Svi bi majko da zaborave
Da te opet u košaru stave
Svi bi da se tvojim tijelom bave...
Svi bi opet grudi da ti miluju
Svi bi mlado opet da siluju...
Svi bi čistotu da obuku
Svi bi u tvoju saburli luku..
Svi bi da te sjeckaju
Srce da ti peckaju
Svi se vesele tvome kraju...
A ti tiha, mirna i lijepa
Mnogo puta ranjena,
Paljena i strijeljana
Ponosita i čista
Dušom svojom ko bistra voda čista...
Ne godi im to
Opet bi u zlo
Opet bi da suze liješ
Opet bi da sa njima bitke biješ
A ti! ljubav svoju u snu i na javi siješ...

Nastavi hrabro ti to znaš
Znam ponos svoj nikom ne daš,
Pusti ih da pate u tebi baš...
Svi bi da zaborave bolove što ti zadadoše
Mladost izgubljenu
Jecaj i zov Srebrenice, Sarajeva, Višegrada i Foče,
Zvornika i Vlasenice
Prijedora i Mostara
Svi bi da budu opet oka tvoga zjenice...

A ti ga sklopila davno
Za vječnost i nevjeru
U inat svome djeveru
Što rodi se na tvom tlu, a pripade opasnom zlu..
Bore se oni vjekovima, želeći tvog daha i ljubavnog praška,
Još shvatili nisu da si ti "Princeza na zrnu graška...
Ne znaju da čuvaš svoje poštenje,da ne želiš tuđe htijenje, da gazdarica si na svome, vječnost u
srcu mome.
Hoće bona da te režu ko džigaricu
Da te rasparamparčaju
Al Vikići mladi nikom te nedaju...
Nedaju te tvoje gazije iz mezarja poručuju,druže pazi je..
Najljepša si bašta dunjaluka, svima svijetla avlija,
Ne zaboravimo ljudi, da najljepše je doći u svoju čaršiju..
Lijepa je
Najljepša
Nigdje takve nema
Po godinama stara si
A za nas sve mlađa si...

Autor: Alma Buljubašić Maglić