Tužioci Međunarodnog suda u Haagu dokazivali su da su optuženi Jovica Stanišić i Franko Simatović-Frenki komandovali operacijom "Pauk" u zapadnoj Bosni, 1994-95, nasuprot iskazu svjedoka odbrane Mladena Karana.

Stanišić (69), tadašnji načelnik Službe državne bezbijednosti (SDB Srbije), i njegov specijalni savjetnik Simatović (69) optuženi su za progon, ubistva, prisilno premiještanje i deportaciju Hrvata i Bošnjaka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1991-95.

Po optužnici, mnoge od tih zločina počinile su "crvene beretke", koje su bile jedinica SDB Srbije. "Crvene beretke" su, 1994-95, u operaciji "Pauk" ratovale u Cazinskoj Krajini na strani osuđenog ratnog zločinca Fikretu Abdiću protiv Petog korpusa Armije Republike BiH.

Zajedno sa snagama tzv. Republike Srpske Krajine (RSK), pripadnici Jedinice za antiteroristička dejstva (JATD) SDB Srbije pomogle su tada Abdiću, lideru samoproglašene Autonomne oblasti Zapadna Bosna, da od Armije RBiH ponovo preuzme vlast u Velikoj Kladuši.

Tužioci tvrde da su tom operacijom upravljali optuženi Stanišić i Simatović koji su bili u štabu "Pauka" na Petrovoj Gori u RSK, odnosno u Hrvatskoj. Penzionisani pukovnik Vojske Jugoslavije Mladen Karan je, svjedočeći u Simatovićevu odbranu, to negirao.

Karan je, za vrijeme operacije "Pauk", kao bezbjednosni oficir bio na službi u vojsci RSK. U glavnom iskazu, prethodna dva dana, Karan je svjedočio da je Simatović u štabu operacije "Pauk" bio isključivo radi uspostavljanja sistema za elektronsko prisluškivanje Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Po svjedoku, komandant te operacije bio je general vojske RSK Mile Novaković. Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Edward Russo predočio je svjedoku izvod iz ratnog dnevnika operacije "Pauk", po kojem je general Novaković "išao na referisanje kod Frenkija", zajedno s pripadnicima SDB-a Srbije Miloradom Ulemekom-Legijom i Radojicom Božovićem, koji su komandovali taktičkim grupama.

Svjedok Karan prokomentarisao je da to ne znači da je Simatović bio nadređen generalu Novakoviću. "Može značiti da su išli kod Frenkija zato što je imao bolje prostorije", sugerisao je Karan. Na ponovljeno pitanje tužioca zašto bi general Novaković, Ulemek i Božović išli "na referisanje kod Frenkija", Karan je odgovorio da, u vojnoj terminologiji, "referisanje znači analizu zbivanja u borbenim dejstvima prethodnog dana".

Da su ključnu ulogu u planiranju i izvođenju operacije "Pauk" odigrali optuženi Stanišić i Simatović, po nalogu tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, tužilac Russo dokazivao je i ratnim bilješkama komandanta Vojske Republike Srpske, generala Ratka Mladića, koji je prvostepeno osuđen za ratni zločin.

Fikret Abdić mora pobijediti
Russo je citirao Mladićev zapis sa sastanka s Miloševićem i Stanišićem, iz novembra 1994., po kojem je Milošević kazao da "Fikret Abdić mora pobijediti" i da mu srpske snage moraju pomoći.

Iz Mladićevih bilješki tužilac je citirao Stanišićeve riječi da "Abdić ima 4.000 ljudi, a mi ćemo mu pomoći sa 300-400 ljudi". "Naš cilj je da uđemo u Veliku Kladušu i postavimo Abdića" na vlast, kazao je tada Stanišić, po citiranim Mladićevim bilješkama. U tom cilju, neophodno je "napraviti zajedničku komandu i preuzeti kampove" za obuku, kazao je šef SDB-a Srbije. Mladić je zapisao i Miloševićev nalog: "Neka to preuzmu Jovicini ljudi".

Stanišić je, po istom izvoru, potom rekao da će "na formiranje komande ići naš Simatović". Svjedok Karan kazao je potom da komanda operacije "Pauk" nije imala nikakve logore za obuku, nego da su "Legija" i drugi instruktori iz Srbije pješadijsku obuku izvodili "na livadi". Prije formiranja komande "Pauka", Stanišić je bio u Banjaluci, gdje je tadašnjem prvom bezbjednosnom oficiru Generalštaba VRS-a, Zdravku Tolimiru rekao da je "obezbijedio dovoljne količine municije i goriva" za operaciju, rekao je tužilac Russo, pozivajući se na izvještaj generala Tolimira.

"Ja mislim da se Stanišić tu hvali. Otkud SDB Srbije ima municiju i gorivo?", uzvratio je svjedok Karan.

Pošto mu je tužilac skrenuo pažnju da Stanišić ne kaže odakle mu municija i gorivo, nego da je to obezbijedio, Karan je dopustio mogućnost da je Stanišić "računao na podršku Miloševića da to obezbijedi od Vojske Jugoslavije".

Vjerodostojnost svjedoka, tužilac je nastojao da potkopa i tvrdnjom da Karan nije bio na dovoljno visokom položaju da zna šta su sve tokom operacije "Pauk" radili Stanišić i Simatović.

Da li je garda Željka Ražnatovića 1991. u istočnoj Slavoniji djelovala pod komandom JNA

Karan je prihvatio da nije znao šta radi Stanišić, rekavši da je o Simatovićevoj djelatnosti saznao od kolega. U prvom dijelu unakrsnog ispitivanja, zastupnik optužbe dokazivao je da nije tačna Karanova tvrdnja da je dobrovoljačka garda Željka Ražnatovića-Arkana 1991. u istočnoj Slavoniji djelovala pod komandom JNA.

Iz dokumenata JNA, tužilac Russo je citirao da Ražnatović nije priznavao ničiju komandu i da je, praktično, radio šta je htio. Karan je konstatovao da je odgovornost JNA bila da obezbijedi da Arkanova garda bude pod komandom. Ponovljeni haški proces Stanišiću i Simatoviću bit će nastavljen iduće sedmice.

To je posljednje suđenje u kojem međunarodni sud u Haagu utvrđuje da li su zvaničnici Srbije odgovorni za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH. Haški sud do sada nije osudio nijednog funkcionera Srbije za te zločine.

Po optužnici, zlodjela za koja se teret Stanišić i Simatović počinjena su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, na čijem je čelu bio predsjednik Srbije Slobodan Milošević.

Tužioci tvrde da je cilj tog zločinačkog udruženja bilo nasilno i trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva sa velikog dijela teritorije Hrvatske i BiH radi ostvarivanja srpske dominacije.