Nakon 26 godina od prestanka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a sedam dana prije odlaska s dužnosti visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, obnašajući je punih 12 godina, Valentin Inzko, je iskoristio svoje bonske ovlasti i donio je zakonske izmjene o zabrani negiranja genocida, kojim se zabranjuje i zakonski kažnjava negiranje genocida nad Bošnjacima. Prema zakonskim izmjenama koje je visoki predstavnik Inzko donio prije par dana, zatvorske kazne za različite oblike negiranja genocida kretat će se od šest mjeseci do pet godina.

Iako su Međunarodni sud pravde ali i Haaški tribunal u većem broju presuda nedvojbeno okarakterizirali agresorski zločin iz jula 1995. kao genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, srbijanski političari, kao i većina srbijanske akademske zajednice i javnosti širom Srbije i manjeg entiteta Bosne i Hercegovine Rs, odbija priznati da je u Srebrenici počinjen genocid. Iako je, po mišljenju mnogih u Bosni i Hercegovini, ova odluka zakasnila, ista je ipak dobrodošla.

Uveliko smo svjedoci da se na samom tlu Bosne i Hercegovine pored mišljenja i djelovanja većine srpskog življa i njihovih političara, da je negiranje genocida nad Bošnjacima prisutno i na njenim visokoobrazovnim ustanovama. Svakodnevno se uvjeravamo da u državi Bosni i Hercegovini uopće ne postoji odgovorna institucija niti komisija koja bi nadgledala one koji upravo vrše kulturni genocid nad narodom Bosne i Hercegovine. Zbog ove činjenice žrtve genocida a i ostali Bošnjaci moraju da zahtjevaju rigorozne kazne za one koji pozivaju na institucionalno negiranje genocida nad Bošnjacima kroz obrazovne institucije.

Vođeni idealima susjednih država, Srbije i Hrvatske, određeni broj akademskih djelatnika, posebno onih koji su maskirani bošnjačkim imenima a vrlo rado rade za agresora zarad personalnih interesa i financijskih bonusa, igraju glavnu ulogu u sprovođenju ideje izjednačavanja žrtva genocida i agresora. Prošle godine smo vam skrenuli pažnju, a i blagovremeno vas i obavijestili pa vas još jednom želimo podsjetiti o izjednačavanju zločinca i žrtve tj. generala časne Armije BiH rahmetli Alagića i osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, u objavljenom članku “Sarajevo je sebi dopustilo da proizvodi magistre koji poistovjećuju Mladića i Alagića”, očigledno se možemo uvjeriti ko i na koji način mladim Bošnjacima ispira mozak i uče ih da poistovjećuju žrtve i zločince. Isto tako, podsjećamo vas da je nedavno na portalu Bošnjaci objavljena interesanta poveznica profesorice Fakulteta političkih nauka u Sarajevu dr. sci. Lejle Turčilo, sa onima koji su odgovorni za veličanje ratnih zločinaca i negiranju genocida, članak “Sumnjive prakse u obrazovnim sistemima Bosne i Hercegovine i njihove posljedice na javno mnijenje”, nam je po ko zna koji put pokazao da oni koji pokušavaju da unište Bosnu i Hercegovinu kroz njene obrazovne ustanove, nisu nikad napustili niti zaboravili svoje namjere i sad ih podmuklo provode preko podobnih akademskih djelatnika koji kao i njihovi mentori, npr. emeretus prof. dr. Nenad Kecmanović i njegova bliska rodica, imaju za zadatak da negiraju genocid počinjen nad Bošnjacima, da nastave da ruše suverenitet države Bosne i Hercegovine te da rade na slabljenju Bošnjaka kao bitnog i odlučujućeg faktora. Uzmimo primjer profesorice Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Lejla Turčilo koja je uveliko odgovorna što iz ove visokoobrazovne institucije dolaze mnogi relativizatori i negatori utvđenih činjenica o prethodnoj agresiji. Ona je odgovorna za ovu praksu, jer nije uspjela, kao šef Odsjeka žurnalistike, pronaći metod da sve negacije činjenica budu prepoznate kod studenata i da zatim budu eliminatorne ili nepremostive prepreke za sticaje prolaznih ocjena na ovom fakultetu. Zašto se ne trudi da uspostavi taj mehanizam, dovoljno je da pročitate jedan od mnogih njenih intervjua, poput onog kojeg je dala portalu tačno.net 10.12.2019., novinarki Kristini Gadže na pitanje “Kako Vaši studenti razmišljaju o kulturi sjećanja?”, profesorica odgovara:

“Smatram da je dosta mladih opterećeno osobnim pričama i teretom onoga što su čuli od članova obitelji, no vidim puno spremnosti da razgovaraju i prihvate da neki njihovi stavovi možda nisu uistinu takvi. Što su oni spremniji za takve iskorake, to je lakše da dođemo do nekih zajedničkih stavova. Mislim da se mladi drže pod teretom prošlosti jer je tako lakše njima manipulirati, ali vidim i potrebu da se toga oslobode, a tome treba služiti i fakultet kako bi oni sutra postali misleći ljudi.”

dr. Lejla Turčilo

Po mišljenju profesorice dr. Lejle Turčilo “teret prošlosti” tj. genocid nad Bošnjacima i kultura sjećanja te ostali zločini koji su počinjeni nad Bošnjacima tokom prošle agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, su teret koji se po svaku cijenu treba izbrisati iz bošnjačke historije a, pri tome, koristeći bošnjačke obrazovne ustanove. Samim tim možemo slobodno zaključiti da prof. dr. Lejla Turčilo, koja obnaša mnogobrojne važne funkcije na fakultetu na koje je postavljena pod vrlo sumnjivom okolnostima, koristi da plasira teze o eventualnom odmicanju od pamćenja genocida nad Bošnjacima, da se u zaboravu ostave šehidi i gazije koji su zaslužni za slobodu koju i ona sama uživa, da njen studenti, od kojih su neki čak rođeni kao rezultat silovanja njihovih majki Bošnjakinja od strane četnika, trebaju možda da se oslobode “tog tereta prošlosti” i da, u skladu uputama koje dobijaju od nje, da se stide tih monstruoznosti. Da preživjeli logoraši Keraterma, Omarske, Manjače, Batkovića, Luke, Miljevina, Partizana (poznatiji kao ženski zatvoru u Foči), Heliodroma kod Mostara, Kule, Gabele, Dretelja trebaju da zaborave najžešće torture od kojih i dan danas imaju brojne zdravstvene posljedice? Da majke Srebrenice, Prijedora, Foče, Vlasenice, Višegrada, Stoca i ostalih dijelova Bosne i Hercegovine trebaju da zaborave svoje ubijene i prestanu tražiti njihove skeletne ostatke po masovnim grobnicama kako bi se oslobodili “tereta prošlosti”?

Stoga, nadamo se tj. zahtjevamo, da se Zakon negiranje genocida u Bosni i Hercegovini kojeg je prije neki dan donio visoki predstavnik Inzko, iskoristi na adekvatan način i da se oni koji negiraju genocid uistinu kazne i smjene sa odgovorinih pozicija koje za zadatak imaju da obrazuju i podsjećaju bošnjačku omladinu o nepravdama i zočinima počinjenim nad ovom državom i njenim Bošnjačkim autohtonim narodom a ne da se kako prof. dr. Lejla Turčilo navodi, oslobode “toga tereta prošlosti” te zaborave na svoj identitet i bogatu i tužnu historiju svoje domovine.