Teme
OTIŠAO JE PLEMENITI ČOVJEK I VELIKI VAKIF, HADŽI HUSEIN TURSUNOVIĆ
|
|
Autor: Abdullah ef. Hodžić
Objavljeno: 13. August 2021. 08:08:02
فاستبقوا الخيرات…” سورة البقرة، ١٤٨ ...”
“…pa vi se u dobrim djelima natječite!” (El-Bekare, 148)
لن تنالوا البر حتى تنفقوا مما تحبون، وما تنفقوا من شيء فان الله به عليم.” سورة آل عمران، ٩٢”
“Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete dijelili ono što vam je drago. A što god da podijelite, Allah zbilja za to znade!” (Ali ‘Imran, 92)
والسابقون الاولون من المهاجرين والانصار والذين التبعوهم بإحسان رضي الله عنهم ورضوا عنه واعد لهم جنات تجري” تحتها الأنهار خالدين فيها ابدا. ذلك الفوز العظيم.” سورة التوبة، ١٠٠
“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i sa svima onima koji ih slijede čineći dobra djela, a i oni su zadovoljni s Njim! On je njima pripremio džennetske bašče kroz koje teku rijeke, u njima će oni vječno ostati, to će pobjeda velika biti.” (Et-Tevbe, 100)
Allahovom voljom i određenjem, prije godinu dana, tačno 07. augusta 2020, u 65. godini, na Ahiret je ispraćen dobri, plemeniti, vrlo ugledni čovjek i veliki vakif iz Stjepan Polja, MIZ Gračanica, rahmetli hadži Husein Tursunović, a samo deset dana prije njega je preselila i njegova čestita majka, hadži Fatima-hanuma.
Prije svega, prvo želim da izrazim saučešće Zineti-hanumi, Huseinovoj uvaženoj supruzi, njegovom sinu Esadu i kćerki Razi, te svoj porodici i rodbini, najljepšim riječima Allaha Uzvišenoga: „Mi Allahu pripadamo i mi se Njemu vraćamo!“ (El-Bekare, 156)
Iznenađujuća vijest o neočekivanom preseljenju plemenitog supruga, pažljivog oca, uzoritog rođaka, našeg poštovanog brata i prijatelja, darežljivog insana i velikog vakifa, rahmetli hadži Huseina Tursunovića, posve nas je pogodila i rastužila. Poznavajući decenijama rahmetli hadži Huseina i njegovu divnu porodicu, zadovoljstvo nam je kazati da do njih držimo kao i do sebe i da u duši osjećamo prema njima isto kao i prema svojim najbližim i najdražim.
Rahmetli hadži Husein je zbog svoje plemenitosti, darežljivosti i dobronamjernosti u našim i srcima čestitih mu'mina zauzimao posebno mjesto, pa je njegov nenadni odlazak ostavio duboku prazninu u našim dušama. Inače, svi naši susreti su bili puni vedrine, radosti, bratske ljubavi i svega što život čini lijepim i smisaonim.
Uzvišeni Allah je uljepšao i obogatio naš život i sa divnim bratom Petritom Haskajem, dugogodišnjim uposlenikom u firmi hadži Huseinovoj, kojeg je rahmetli Husein poštovao i volio kao i svog rođenog sina. A koliko je, pak, Petrit Haskaj volio i poštovao hadži Huseina, pa to je zadivljujuće i ne može se riječima opisati ni dočarati.
Doista sam oduševljen da u današnjem turbulentnom i svijetu punom egoizma i nezajažljive pohlepe postoje vlasnici firmi i uposlenici koji se toliko međusobno vole i poštuju. Oni mogu poslužiti za primjer drugima i mi se ponosimo njima. Jednostavno sam zadivljen i blago rahmetli Huseinu što je bio poslodavac za uzor i što su ga njegovi uposlenici tako voljeli i poštovali. Njegova ugledna firma odiše harmonijom poput najskladnije porodice. Aferim im bilo i kamo sreće da se i drugi na njih ugledaju!
