U opštoj euforiji nakon dugo očekivanog nametanja izmjena krivičnog zakona, kojim se kažnjava negiranje genocida, neophodno je da struka izvrši ozbiljnu analizu teksta izmjena krivičnog zakona i posebno preispita njegovu efikasnu primjenjivost.
Naime, tekst izmjena zakona je, prema mišljenju svih eksperata, političara i medija potpun i prihvatljiv bez rezerve, te kao takav je naišao na odobravanje široke javnosti. Neki su požurili i već „strpali“ Dodika u zatvor.
Međuti, gdje je mogući problem?
U stavu 3) dopune člana 145a Krivičnog zakona, gdje se precizno i nedvosmisleno definira krivično djelo negiranja genocida i drugih zločina, postoji ozbiljan PREDUSLOV-PREPREKA da se navedene radnje kvalifikuju kao krivično djelo.

Citat:

„...i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine...“.

Logično se postavlja pitanje dokazivosti postojanja ovog bitnog preduslova da se navedena radnja kvalifikuje kao krivično djelo, koji je, posebno kada su u pitanju visoko pozicionirani političari gotovo pa nemoguće dokazati.

Dakle, npr. Dodik može mirno nastaviti sa negiranjem genocida i tvrditi da to ne „...potiče nasilje, mržnju ....“. U tom slučaju NEMA KRIVIČNOG DJELA.

Ako je tačna ova sumorna pretpostavka, onda je kompletan Zakon protiv negiranje genocida samo ispiranje usta i podvala Bošnjacima koji su, u opštoj euforiji možda previdjeli blef i međunarodne zajednice i Inzka kako bi bilo: „I vuci siti i ovce na broju“, napisao je mr. Džavid Begović, predsjednik Akademske inicijative za promjenu Ustavnog uređenja Bosne.