ŽELJKO MILIĆEVIĆ: Sila, i to najprimitivnija, vođena najprimitivnijim mozgovima, je ustanovila i Republiku Hrvatsku, i Herceg Bosnu, i Republiku srpsku, i Republiku Srbiju, i Republiku Crnu Goru. To je činjenica; to je zbilja; to je stvarnost; to je nepobitna istina. Primitivni međunarodni čimbenici neće prstom mrdnuti za ljudska prava Bosne. Naprotiv. Oni su nam oduzeli suverenost i nametnuli Dayton; Bonske ovlasti; Ustav Bosne i Hercegovine kojeg je napisao jedan pravni primitivac, zastupnik primitivnog naroda u primitivnoj kanadskoj provinciji Saskatchewan; te nebrojene druge dokumente zapado-pravnog kolonijalnog primitivizma. S toga, dragi Bosanci i Bosanke, dragi Bošnjaci i Bošnjakinje, prihvatite da smo zatočenici primitivne sile. Iz tog zatočeništva se ne izlazi milom...

Unatoč općeg umnog osvješćavanja i napretka ljudskog roda, predmet od najvećeg društvenog značaja, a to je pojam države kao jedinice zajedništva naroda i društvenog uređenja, ostvaruje se metodama najnižeg zajedničkog nazivnika - primitivizmom sile.

Države se ustanavljaju silom. Vlade se održavaju na vlasti silom. Države se brane jedna od druge silom. Sila i silovanje je modus operandi koji je općenito prihvaćen i u pretežnoj je uporabi. Tehnički napredak društva nije rezultirao u sveopćoj mentalnoj i intelektualnoj izgradnji i nadgradnji. Svijet, većinom, živi u dobu pećinskog pračovjeka.

Postojanje te stvarnosti, zbilje i istine valja spoznati i priznati.

Nisam htio ići na skupove koji su se organizirali u Kanadi kasnih osamdesetih godina i početkom devedestih, gdje je dolazio Franjo Tuđman u potrazi za glasovima i novcem hrvatske dijaspore jer se nikad nisam niti osjećao Hrvatom, niti sam mario za Tuđmana o kome sam čitao. A još manje me je zanimao Gojko Šušak, za kojega sam znao kakve je sorte. Jedino sam otišao na skup gdje je govorio Marko Veselica, u pripremi za izbore u Hrvatskoj, jer me je zanimalo njegovo gledanje pošto je bio onda već bivši profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Kad je zastranio u izjave o ''azijatskom mentalitetu'' nekih etničkih grupa otišao sam iz tog skupa.

U uvjerenosti u svoju intelektualnost, ja sam sve njih vidio kao primitivne podljudske organizme koji na primitivan način nastoje dobiti podršku ljudi. Nisam spoznao koliko je dubok primitivizam bio i Tuđmana, i Šuška, i Veselice, i potom svih drugih prvaka hrvatski interesa. Još važnije, nisam spoznao koliko je dubok bio, i još uvijek je, primitivizam svih onih koji su glasali i borili se za Hrvatsku, i pogotovo za Herceg-Bosnu, i koji su silom i silovanjem svojih i drugih ustanovili intelektualno, etički i pravno neodržive državne konstrukcije.

A što je još važnije, potpuno sam podcijenio primitivizam ljudske zajednice šireg okruženja, Njemačke, Nizozemske, Engleske, Kanade i Sjedinjenih Država.

Kanada je poslala šesnaest članova Parlamenta, što iz Doma predstavnika, što iz Senata, kao promatrače na referendum nezavisnosti i glasanje u Parlamentarnoj skupštini Republike Bosne i Hercegovine. Kanadski diplomati iz Beograda su bili redovni promatrači i izvještači svih političkih i vojnih događanja u svim republikama Jugoslavije.

U mojim kontaktima s Uredom premijera i s Ministarstvom vanjskih poslova u Ottawi je bilo jasno izraženo da Kanada pomno prati sve razvoje događaja.



Na um mi nije palo da bi predstavnici zemlje koja se javno ponosi svojom demokracijom i zaštitama ljudskih prava mogli biti tako primitivni da ta ista dostignuća u razvoju čovječanstva negiraju drugima, u ovom slučaju Republici Bosni i Hercegovini.


Po svim normativima, pravima i uzancama, i diplomacije i protokola i demokracije, Kanada je morala priznati glas većine izbornog tijela Republike Bosne i Hercegovine.

Kanada je imala svoje službene promatrače, isto kao i većina zemalja Europe. Uz svu neupitnost pobjede većine izbornog tijela i uz sve to službeno ovjeravanje tog glasa, Kanada je odbila priznati Bosnu i Hercegovinu. To me danas ne čudi jer sam spoznao primitivizam ondašnjeg Premijera, Briana Mulroney-a i primitivizam njegove žene, Mile Pivnički, preko koje je srpska tajna služba kontrolirala Ured premijera Kanade - o tome je, u detalje, i u mnogo članaka, pisao Eric Margolis (Toronto Sun), koji je nakon svega toga bio primoran napustiti Kanadu i danas živi i piše u Parizu.

Riječ primitivizam ovdje ne uporabljam kao pogrdu ili uvredu, nego kao opisnika krute činjenice.

Iako su mi poznate brojne situacije gdje su Hrvati hraknuli na svoje vlastito ime i ponos, ipak me je ovaj filmski zapis o zločinačkoj veleizdaji Bosne i Hercegovine, hrvatskog življa u njoj i Bošnjaka muslimanske vjere još jednom potresao, nakon svih ovih godina.

Primitivizmu Hrvata nema dna. To je i dalje kobno za Bosnu, za Hrvate u njoj, i za Bošnjake i za Bosance.

A što je još gore, primitivizmu onih vanjskih čimbenika - Njemačke, Nizozemske, Engleske, Kanade i Sjedinjenih Država - isto tako nema dna, i to je sve više vidljivo iz dana u dan.

Mi možemo razglabati koliko god hoćemo o značaju ustava, prava, međunarodnog prava, institucija koje su se splele oko Bosne, a od kojih je u prvoj instanci najdogovornija Organizacija za sigurnost i kooperaciju u Europi (OSCE) jer je trebala biti taj autoritet koji je zadužen za red i mir u Europi, no sve to na kraju nema djelotvorne težine.

Sila, i to najprimitivnija, vođena najprimitivnijim mozgovima, je ustanovila i Republiku Hrvatsku, i Herceg Bosnu, i Republiku srpsku, i Republiku Srbiju, i Republiku Crnu Goru. To je činjenica; to je zbilja; to je stvarnost; to je nepobitna istina.

Primitivni međunarodni čimbenici neće prstom mrdnuti za ljudska prava Bosne.

Naprotiv.

Oni su nam oduzeli suverenost i nametnuli Dayton; Bonske ovlasti; Ustav Bosne i Hercegovine kojeg je napisao jedan pravni primitivac, zastupnik primitivnog naroda u primitivnoj kanadskoj provinciji Saskatchewan; te nebrojene druge dokumente zapado-pravnog kolonijalnog primitivizma.

S toga, dragi Bosanci i Bosanke, dragi Bošnjaci i Bošnjakinje, prihvatite da smo zatočenici primitivne sile. Iz tog zatočeništva se ne izlazi milom...