Stoga je nenadna i neočekivana smrt hadži Huseinova pogodila i teško pala ne samo njegovoj porodici, već i drugima u Sprečanskoj dolini i diljem nam naše Bosne ponosne. Inače, vrijedno je pažnje što je rahmetli Husein poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu etablirao firmu “TURSUNPROM” d.o.o. GRAČANICA, u kojoj je zaposlio uglavnom golobrade mladiće koji su branili svoju domovinu.
To je bilo njegovo prvo veliko dobro djelo kojim je zbrinuo mlade borce, obezbijedio im životnu egzistenciju, većinu je poženio i pomogao im da naprave kuće. Kuriozitet je da su oni svi još uvijek uposlenici njegove firme. Prema svim radnicima se odnosio kao najplemenitiji otac prema svojoj djeci.
Naš dobri prijatelj i čestiti brat, Petrit Haskaj, koji se sa hadži Huseinom družio skoro tri decenije, kazuje: „Meni je rahmetli hadži Husein kao vjenčani dar dao dunum zemlje, pomogao mi da napravim kuću, vikendicu, da kupim još zemlje i bio mi je velika podrška u općem životu. Jednostavno, bio mi je kao otac a ja njemu kao sin. A rahmetli Huseinov sin Esad, koji je jednom bio kandidat za načelnika Općine Gračanica, rekao bi u šali da sam mu ja bio više sin nego on, jer je sa mnom provodio više vremena.“
Rahmetli hadži Husein je bio dobročinitelj koji je uživao u činjenju dobra, a kada bi činio neko dobro, stjecao se dojam da želi da ga učini što prije da ga u tome ne bi neko pretekao. Tako, kada je u emisiji Ispuni mi želju saznao za porodicu kojoj je bio potreban materijal za kuću, osobno se zaputio u Bratunac i za par dana je odvezao tri kamiona građevinskog materijala da se dovrši kuća. Možemo samo zamisliti koju radost je ulio u srca te porodice. Takvim gestovima i djelima se raduju i svi čestiti mu'mini, a što je najvažnije, raduje se i naš Gospodar, Uzvišeni Allah. Allahu ekber!
Svrativši u Žepu da klanja namaz i vidjevši da tamo nema abdesthane, hadži Husein je odmah po povratku kući poslao sav materijal za izgradnju jedne lijepe abdesthane i sanitarnog čvora.
U Srebrenici je pitao jednog povratnika zašto ne pokriva kuću, a kada mu je ovaj rekao da nema novaca, hadži Husein ga je pozvao da dođe sa specifikacijom i poklonio mu sav materijal za pokrivanje kuće.
U Stjepan Polju je sagradio dvije kuće za svoje sugrađanke jer ga je bilo sramota i strah, govorio bi hadži Husein, da neko tako teško živi u dobro stojećem selu.
Hadži Husein je najviše volio davati za džamije, ali i za druge bogomolje, poput crkve u Karanovcu, jer je smatrao da je vjerovanje u Boga dobro i korisno za svakoga i da vjera uči ljude da imaju samo Jednog i istog Boga, da imaju isti početak i kraj, da imaju iste potrebe i biološku konstrukciju, da žive skladno kao jedna globalna ljudska porodica i da svi ljudi, ma koje vjere i nacije bili, moraju jedni drugima željeti samo dobro a nikako zlo.
Tako je izgradio munaru u svom Stjepan Polju – Centar, pokraj puta Tuzla – Doboj, te donirao krovnu konstrukciju za imamsku kuću, pa napravio munare u Rašljevi, Gradačcu, Hajdarovcu (Gračanica), a svom sinu Esadu je ostavio u amanet da obnovi jednu munaru u Cazinu, za koju se uveliko priprema materijal.
Pokraj puta Gračanica – Doboj i uz svoju firmu, napravio je dvocijevnu hajr česmu, iz koje konstantno teče moćan mlaz vode, na koju putnici namjernici uvijek svraćaju da natoče vode i ugase žeđ.
Koliko je hadži Husein cijenio svoje radnike kazuje i to što je dvojici od njih platio odlazak na umru.
