Prof. dr. Admir MURATOVIĆ: Zbog svih svojih specifičnosti Sandžak ima svoje prosrpske, procrnogorske, proturske, proalbanske i probosanske protagoniste. Svi navedeni faktori su dobrodošli u zvaničnom Sarajevu, osim onih probosanskih. Ovaj, na prvi pogled, čudan fenomen može se razumjeti kroz uvjerenje da je jak probosanski Sandžak smetnja cijepanju Bosne i zato ga treba oslabiti i udaljiti od svoje matice.

Mislio sam da neću morati bar neko vrijeme da se oglašavam u medijima na temu Islamske zajednice, s obzirom na završnicu trke za poziciju reisu-l-uleme i poruka koje su poslane nakon izbora od oba kandidata.

Bio sam prozivan za formulaciju “istrgnuti Islamsku zajednicu iz kandži KOS-a”, gdje sam i sãm na trenutak pomislio da je možda preoštra. Međutim, ono što je uslijedilo medijskim nastupima Mustafe Spahića, inače istaknutog člana grupe Fikreta Muslimovića, kao i ponašanje vrha Islamske zajednice po ovom pitanju, natjeralo me na ponovnu analizu cjelokupnog odnosa važnih subjekata Zajednice prema sandžačkom Mešihatu. Ranije sam mislio da netrpeljivost prema određenim pojedincima, inicijativama i akcijama iz Sandžaka polazi od nepoznavanja stanja ili ličnih animoziteta, no sada, sa ove distance, sa visokim stepenom uvjerenja, mogu donijeti drugačije zaključke, imajući u vidu određene momente kojima ranije nisam pridavao veći značaj.

Da ne postoji ozbiljna pozadina antagonizma prema Sandžaku, nakon što je dr. Husein ef. Kavazović ponovno izabran za reisu-l-ulemu, uvjerljivom većinom, njegov tabor bi ovu temu zatvorio, zadovoljan pobjedom nad ozbiljnim protukandidatom, drastično drugačijim od dvojice koji su bili fiktivni, čime je izbor reisu-l-uleme dobio na punoj legitimnosti i kredibilnosti.

Drugim riječima, pravi prijatelji reisu-l-uleme Kavazovića zahvalili bi akademiku Zukorliću što ih je počastio svojom kandidaturom.

Međutim, istupi Mustafe Spahića, a pošto znamo da su organizirani iz najužeg kruga reisu-l-uleme Kavazovića, imaju dalekosežnije namjere. Još od aktivnosti donošenja Ustava Islamske zajednice vođene su oštre polemike u pokušaju svojevrsne eliminacije postojećih mešihata i njihovog, kako sam Reisu-l-ulema nedavno reče, “svođenja na obična muftijstva”, gdje je neuspjeh u toj namjeri pojačao nervozu mentora ovog plana. Iz tog ugla može se razumjeti grčevit pokušaj, na pretposljednjoj sjednici Sabora, da se ne verifikuje Ustav IZ-e u Srbiji, čime bi se zaustavio finalni akt pune integracije između Sarajeva i Novog Pazara.

Pošto se jedinstvo Islamske zajednice na području Bosne i Sandžaka nije spriječilo, proceduralno kroz organe i institucije, grupa Fikreta Muslimovića i njeni akteri u Islamskoj zajednici prešli su na plan B. To znači upotrijebiti sva raspoloživa sredstva, uključujući medijske i neposredne klevete i uvrede prema sandžačkim predstavnicima u Saboru Islamske zajednice, računajući na njihov senzibilitet na nasrtaje na čast i dostojanstvo, kako bi se natjerali na napuštanje Sabora, što bi bio prvi korak cijepanja Islamske zajednice i njenog svođenja na granice Bosne i Hercegovine. Namjera ove grupacije jeste da kroz kreiranje i djelovanje Islamske zajednice pripremi atmosferu neodrživosti Bosne i Hercegovine, što bi rezultiralo formiranjem tzv. Bošnjačke republike na dijelu teritorije gdje Bošnjaci žive u većini, tačnije, na onim dijelovima gdje stranka može imati kontrolu nad svim političkim, ekonomskim, vjerskim, kulturnim i drugim procesima.

Zbog svih svojih specifičnosti Sandžak ima svoje prosrpske, procrnogorske, proturske, proalbanske i probosanske protagoniste. Svi navedeni faktori su dobrodošli u zvaničnom Sarajevu, osim onih probosanskih. Ovaj, na prvi pogled, čudan fenomen može se razumjeti kroz uvjerenje da je jak probosanski Sandžak smetnja cijepanju Bosne i zato ga treba oslabiti i udaljiti od svoje matice.

