Reći će samo onaj
koji Bosnu (ne)znade,
da te godine
Bosna šaptom pade.
U zakulisnoj igri vlasti,
u kvadraturi krvavoga kruga,
Austro – Ugarska je
dobro znala što radi,
Uze Bosnom kroz gradove
Bosnu da gradi.
Kad odredi lokaciju gradnje
Gradske vijećnice u Sarajevu,
na desnoj obali Miljacke,
krenu rušiti dva restorana,
ali zape kod jedne kuće.
Kuće starog Bošnje, Benderije,
Koji za rušenje neće niti da čuje:
„Nema ti para!“
Digao na noge saraj,
stari Sarajlija.
Dugo se vlasti bavile njime,
Dovijale, dodvoravale, nagovarale…
Dohodile delegacije svake fele…
Al' tvrdoglav Bošnjak, vele.
– „Drugdje ili nigdje!“
Odmahivao s dva prsta Sarajlija.
Kad' mu obećaše isplatiti
kuću u suhom zlatu,
i prenijeti je na drugu stranu,
opeku po opeku,
prista Bošnjo na tešku muku.
Inat kuća,
Kao da putniku namjerniku zbori:
Bila sam na onoj strani,
ali pređoh vamo,
preko rijeke,
drugoj strani,
iz inata.
Nikola Šimić Tonin |