Teško je nabrojati sve što je uradio hadži Husein, no spomenimo još samo nekoliko hajrata:
Ogradio je, postavio nišane i kompletno uredio Vojničko mezarje na ulazu u Stjepan Polje; izgradio je mekteb u džematu Potok Mahala; prekrio tepihom cijelu džamiju u Golaćima; poklonio krovnu građu za jednog povratnika u Sjenini; poklonio krovnu građu za kuću u Vukovijama kod Kalesije; uvakufio dva dunuma zemlje za mezarje u Stjepan Polju – Centar; donirao komplet građu za kuću u Sapni ili Teočaku (ne sjeća se tačno); blok za jedan sprat kuće u Carevoj Ćupriji; izgradio kompletno turbe u Čekanićima kod Srebrenika; učestvovao u izgradnji džamije u Donjoj Orahovici; uredio 2 km makadamskog puta, sa kanalima i propustima za vodu, na lokalitetu Lanište – Stankove bare u Stjepan Polju; poklonio 500 m cijevi za kanalizaciju u zaseoku Prkuti u Stjepan Polju; obezbijedio i lično odvezao po 700 obroka, te odjeću i obuću za migrante u Velikoj Kladuši i Cazinu; jednom džematliji kupio konja; poklonio više od 1 dunuma i ogradio porodično mezarje; darovao armiranu betonsku ploču za mekteb u Dživracima, Stjepan Polje, itd.
I tako, glede dobrih djela i uvakufljenja, od rahmetli hadži Huseina možemo svi učiti pa i sami nešto slično uraditi. Očaran sam i smatram da je dužnost da to bude zabilježeno, ne radi hadži Huseina, već više radi nas. Jer, on je svoje uradio i, ako Bog da, Uzvišeni Allah će njegova djela vidjeti i za njih ga nagraditi.
Njegov sin Esad i ja smo jednom zijaretili rahmetli hadži Huseinov mezar i nakon proučenog Jasina i dova, pri izlasku iz mezaristana, bio sam oduševljen Esadovim razmišljanjem, koji je sa žarom i zanosom rekao: „Ponosim se svojim babom i svim dobrima koja je činio. Ako Bog da, valja mi se pokajati, od Allaha Uzvišenoga zatražiti oprosta za svoje propuste i greške, te nastaviti stopama kojim je moj rahmetli babo išao. Valja biti, ako Bog da, dobročinitelj i vakif kao i on. Jedino tako život ima smisla.“ Neka Allah, dž. š., usliša Esadove želje i dove i učini ga dobročiniteljem i vakifom kao i njegovog rahmetli babu.
A, hoće, ako Bog da, jer je Esad već pošao očevim stopama i donirao pozamašnu sumu novca za džamiju na Korića Hanu, Gračanica, i postao vakif. Od rahmetli oca je preuzeo amanet da doškoluje jednog studenta bez roditelja, a uveliko se priprema da napravi spomenutu munaru u Cazinu.
Rahmetli hadži Husein je pomagao drugima, ali je najviše pomogao sebi. Posijao je mnogo plemenitog sjemena, pa se nadamo da će imati šta žeti na Ahiretu. On je bio bogobojazan čovjek i nije volio da se o njegovim djelima govori ili piše. Bio je sretan samo ako su drugi sretni, a drugima je želio najmanje kao i sebi.
Rahmetli hadži Husein i njegov sin Esad su dobro razumjeli, usvojili i primijenili riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Čovjekovo je od imetka ono što potroši u dobročinstvo, a sav preostali imetak nije njegov, nego njegovih nasljednika.” (Buhari i Muslim)
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, sallellahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko otkloni mu’minu/vjerniku teškoću od dunjalučkih teškoća, Allah će njemu otkloniti teškoću od teškoća Sudnjega dana. A ko olakša onome koji je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. A ko sakrije sramotu muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.”
Uzvišeni Allahu, skrušeno Te molimo da rahmetli hadži Huseina obaspeš Svojim rahmetom, njegovoj porodici podariš obilje sabura i sastaviš nas u najljepšim perivojima Firdevsa. Amin!