Paralelno sa novim zatezanjem odnosa sa sandžačkim Mešihatom, iznenadno je zablistao razvoj odnosa sa entitetom RS gdje je aktualni banjalučki muftija odnose sa Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović, za svega nekoliko mjeseci, podigao na najviši mogući stepen, što je rezultiralo prvom donacijom od 100.000 KM za Islamski centar u Doboju, na čijem uručenju se nekim slučajem nije našla zastava Bosne i Hercegovine, a Republike Srpske svakako jeste, a potom i 500.000 KM za Medresu u Banjoj Luci koja će, opet nekim slučajem, nositi ime reisu-l-uleme Ibrahima Maglajlića, onog koji je pristao da uradi ono što je odbio reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević, uključujući i preseljenje sjedišta Rijaseta iz Sarajeva u Beograd.

Ne bi čudilo da sve ovo bude priprema za organiziranje srpske „islamske zajednice“ na području entiteta RS po modelu paravjerske tvorevine pod imenom „Islamska zajednica Srbije“.

Kroz prizmu odricanja od Sandžaka treba posmatrati i rekordno spominjanje prezimena Zukorlić u TV gostovanju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Željka Komšića, koji je iz iste kuhinje dobio zadatak da ukaže na navodnu opasnost od koncepta Zukorlić, i to ponovivši 20 puta u jednom TV nastupu.

Pokušavajući da zastraši Sarajevo i Bosnu konceptom Zukorlić, Komšić preporučuje koncept Nenadić koji znači da se Bošnjaci nastave dokazivati dobrima time što će na čelo Vlade kantona sa apsolutnom bošnjačkom većinom dovesti Hrvata Nenadića, čime bi pokazali vjersko i nacionalno bljedilo, dok se srpski i hrvatski nacionalni planovi u Bosni bezobzirno realizuju i promovišu.

Dakle, u politici će, prema Željku Komšiću, Bošnjaci narednih godina birati između koncepta Zukorlić i koncepta Nenadić, a prema posljednjim događajima u Islamskoj zajednici birat će između koncepta Zukorlić i koncepta Muslimović.

Kruna namjere tjeranja sandžačkih predstavnika iz Sabora Islamske zajednice jesu uvrede i potvore izrečene od strane prethodnog zamjenika reisu-l-uleme, kome je to bio posljednji dan mandata, i sabornika Mustafe Bećirovića, inače propalog biznismena na polju izdavačke djelatnosti za koga se tvrdi da je u početku podržavao Fikreta Abdića i njegovo krilo u Islamskoj zajednici, a za koga rekoše da je nedavno imao moždani udar, čije ga posljedice oslobađaju odgovornosti izjava i ponašanja.

Husein Smajić je jedan od onih zatvorenika iz 80-tih koji su u zatvoru prešli na stranu dželata i ostali njihovi saradnici do dana današnjeg, a poznat je i po tome što je sa pozicije muftije sarajevskog ojadio zakupce vakufskih lokala pohlepnim reketiranjem.

Ova dvojica su pažljivo birani i dobro pripremljeni za takve izjave na Saboru jer se računalo na to da ponosni sandžački sabornici neće i ne mogu uzvratiti ovakvim moralnim i mentalnim invalidima.

U istom svjetlu treba posmatrati i izbor novog zamjenika reisu-l-uleme, Enesa Ljevakovića, također pripadnika grupe Fikreta Muslimovića, koji će imati ključni zadatak da postojeće mešihate, a posebno sandžački, otjera iz jedinstvene Islamske zajednice gdje bi za nagradu bio biran za reisu-l-ulemu u narednom mandatu.

Sve ovo pokazuje da su kandže KOS-a, kojim sada upravlja politički vrh SDA, duboko zarivene u tkivo najviših organa Islamske zajednice, te da im je reisu-l-ulema Kavazović prepustio potpunu prevlast.

Ono što ova grupa nije predvidjela jeste da su sandžački predstavnici u Saboru Islamske zajednice potpuno svjesni ove zavjere, te da uprkos svim uvredama i potvorama neće povlačiti poteze koji će nauditi jedinstvu Islamske zajednice, ali će pojačati svoje aktivnosti u cilju raskrinkavanja ove zavjereničke grupe radi odbrane jedinstva Islamske zajednice i države Bosne!