Podaci o našim duhovno-kulturnim pregaocima nisu nam dostupni iz razloga što još uvijek u muslimana Bošnjaka nema nekog hoćkijeg čuvstva i osjećajnosti za pisanje, prevođenje i bilježenje o istaknutim ljudima i znamenitim događanjima. U povodu obilježavanja 107. godišnjice Udruženja Ilmijje u Bosni i Hercegovini, odlućili smo vratiti u sjećanje naša dva istaknuta kalesijska alima kao dva ključna muderrisa u Gazijinoj i Behram- begovoj medresi. Birvaktile, Ahmed ef Dubničanin i Šahbaz ef. Husić, bili su duhovna snaga koja je prokrčila put islamskoj učenosti u Kalesiji i diljem naših krajeva. Današnji nosioci vjerskog autoriteta u Kalesiji, smatraju Ahmed ef. Dubničanina i Šahbaz ef. Husića najboljim i najhrabrijim dijelom kalesijske uleme na duhovnoj straži islama.

Oko davne 1730. godine, dakle u 18. stoljeću, u selu Dubnici kod današnje Kalesije rođen je Ahmed (Mustafe) Dubničanin. Niko od historičara još nije ustanovio gdje je Dubničanin završio školovanje, ali se pouzdano zna da je za muderrisa Gazi Husrev-begove medrese postavljen 12. juna 1765. godine i da je na tom položaju ostao 47 godina, sve do kraja svoga života. Bio je i šejh Husrev-begova hanikaha i vaiz u Baščaršijskoj džamiji. Jedno je vrijeme prepustio mjesto šejha u Husrev-begovu hanikahu hadži Mehmed ef. Razi Velihodžiću, koji je u njegovo vrijeme također bio muderris Gazi Husrev-begove medrese. Četrdeset sedam godina profesure u GHM-u nije imao niko doli hadži Ahmed ef. Dubničanin, a poslije njegove smrti niko nije ovoliko dugo predavao u ovom islamskom zavodu. Eto, i to je Kalesija!

Ahmed ef. Dubničanin bio je savremenik Mula Mustafe Bašeskije, koji ga ubraja među učene ljude svoga vremena u gradu Sarajevu. Bašeskija za Dubničanina tvrdi ”da ne bi uzalud raspravljao niti se bez razloga ljutio, nego je sa svijetom blago postupao. Predavao je blagim glasom. Ni za jednu granu nauke ne bi rekao da je ne poznaje. Bio je sposoban stilističar i logičar.” Da, sa svijetom je blago postupao i držao je dersove blagim glasom, postupao je upravo onako kako ga je Kur'ani- Kerim kao insana oblikovao. Znao je naš efendija Dubničanin kako treba primjeniti islamsku pedagogiju.Govorio je samo po uputama kuranskim: Govori dobro (Kur'an 2:83) Ne govori bez dokaza (Kur'an 2:111) Govori časno (Kur'an 2:235 Govori istinu (Kur'an 3:17) Govori ljubazno (Kur'an 4:5) Govori ispravno (Kur'an 4:9)Govori djelotvorno (Kur'an 4:63) Govori pravedno (Kur'an 6:152) Govori milostivo (Kur'an 17:23) Govori lagano (Kur'an 17:28) Govori na najbolji način (Kur'an 17:53) Govori blago (Kur'an 20:44) Ne govori laž (Kur'an 22:30) Ne govori klevetu (Kur'an 33:58) Govori istinu stalno (Kur'an 33:70 ) Ne ogovaraj (Kur'an 49:12).

Muderris Dubničanin govorio je sa dokazima iz Kur'ana, a.š., i na taj način dokazao svima da se može biti u islamskoj službi na jednom te istom mjestu punih 47 godina.

Umro je 27. maja 1812. godine/15. džumadel-ula 1227. god. po H. Pokopan je na mezaristanu Alifakovac i trebalo bi i danas da postoji nišan s alimskim turbanom, ukoliko ga žive Sarajlije nisu već sklonili vršeći pokop svojih šehida iz rata od 1992-1996. godine. Na nišanu je bio uklesan sljedeći natpis: Umrli merhum ve magfur Dubničanin hadži Ahmed efendija, muderris, sin Mustafin. Za njegovu dušu (neka se prouči) Fatiha. Godina 1227/1812.

Muhamed ef. Husić

Ahmed ef. Dubničanin je posjedovao bogatu i korisnu biblioteku, a mnoge je rukopise još za svoga života uvakufio za Gazi Husrev-begovu medresu, u kojoj je godinama držao dersove talebi.
Muderris Dubničanin, koji je kalesijskog perivoja vrli dragulj, imao je, dakle, bogatu biblioteku, na čemu mu mogu pozavidjeti i današnji profesori naših medresa, kojima je u novoj kompjuterskoj eri mnogo lakše doći do knjige kao svojevrsnog odgojnog dobra.

Tradicija učenosti u džematu Lipovice (sada Lipovice Centar) seže skoro dva stoljeća unazad. Naime, ova tradicija prisutna je u svim lipovačkim familijama, ali familija Husić u tom pogledu je avangarda vjerničkim lipovačkim safovima. Nosilac duhovnog napretka u Lipovicama je, doista, hafiz Šahbaz ef. Husić.

Po završetku studija u Istanbulu, u Turskoj, Šahbaz ef. Husić vraća se u Tuzlu, gdje je dugo obnašao dužnost muderrisa u Behram-begovoj medresi. U ovoj školi predavao je turski jezik i gradivo na turskom od 1882. do 1908. godine te podučavao talebu i hifzu. Bio je jedan od zaslužnih za gradnju zgrade Medrese u prve dvije faze, 1893. (svečano otvorenje bilo 29. novembra 1893. godine) i 1907. godine (svečano otvorenje 29. aprila 1907. godine ) Pred njim su hifz završili: Sulejman Damadžić, Bekir Fejzagić, Abdulah Ibrišimović, Osman Vilović, Jakub Berbić i Mustafa Berbić. Umro je u Tuzli 1908. godine.

Uz oživljavanje uspomena na Hahbaz ef. Husića vrijedno je istaknuti da je i njegov pregalački sin Muhamed ef. Husić završio Behram-begovu medresu u Tuzli , hifz položio pred svojim ocem, a fakultetski idžazet stekao u Stambolu. Po povratku iz Turske dolazi na mjesto muderrisa Behram-begove medrese u Tuzli, gdje predaje kiraet, a pored tog predmeta predaje i akaid, kao i turski jezik. Uz profesorski rad u Medresi, bio je od strane Ulema-medžlisa postavljen za imama u Hadži Hasan-džamiji u Tuzli.

I da posve na kraju još jednom konstatujemo, današnji nosioci vjerskog autoriteta u Kalesiji, ubrajaju Ahmed ef. Dubničanina i Šahbaz ef. Husića u najbolji i najhrabriji dio kalesijske uleme na duhovnoj straži islama. Mnogima od nas oni su Put Istine pokazali.