Autor je bio ambasador BiH u Pakistanu, 2002-2005, i donedavni imam Bijele džamije u Gračanici
“…pa vi se u dobrim djelima natječite!” (El-Bekare, 148)
لن تنالوا البر حتى تنفقوا مما تحبون، وما تنفقوا من شيء فان الله به عليم.” سورة آل عمران، ٩٢”
“Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete dijelili ono što vam je drago. A što god da podijelite, Allah zbilja za to znade!” (Ali ‘Imran, 92)
والسابقون الاولون من المهاجرين والانصار والذين التبعوهم بإحسان رضي الله عنهم ورضوا عنه واعد لهم جنات تجري” تحتها الأنهار خالدين فيها ابدا. ذلك الفوز العظيم.” سورة التوبة، ١٠٠
“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i sa svima onima koji ih slijede čineći dobra djela, a i oni su zadovoljni s Njim! On je njima pripremio džennetske bašče kroz koje teku rijeke, u njima će oni vječno ostati, to će pobjeda velika biti.” (Et-Tevbe, 100)
|
Allahovom voljom i određenjem, prije godinu dana, tačno 07. augusta 2020, u 65. godini, na Ahiret je ispraćen dobri, plemeniti, vrlo ugledni čovjek i veliki vakif iz Stjepan Polja, MIZ Gračanica, rahmetli hadži Husein Tursunović, a samo deset dana prije njega je preselila i njegova čestita majka, hadži Fatima-hanuma.
Prije svega, prvo želim da izrazim saučešće Zineti-hanumi, Huseinovoj uvaženoj supruzi, njegovom sinu Esadu i kćerki Razi, te svoj porodici i rodbini, najljepšim riječima Allaha Uzvišenoga: „Mi Allahu pripadamo i mi se Njemu vraćamo!“ (El-Bekare, 156)
Iznenađujuća vijest o neočekivanom preseljenju plemenitog supruga, pažljivog oca, uzoritog rođaka, našeg poštovanog brata i prijatelja, darežljivog insana i velikog vakifa, rahmetli hadži Huseina Tursunovića, posve nas je pogodila i rastužila. Poznavajući decenijama rahmetli hadži Huseina i njegovu divnu porodicu, zadovoljstvo nam je kazati da do njih držimo kao i do sebe i da u duši osjećamo prema njima isto kao i prema svojim najbližim i najdražim.
Rahmetli hadži Husein je zbog svoje plemenitosti, darežljivosti i dobronamjernosti u našim i srcima čestitih mu'mina zauzimao posebno mjesto, pa je njegov nenadni odlazak ostavio duboku prazninu u našim dušama. Inače, svi naši susreti su bili puni vedrine, radosti, bratske ljubavi i svega što život čini lijepim i smisaonim.
Uzvišeni Allah je uljepšao i obogatio naš život i sa divnim bratom Petritom Haskajem, dugogodišnjim uposlenikom u firmi hadži Huseinovoj, kojeg je rahmetli Husein poštovao i volio kao i svog rođenog sina. A koliko je, pak, Petrit Haskaj volio i poštovao hadži Huseina, pa to je zadivljujuće i ne može se riječima opisati ni dočarati.
 |
Doista sam oduševljen da u današnjem turbulentnom i svijetu punom egoizma i nezajažljive pohlepe postoje vlasnici firmi i uposlenici koji se toliko međusobno vole i poštuju. Oni mogu poslužiti za primjer drugima i mi se ponosimo njima. Jednostavno sam zadivljen i blago rahmetli Huseinu što je bio poslodavac za uzor i što su ga njegovi uposlenici tako voljeli i poštovali. Njegova ugledna firma odiše harmonijom poput najskladnije porodice. Aferim im bilo i kamo sreće da se i drugi na njih ugledaju!
Stoga je nenadna i neočekivana smrt hadži Huseinova pogodila i teško pala ne samo njegovoj porodici, već i drugima u Sprečanskoj dolini i diljem nam naše Bosne ponosne. Inače, vrijedno je pažnje što je rahmetli Husein poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu etablirao firmu “TURSUNPROM” d.o.o. GRAČANICA, u kojoj je zaposlio uglavnom golobrade mladiće koji su branili svoju domovinu.
