas je zapušteno je i ostavljeno na milost “zubu vremena”.

Mnogo desetljeća kasnije, krvava prijedorska historija se ponovila. Ovaj put Bošnjaci Prijedora doživljavaju svojevrsnu golgotu, poput svojih sugražana Jevreja na početku Drugog svjetskog rata. Prolaze ovozemljski pakao protjerivanja, otimanja imovine, logora i ubijanja.

Na žalost ovaj put nije bilo slične deklaracije poput one iz 1941. godine. Nije bilo deklarativne osude zločina počinjenog nad Bošnjacima Prijedora.