To je bilo njegovo prvo veliko dobro djelo kojim je zbrinuo mlade borce, obezbijedio im životnu egzistenciju, većinu je poženio i pomogao im da naprave kuće. Kuriozitet je da su oni svi još uvijek uposlenici njegove firme. Prema svim radnicima se odnosio kao najplemenitiji otac prema svojoj djeci.
Naš dobri prijatelj i čestiti brat, Petrit Haskaj, koji se sa hadži Huseinom družio skoro tri decenije, kazuje: „Meni je rahmetli hadži Husein kao vjenčani dar dao dunum zemlje, pomogao mi da napravim kuću, vikendicu, da kupim još zemlje i bio mi je velika podrška u općem životu. Jednostavno, bio mi je kao otac a ja njemu kao sin. A rahmetli Huseinov sin Esad, koji je jednom bio kandidat za načelnika Općine Gračanica, rekao bi u šali da sam mu ja bio više sin nego on, jer je sa mnom provodio više vremena.“
 |
Rahmetli hadži Husein je bio dobročinitelj koji je uživao u činjenju dobra, a kada bi činio neko dobro, stjecao se dojam da želi da ga učini što prije da ga u tome ne bi neko pretekao. Tako, kada je u emisiji Ispuni mi želju saznao za porodicu kojoj je bio potreban materijal za kuću, osobno se zaputio u Bratunac i za par dana je odvezao tri kamiona građevinskog materijala da se dovrši kuća. Možemo samo zamisliti koju radost je ulio u srca te porodice. Takvim gestovima i djelima se raduju i svi čestiti mu'mini, a što je najvažnije, raduje se i naš Gospodar, Uzvišeni Allah. Allahu ekber!
Svrativši u Žepu da klanja namaz i vidjevši da tamo nema abdesthane, hadži Husein je odmah po povratku kući poslao sav materijal za izgradnju jedne lijepe abdesthane i sanitarnog čvora.
U Srebrenici je pitao jednog povratnika zašto ne pokriva kuću, a kada mu je ovaj rekao da nema novaca, hadži Husein ga je pozvao da dođe sa specifikacijom i poklonio mu sav materijal za pokrivanje kuće.
 |
U Stjepan Polju je sagradio dvije kuće za svoje sugrađanke jer ga je bilo sramota i strah, govorio bi hadži Husein, da neko tako teško živi u dobro stojećem selu.
Hadži Husein je najviše volio davati za džamije, ali i za druge bogomolje, poput crkve u Karanovcu, jer je smatrao da je vjerovanje u Boga dobro i korisno za svakoga i da vjera uči ljude da imaju samo Jednog i istog Boga, da imaju isti početak i kraj, da imaju iste potrebe i biološku konstrukciju, da žive skladno kao jedna globalna ljudska porodica i da svi ljudi, ma koje vjere i nacije bili, moraju jedni drugima željeti samo dobro a nikako zlo.
Tako je izgradio munaru u svom Stjepan Polju – Centar, pokraj puta Tuzla – Doboj, te donirao krovnu konstrukciju za imamsku kuću, pa napravio munare u Rašljevi, Gradačcu, Hajdarovcu (Gračanica), a svom sinu Esadu je ostavio u amanet da obnovi jednu munaru u Cazinu, za koju se uveliko priprema materijal.
Pokraj puta Gračanica – Doboj i uz svoju firmu, napravio je dvocijevnu hajr česmu, iz koje konstantno teče moćan mlaz vode, na koju putnici namjernici uvijek svraćaju da natoče vode i ugase žeđ.
Koliko je hadži Husein cijenio svoje radnike kazuje i to što je dvojici od njih platio odlazak na umru.
Teško je nabrojati sve što je uradio hadži Husein, no spomenimo još samo nekoliko hajrata:
Ogradio je, postavio nišane i kompletno uredio Vojničko mezarje na ulazu u Stjepan Polje; izgradio je mekteb u džematu Potok Mahala; prekrio tepihom cijelu džamiju u Golaćima; poklonio krovnu građu za jednog povratnika u Sjenini; poklonio krovnu građu za kuću u Vukovijama kod Kalesije; uvakufio dva dunuma zemlje za mezarje u Stjepan Polju – Centar; donirao komplet građu za kuću u Sapni ili Teočaku (ne sjeća se tačno); blok za jedan sprat kuće u Carevoj Ćupriji; izgradio kompletno turbe u Čekanićima kod Srebrenika; učestvovao u izgradnji džamije u Donjoj Orahovici; uredio 2 km makadamskog puta, sa kanalima i propustima za vodu, na lokalitetu Lanište – Stankove bare u Stjepan Polju; poklonio 500 m cijevi za kanalizaciju u zaseoku Prkuti u Stjepan Polju; obezbijedio i lično odvezao po 700 obroka, te odjeću i obuću za migrante u Velikoj Kladuši i Cazinu; jednom džematliji kupio konja; poklonio više od 1 dunuma i ogradio porodično mezarje; darovao armiranu betonsku ploču za mekteb u Dživracima, Stjepan Polje, itd.
I tako, glede dobrih djela i uvakufljenja, od rahmetli hadži Huseina možemo svi učiti pa i sami nešto slično uraditi. Očaran sam i smatram da je dužnost da to bude zabilježeno, ne radi hadži Huseina, već više radi nas. Jer, on je svoje uradio i, ako Bog da, Uzvišeni Allah će njegova djela vidjeti i za njih ga nagraditi.
 |
Njegov sin Esad i ja smo jednom zijaretili rahmetli hadži Huseinov mezar i nakon proučenog Jasina i dova, pri izlasku iz mezaristana, bio sam oduševljen Esadovim razmišljanjem, koji je sa žarom i zanosom rekao: „Ponosim se svojim babom i svim dobrima koja je činio. Ako Bog da, valja mi se pokajati, od Allaha Uzvišenoga zatražiti oprosta za svoje propuste i greške, te nastaviti stopama kojim je moj rahmetli babo išao. Valja biti, ako Bog da, dobročinitelj i vakif kao i on. Jedino tako život ima smisla.“ Neka Allah, dž. š., usliša Esadove želje i dove i učini ga dobročiniteljem i vakifom kao i njegovog rahmetli babu.
A, hoće, ako Bog da, jer je Esad već pošao očevim stopama i donirao pozamašnu sumu novca za džamiju na Korića Hanu, Gračanica, i postao vakif. Od rahmetli oca je preuzeo amanet da doškoluje jednog studenta bez roditelja, a uveliko se priprema da napravi spomenutu munaru u Cazinu.
Rahmetli hadži Husein je pomagao drugima, ali je najviše pomogao sebi. Posijao je mnogo plemenitog sjemena, pa se nadamo da će imati šta žeti na Ahiretu. On je bio bogobojazan čovjek i nije volio da se o njegovim djelima govori ili piše. Bio je sretan samo ako su drugi sretni, a drugima je želio najmanje kao i sebi.
Rahmetli hadži Husein i njegov sin Esad su dobro razumjeli, usvojili i primijenili riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Čovjekovo je od imetka ono što potroši u dobročinstvo, a sav preostali imetak nije njegov, nego njegovih nasljednika.” (Buhari i Muslim)
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, sallellahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko otkloni mu’minu/vjerniku teškoću od dunjalučkih teškoća, Allah će njemu otkloniti teškoću od teškoća Sudnjega dana. A ko olakša onome koji je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. A ko sakrije sramotu muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.”
Uzvišeni Allahu, skrušeno Te molimo da rahmetli hadži Huseina obaspeš Svojim rahmetom, njegovoj porodici podariš obilje sabura i sastaviš nas u najljepšim perivojima Firdevsa. Amin!
Autor je bio ambasador BiH u Pakistanu, 2002-2005, i donedavni imam Bijele džamije u Gračanici
